Vestern The Power of the Dog (u prijevodu Pasje šape), novozelandske redateljice Jane Campion ovogodišnji je rekorder po broju nominacija. Pripisano mu je čak njih 12 (iza njega je odmah Dina s 11 nominacija), a naravno zastupljen je u svim glavnim kategorijama što jedan film uopće čini pobjedničkim na dodjeli najvažnije filmske nagrade.
Jane Campion ovime je postala prva žena u povijesti s dvije nominacije za najbolju režiju; prvi puta je bila nominirana još davne 1993. za film „The Piano“, a te je godine dobila Oscara za najbolji scenarij za isti film. Kad je Campion zaradila svoju prvu nominaciju, bila je tek druga žena ikada nominirana u kategoriji. Prva je bila Lina Wertmüller, nominirana za film “Sedam ljepotica” iz 1976. godine.
Posljednjih godina žene-filmašice došle su pod svjetla reflektora i pokazale svu snagu „ženskog filma“. Prošle godine su istovremeno dvije žene prvi put, Emerald Fennell (Promising Young Woman) i Chloé Zhao (Nomadland), bile nominirane u toj važnoj kategoriji, a Zhao je na kraju ponijela trofej kući. Ove godine, Campion se sučeljava u kategoriji protiv Kennetha Branagha (Belfast), Ryusukea Hamaguchija (Drive My Car), Paula Thomasa Andersona (Licorice Pizza) i Stevena Spielberga (West Side Story). Spielberg je prethodno pobijedio Jane Campion u ovoj kategoriji 1994. za svoj film Schindlerova lista.
Unatoč ovom povijesnom uspjehu na holivudskom terenu, ova šarmantna 67-godišnjakinja svoj uspjeh duguje Europi, a ne toliko SAD-u. Neuobičajeno za anglofonskog filmaša, ona je zapravo kreacija filmskog festivala u Cannesu. Pod vodstvom jednog od svojih skauta, pokojnog Pierrea Rissienta, i oduševljeno dočekana od strane bivšeg direktora canneskog festivala Gillesa Jacoba, njezin prvi kratki film, Peel, premijerno je prikazan u Cannesu 1982. i osvojio je Zlatnu palmu za Najbolji kratki film. Još dva kratka filma, Passionless Moments (1983.) i A Girl’s Own Story (1984.), prikazala je u selekciji Un Certain Regard na festivalu, a do 1989. godine diplomirala je na natjecanju u Cannesu sa svojim debitantskim dugometražnim filmom Sweetie. Samo četiri godine kasnije, postala je prva filmska redateljica koja je osvojila Zlatnu palmu za film The Piano.
Jane Campion iznimno uživa i u sadašnjem trenutku. Nakon što je osvojila Srebrnog lava za režiju u Veneciji za The Power of the Dog prošle godine, najavila je svoj trijumfalni povratak igranim filmovima nakon 13 godina. Netflixova vestern drama osvojila je publiku, čini se jednako kao i kritiku.
Kao i kod drugih njezinih filmova, redateljica traži načine da otkrije skrivene dubine ljudske psihe, kako bi precizno odredila emocije na suptilne i nijansirane načine, bilo da se radi o toksičnoj posljedici čuvanja tajne (aktualni The Power of the Dog), bujnoj seksualnosti (Hunter i Harvey Keitel u The Piano) ili strastvenoj prvoj ljubavi (Abbie Cornish i Ben Whishaw u Bright Star). Trenutno uživa u brojnim priznanjima struke, no nekoć se trudila pronaći podršku za svoje indie filmove poput romantične biografije o pjesniku Keatsu iz 2009., Bright Star, koji nije baš uspio kino blagajnama, ali je izazvao divljenje kolege Quentina Tarantina i Sama Mendesa. Tu je i njezino ostvarenje s Meg Ryan iz 2003., film In the Cut, koji je tada progovorio o #MeToo temama. Vidjet ćemo što će joj donijeti ovogodišnja dodjela nagrada Oscara koja se s nestrpljenjem iščekuje.
Foto: Getty Images
