Kaže se da je u zdravom tijelu, zdrav duh. No i taj ‘duh’ jednako kao i tijelo treba njegovati. Možda ne eteričnim uljima, ali svatko će pronaći svoj način self carea koji mu odgovara. Ta briga o sebi često ima negativnu konotaciju u društvu i poistovjećuje se s egoizmom. Radi li se zapravo o društvenoj predrasudi ili briga o sebi i egoizam zaista imaju dotičnih točaka?
Briga o sebi postala je nezaobilazna društvena tema. Svoj ‘procvat’ doživjela je tamo 2020. godine, za vrijeme epidemije, kada smo svi dane provodili unutar svoja četiri zida. Tada je većina, ponukana pandemijom krenula brinuti o higijeni. Ne samo fizičkoj, već i onoj mentalnoj, jednako bitnoj.
Pročitala sam negdje da je osoba kompletna samo kada u simbiozi ima srce + duša + tijelo. Što to znači? Koliko se god brinuli o svome tijelu, sate provodili trenirajući i zdravo se hranili, ako nemate mir u srcu ili duši, nećete biti sretni. Čini se kao da je dosta ljudi pročitalo ili čulo za ovu jednadžbu jer u posljednjih nekoliko mjeseci, do godine dana sve više ljudi oko mene aktivnije brine za sebe i svoju mentalnu dobrobit.
No, ponekad se jednostavno dogodi da vas okolina ne razumije te tu vašu brigu o sebi protumači egoizmom ili sebičnosti. Je li briga o sebi zaista egoistična i može li prerasti u sebičnost? Kako bismo malo bolje razumjeli ovaj začarani krug, odlučili smo popričati s tandemom iz centra Kognitivna muza, Izabelom i Dinkom Plešom.
Egoizam, briga o sebi, zablude i nesporazumi
Kao što smo već spomenuli, u društvu se nametnuo mit da je self care egoistično ponašanje. Kako i kada je došlo do tog mita, nije baš najjasnije, no možemo ga poistovjetiti s klasičnim tradicionalnim društvenim okvirima koje “svaki pojedinac mora ispunjavati”. To su one klasične pretpostavke da je osoba sebična ako ne želi imati djecu, ako svoje slobodno vrijeme troši u teretani, ili kod terapeuta i slično.
“Briga o sebi nije sebičnost, nije egoizam, nije zapadnjački trend niti je naglašavanje individualizma. Jedino što se može reći o self-careu jest da je relativno nova kovanica za ono što su ljudi koji osjećaju ljubav prema sebi radili oduvijek, ali nisu imali ime za to. Briga o sebi prije svega znači razumjeti svoje potrebe, svoje želje, vlastita očekivanja koja imamo od sebe i od života, ali i pristupanje sebi s poštovanjem. Osoba koja brine o sebi, postupa sa svojim tijelom poštujući ga – daje mu dovoljno kretanja, vode, hrane. To je osoba koja pokazuje da ima poštovanja sama prema sebi. Na taj način osoba sama sebi govori ‘Ja vrijedim!’ i jača pozitivnu sliku o sebi koja je velikom broju ljudi na ovom svijetu iskrivljena”, rekli su nam Izabela i Dinko.
Ono zbog čega ljudi imaju negativnu sliku o sebi je upravo zato što si ne dopuštaju brigu o sebi, ne odvajaju vrijeme za trening, ne provode vrijeme sami sa svojim mislima i ne njeguju svoju dušu. Upravo zbog toga, može doći do percepcije da je self care egoizam, jer ako ga ne prakticiraš, teško je shvatiti ljude koji su u tome. No, imaju li ove dvije stvari poveznicu?
“Egoizam bi bio gledanje i ispunjavanje svojih potreba bez obzira i osjećaja prema drugima, čak i na štetu drugih ljudi. Upravo zbog te svoje fundamentalne definicije, egoizam je u dijametralnoj opoziciji self-careu. Kad mi ljudi brinemo o sebi, kad njegujemo svoje osjećaje, svoj um, potrebu da budemo sami sa sobom, otkrijemo tko smo i koje su naše vrijednosti – nikad nećemo raditi na štetu drugih niti ćemo povrjeđivati druge. Osoba koja prakticira self-care, ali ne onaj površinski self-care kojeg su društvene mreže svele na masku na licu i ručnik na opranoj kosi, već self-care brige o cijeloj sebi, bit će zadovoljna i sretna sobom. Dakle, self-care je svojevrsni preduvjet za kvalitetne međuljudske odnose”, otkrio nam je dvojac iz Kognitivne muze.
Upravo ti, međuljudski odnosi, znaju nam stvoriti osjećaj da je briga o sebi loša i da smo sebični jer stavljamo sebe na prvo mjesto. No, kao što su nam objasnili Izabela i Dinko, ta grižnja savjest ne znači da moramo prestati brinuti o sebi ili svojim potrebama. Vrlo je jednostavno, ako ne cijenimo sami sebe, neće nas cijeniti ni drugi, pa samo se sjetite one slavne “Kako zračiš, tako privlačiš”” Upravo to, prakticiraju i Dinko i Izabela u poslovnom, ali i privatnom životu.
“Nas dvoje smo mladi roditelji koji ujedno zajedno i rade. Ponekad, kako bismo svoj odnos održali živim, svoju bebu ostavljamo baki. Oboma nam bude teško, ali i dalje to radimo. Zašto? Zato što je partnerskom odnosu, da bi bio uspješan, potrebna briga, a mladim roditeljima potrebno je vrijeme u kojem će biti samo njih dvoje. Ipak, bez obzira na sve to – bude teško ostaviti je. No, uvijek valja sagledati stvari u široj slici.”
“Duži nemar prema partnerskom odnosu vrlo vjerojatno ostavio bi veće posljedice na nas, i kao partnere i kao roditelje. Isto tako, ako neprestano zanemarujemo svoje potrebe zato što nas netko drugi treba, zato što ne stignemo zbog posla ili koji već izgovor stvaramo, dugoročno stvaramo veći problem koji će nekad izaći na vidjelo s ozbiljnijim posljedicama – doživjet ćemo burnout ili neku vrstu zasićenja. Kako bismo generalno mogli pomagati drugima prvo moramo učiniti sebe sposobnima pomagati – ponekad će to značiti da ćemo privremeno sebe držati na prvom mjestu što bi ljudima oko nas moglo djelovati kao sebičan čin. Ali, ako dopustimo da se u potpunosti “ispraznimo”, bilo emocionalno, mentalno, fizički ili financijski, kome ćemo moći biti od koristi? Stavljanjem sebe na prvo mjesto dugoročno osiguravamo i veće blagostanje ljudi koji nas okružuju – sretna osoba je osoba koja čini svijet ljepšim mjestom”, složio se dvojac.
Kada self care postaje sebičan?
Znate one situacije kada imate neslaganja s partnerom ili prijateljem, pa izbjegavate razgovor o tome, jer bi sami spomen te teme mogao dovesti do neugodnog razgovora koji nitko ne voli? Na taj način, probleme samo guramo pod tepih i to će u nekom trenutku isplivati te ćemo se kad-tad morati suočiti s njime. Upravo tu na poziciju dolazi briga o sebi, jer ako imamo problem s komuniciranjem vlastitih osjećaja, potrebno je to osvijestiti i suočiti se s tim problemom.
“Strah od konflikta zbog nečega je dio nas i bit će dok se ne suočimo s tim. Ignoriranje telefonskog poziva i ignoriranje suočavanja s problemom nikad neće riješiti problem. Eventualno će ga na nekoliko kratkih udaha i izdaha maknuti iz našeg vidokruga, ali problem ostaje u nama, a novi konflikt će kad-tad ponovno doći u naš život. Najteži dio brige o sebi jest raditi na svojim slabostima, tražiti njihova uporišta i suočiti se s njima. Ipak, upravo je to potrebno kako bismo brigu o sebi mogli nazvati potpunom”, dodali su Izabela i Dinko.
No, ponekad self care oduzima vrijeme. Za nekoga će taj briga činiti odlazak terapeutu, za drugog pisanje shadow work journala, a za nekog nešto treće – koji god izbor suočavanja s problemom izabrali sigurno je da je to vrijeme koje želite provesti u miru, bez partnera i prijatelja. No, čak ni tad, prema Izabeli i Dinku, ako ga pravilno definiramo, self care nije sebičan: “Ako kažemo da je briga o sebi temelj našeg mentalnog i fizičkog zdravlja, preduvjet zdravih međuljudskih odnosa i ostvarenog i zadovoljavajućeg života – tad je ona najvažnija stvar koju možemo učiniti za sebe. Briga o sebi može biti teška jer zahtijeva rad na traumama, jer zahtijeva pomicanje našeg tijela nakon napornog dana na poslu, jer zahtijeva teške razgovore, jer zahtijeva iskrenu ispriku, jer zahtijeva rad na partnerskom odnosu, jer zahtijeva da se ogolimo i budemo ranjivi i iskreni i priznamo naše mane, ali ona nikako nije sebična. A ako će netko biti loš prema drugima pod izlikom brige o sebi, to samo znači da zapravo još uvijek ne zna što to znači brinuti o sebi”.
Kako brinuti o sebi?
S obzirom na užurbanost života, ponekad je teško odvojiti vrijeme za suočavanje s problemima i raditi na mentalnom boljitku sebe. Stoga je možda jednostavnija opcija da na dnevnoj razini provodite mini self care, koji uključuje check-upove toga kako se u određenom trenutku osjećate i što vam je zaista potrebno.
“Možete si postavljati si pitanja kao što su: Kako se trenutno osjećam? Što mi je u ovom trenutku potrebno? Kako si trenutno mogu olakšati? Što je mome tijelu potrebno? Česta je i pretpostavka da, ako stavimo sebe na prvo mjesto, zanemarujemo druge kojima smo potrebni, a pritom najčešće mislimo na djecu. Ipak, i tu možemo okrenuti perspektivu. Ako mi brinemo o sebi, naučit ćemo svoju djecu da i oni jednog dana brinu o sebi. Ako brinemo o sebi, pokazat ćemo drugima da se cijenimo i poštujemo”, dodali su Izabela i Dinko.
Jednako tako, danas je self care vrlo fleksibilan pojam. Za svakoga označava nešto drugo. Za radoholičare će to možda biti ‘lijeni dan’ kada neće ništa raditi, za osobu koja živi u zoni komfora to će biti neka nepredviđena aktivnost koja će razdrmati svakodnevno sivilo. Dakle, samo je bitno shvatiti što vama odgovara.
“Prije svega, da bismo shvatili što je nama samima potrebno i kako definirati vlastiti self-care trebamo si dopustiti vrijeme koje ćemo provesti u samoći. Za mnoge ljude je to vrlo teško i mi često na svojim radionicama spominjemo istraživanje jednog socijalnog psihologa koji je pitao studente bi li radije odabrali sjediti sami sa svojim mislima (bez olovke, bez bilježnice i bez pametnog telefona) ili bi da ih se udari elektrošokom. Začuđujući broj njih odabrao je elektrošok (67% muškaraca i 25% žena). Samoća nam je važan preduvjet da bismo shvatili tko smo, što nas ispunjava i usrećuje, a što nas prazni, koji su nam životni ciljevi i gdje se vidimo za par godina. Sve su to pitanja na koja ne možemo odgovoriti u društvu niti scrollajući po svojim pametnim telefonima. Iz tog razloga, naš prvi i osnovni savjet jest da provedete vrijeme tako što ćete ugasiti pozadinsku buku svijeta oko sebe dopuštajući svojim mislima da se ‘pojačaju’ i kažu vam koja su područja ta gdje se vi trebate pobrinuti sami o sebi”, objasnili su nam Izabela i Dinko.
Briga o sebi ne mora biti tlaka, za početak je sasvim dovoljno da krenete s banalnim stvarima, kao što je dovoljni unos tekućine, duboko disanje i boravak u prirodi. Kao što nam je dvojac iz Kognitivne muze objasnio, ponekad i najjednostavniji trikovi pale, samo nam je nažalost, te jednostavne stvari ponekad i najteže poslušati.
