Kada razmišljamo o računovodstvu, obično nas preplave asocijacije na brojke, tablice i financijske izvještaje. Međutim, osim što uz pojam računovodstva vežemo financijske transakcije, postoji još jedan, često zanemaren, aspekt računovodstva koji duboko oblikuje naš život i odnose – emocionalno računovodstvo.
U svakodnevnom životu suočavamo se s raznim međuljudskim odnosima – partnerskim, obiteljskim vezama i prijateljstvima. Upravo u ovim odnosima, često nesvjesno, postajemo emocionalni računovoditelji.
Što to znači? Naime, mi pažljivo bilježimo emocionalne “transakcije” koje se odvijaju tijekom interakcija s drugima, bez obzira jesu li pozitivne ili negativne.
Slično kao što računovodstvo prati prihode, rashode, dobiti i gubitke, emocionalno računovodstvo bilježi naše emocije, osjećaje, ljubazne geste, ali i sukobe, frustracije i nesporazume koje doživljavamo s drugim ljudima. Ove emocionalne transakcije mogu biti jednako važne i utjecajne na naš život kao i financijske transakcije, iako često ne primjećujemo njihovu stvarnu vrijednost.
A da je njihova stvarna vrijednost i veća nego što možemo zamisliti potvrdio mi je dvojac iz Kognitivne muze, Izabela i Dinko Pleša koji su nedavno na svom Instagram profilu napravili objavu upravo o emocionalnom računovodstvu.
Što je emocionalno računovodstvo?
Emocionalno računovodstvo jest obrazac ponašanja u koji možemo upasti svi, nevezano toga kakvog smo karaktera, temperamenta, ili kakva je naša ličnost. Ovaj oblik računovođenja često je vezan uz užurbani način života koji nam crpi energiju te izaziva umor, koji potom, želimo zaliječiti emotivnim računovostvom.
“Tako pokušavamo izreći da nam je potrebna pomoć, ali ne radimo to izravno tražeći pomoć od partnera, već brojimo rezultate pokušavajući dati partneru do znanja da mi radimo za odnos više nego oni. Koliko god to ‘vođenje rezultata’ zvučalo ružno i time ne postižemo mnogo više od iniciranja prepirke – često ono nije ništa drugo nego vrlo nespretno izrečena molba za pomoći. Jedan od najboljih načina za sprječavanje ovakvog načina funkcioniranja u odnosu (a on je zapravo vrlo čest) jest izravno izražavanje vlastitih želja i potreba”, objasnili su nam Izabela i Dinko.
A iako se izjašnjavanje vlastitih želja i potreba smatra “banalnim”, mnogi parovi imaju problema u vezi upravo zbog problema s izjašnjavanjem istih. To su one situacije kada smatramo da samo zato što smo “cijelu vječnost” s partnerom da to automatski znači i da nam čita misli, što je vidi čuda, u potpunosti netočno.
“Kad neprestano u glavi brojimo koliko je partner prošli tjedan proveo vremena baveći se svojim slobodnim aktivnostima, mi se udaljavamo od pojma partnerski odnos i više približavamo utakmici između dva protivnička tima koji skupljaju bodove s ciljem pobjede, očito zaboravljajući da naša pobjeda znači partnerov poraz. Za naglasiti je da je emocionalno računovodstvo u potpunosti suprotan pojam od jednosmjerne veze”, dodali su Izabela i Dinko.
Jednosmjeran odnos je onaj u kojemu tražite partnera za pomoć, a i dalje sve poslove vezane za kućanstvo, za dijete, za partnerski odnos radite vi, sami, bez njegove pomoći. Kako nam dvojac objašnjava, tu nema računovodstva i zbrajanja rezultata, tu je riječ o odnosu u kojemu je jedna osoba odustala.
Emocionalno računovodstvo događa se pak u odnosima u kojima ipak postoji suodnos između partnera, ali je riječ o obrascu ponašanja koji itekako može narušiti kvalitetu odnosa.
Jesmo li svjesno postali “računovođe”?
Kada govorimo o emotivnom računovodstvu govorimo o zbrajanju i oduzimanju tuđih ponašanja i djela, a samim time, čini nam se da je to svjesna radnja koju namjerno prakticiramo, no, to ne mora uvijek biti tako.
“Vrlo često emocionalno računovodstvo nastaje kao posljedica umora, kao rezultat frustriranosti i puno rada te je često posljedica nedovoljno kvalitetne komunikacije u odnosu. Dakle, često ne primjećujemo da smo ušli u obrazac u kojem brojimo koliko smo puta mi prošetali psa ovaj tjedan, a koliko puta je to učinio partner. Riječ je o obrascu u koji će upasti velik broj parova i baš poput osjećaja ljubomore ili zavisti koji se prirodno tu i tamo javi i štrecne nas, nije razlog za paniku”, dodali su Izabela i Dinko.
Iako takvo ponašanje nije razlog za paniku, riječ je o mislima koje ne trebamo zanemariti. Izabela i Dinko su nam objasnili da bismo upravo svaki osjećaj, svaki obrazac ponašanja trebali iskoristiti da shvatimo što nam je u tom trenutku potrebno. Emocionalno računovodstvo nam govori o nezadovoljenoj potrebi, ukazuje nam na određene rupe u odnosu koje moramo “zakrpati”.
Recimo, kad osjećamo zavist nije loše pitati se govori li nam taj osjećaj o nekim neispunjenim željama na kojima bismo mogli raditi. Isto tako, kad osjetimo da brojimo koliko puta je partner inicirao odnose u posljednjih mjesec dana, možda je došlo vrijeme za razgovor o intimnosti.
A taj razgovor nije poželjno započinjati “klasičnom izjavom” emocionalnog računovođe kojom bismo napali partnera.
“Kada razgovor započinjemo riječima: ‘Ti nikad ne iniciraš seks. Ja sam prošli mjesec 5 puta inicirala, a ti nijednom’, jedino što ćemo postići jest da partner digne zid obrane i defenzivno nam odgovori. Odličan put za svađu”, objasnila nam je Izabela.
No, na koji način onda izraziti sve što osjećamo, da pritom budemo viđeni, validirani i shvaćeni? Iako zvuči kao kvantna fizika, Izabela nam govori da jednostavnim tvrdnjama možemo puno toga postići.
“Nezadovoljstvo trebamo izraziti koristeći se ‘ja’ tvrdnjama u kojima ćemo izraziti kako se osjećamo, kao primjerice: U posljednje vrijeme osjećam se nezadovoljno vezano uz seks. Imam osjećaj da nisi više toliko zainteresiran i voljela bih razgovarati o tome što možemo učiniti po tom pitanju”.
Upravo tom, ranjivom i iskrenom komunikacijom postići ćete puno bolje rezultate i do rješenja ćete doći puno brže i bezbolnije.
Na koji način uspostaviti ravnotežu u odnosu?
Iako sada tražimo savršeni, pomalo bajski happy end odgovor na ovo pitanje, Izabela nam je objasnila da je stvarnost ponešto drukčija.
“Što duže radimo ovaj posao i što se više educiramo, a i najiskrenije, što smo duže u odnosu – postajemo svjesniji da ravnoteža u odnosu, a možda i ravnoteža u životu – ne postoji. Riječ je o još jednom mitu, jednorogu i bajci koja trenutno zauzima mnogo prostora u medijima, popularnoj kulturi pa samim time i u našim životima – i opet nas sve skupa tjerajući da budemo nezadovoljni jer nikako da postignemo taj blaženi balans, tu divnu ravnotežu i konačno – budemo sretni. Dat ću vam primjer iz našeg odnosa da bude jasnije. Dinko je neizmjerno precizan, racionalan i odlično mu idu brojevi. Iz tog razloga, Dinko vodi naše račune, plaća sve što treba platiti i vrlo uredno bilježi te podatke uvijek znajući kako stojimo s financijama. Ja, s druge strane, dobijem blagi napad panike kad moram nešto računati. Opet, moj je talent odlično kuhanje, volim istraživati nove recepte, ugostiti naše prijatelje i napraviti nam finu klopicu i iz tog razloga ja puno češće kuham. Dinku u prosjeku za jedno jelo treba tri sata jer on jako voli sve sastojke izmjeriti točno i izrezati tako da svi sastojci budu jednake veličine. Takvih podjela u našem odnosu ima još mnogo i one su itekako potrebne ljubavnom paru koji je ujedno i poslovni duo. A tako je i u svakom odnosu. Koliko god se trudili, trebamo prihvatiti da nećemo uvijek biti dobri u svemu, a isto je tako i s našim partnerima”, objasnila nam je Izabela.
Kvalitetni partnerski odnos i zadovoljstvo u vezi znači prepoznati koje su to kvalitete koje posjedujemo i na koji način možemo pomoći svom partneru da i on to nauči, ali isto tako i koristiti te naše jake strane kako bi odnos napredovao.
“Nadopunjavati se, učiti jedno drugo i učiti jedno od drugoga. Ne možemo biti jednaki i samim time ravnoteža ne može postojati jer bi ona značila da svatko od nas ulaže jednaku količinu talenta, jednaku količinu znanja i vještina u svakom području koje partnerski odnos zahtijeva. A upravo je ta istina jedna od težih za prihvatiti. Tebi će možda za određeni zadatak trebati jedan dan jer si takva osoba da sve obveze želiš odraditi odmah i sad, dok će tvom partneru trebati tjedan dana jer on voli uvrstiti i odmor i druženje u svoje funkcioniranje. Ali nije tvoj vremenski raspored u kojem nešto odradiš točan, niti je njegov netočan – samo se razlikujete u načinu na koji rješavate određene stvari. Upravo je taj problem bio čest u našem odnosu i u jednom trenutku sam shvatila da možda nešto mogu naučiti od puno opuštenijeg i sporijeg Dinka. I naučila sam. Stati. Usporiti. Odmoriti i nasmijati se, zabaviti u sadašnjem trenutku i onda nastaviti obavljati zadatke puno uspješnije i kvalitetnije – nakon što sam si dala prostora za odmor. Umjesto ravnoteže, kao savjet za kraj, prestanite biti usmjereni na to što partner ne radi. Misleći samo o tome što ne radi, zaboravit ćete sve ono dobro što radi i vrlo ćete se lako uvjeriti da ne radi ništa. Usmjerite se na partnerove jake strane, usmjerite se na ono što on/a svakodnevno čini da bi vaš odnos bio bolji i da bi napredovao i kad misli usmjerite prema tome, vjerujem da će vas iznenaditi koliko je toga i koliko i druga strana ulaže u vaše MI”, zaključila je Izabela.
