Zamislite sljedeći prizor; naporno radite da ostvarite sve što se htjeli, bilo poslovno, bilo privatno, dođete do cilja, vaši najmiliji vas pohvale, a vi odgovorite ‘ma nije to ništa’. Iako odgovor sluti kao da vam je netko darovao taj vaš uspjeh, vi ste svjesni da iza toga stoji rad i napor, ali i dalje vam je teško to izreći i prihvatiti kompliment. Koliko god je lijepo čuti pohvale, prihvaćanje istih zna biti pravi izazov. U pronalaženju uzroka ovakvih reakcija pomogla nam je savjetodavna terapeutkinja Branka Paljetak
Svatko od nas voli kad naša okolina primijeti da nam danas kosa baš dobro izgleda, da je outfit koji smo obukli van naše comfort zone, ali nam tako dobro stoji. Takvi komplimenti zaista daju boost pozitivne energije. No, bez obzira na to što nam pozitivan komentar laska, vrlo često nas uhvati nespremne i tada posežemo za ‘opravdanjima’ zašto danas dobro izgledamo, poput onog ‘ma samo sam oprala kosu’.
Zašto nam je toliko teško prihvatiti kompliment i jednostavno zahvaliti? Pokazuje li to da imamo nisko samopouzdanje i traume koje koče prihvaćanje da smo ‘dovoljno dobri’?
O komplimentima, njihovom prihvaćanju i samopouzdanju porazgovarali smo s geštalt savjetodavnom terapeutkinjom Brankom Paljetak, osnivačicom Therapion Psihoterapije. Pa, krenimo ispočetka.
Uzrok nemogućnosti prihvaćanja komplimenata
Svi smo mi drukčiji, a samim time i razlozi zašto nam je teško prihvatiti kompliment mogu biti u potpunosti različiti. Terapeutkinja nam je objasnila da je u ovakvim situacijama uglavnom riječ o nedostatku iskustva ili svjesnosti o vlastitim osjećajima i potrebama, no, loša slika o samom sebi također može doprinijeti ovakvom refleksnom ponašanju.
“Ponekad su tomu razlog i ranija negativna iskustva u kojima su osobe bile kritizirane ili omalovažavane te se zbog toga osjećaju nelagodno kad im se pruži pozitivna povratna informacija. Važno mi je naglasiti da svaka osoba može imati svoj jedinstveni razlog zbog kojeg joj je teško prihvatiti komplimente te da je potrebno individualno pristupiti takvim pitanjima”, rekla nam je terapeutkinja.
Te traume i visoka samokritičnost mogu proizaći i iz onih uvjerenja da nije poželjno privlačiti pažnju ili da je bizarno hvaliti se svojim uspjehom za koji si se dobrano pomučio. Ovakvo ponašanje moglo bi se, u nekim situacijama, nazvati skromnosti, no kao što nam je Paljetak objasnila, postoji debela linija koja dijeli skromnost i nemogućnost prihvaćanja komplimenata: “Dok je skromnost osobina, nemogućnost prihvaćanja komplimenata je uvjerenje o sebi da nam nešto pozitivno ne pripada. Skromnost se obično odnosi na osobu koja ne voli prezentirati sebe u pozitivnom svjetlu ili ne voli isticati svoje kvalitete. Ona može biti svjesna svojih kvaliteta i uspjeha, ali ih neće naglašavati ili se hvaliti njima. Skromnost se obično povezuje s pozitivnim karakteristikama poput samilosti, empatije, poštovanja i sklonosti suradnji s drugima. Naravno, osoba može biti skromna i istovremeno imati poteškoće u prihvaćanju komplimenata”.
Odgovor na kompliment je kompliment?
Dok neki na kompliment odgovaraju ‘opravdanjem’ ili umanjivanjem sebe i svoje važnosti, drugi uzvraćaju komplimentom. Iako se ovo čini kao lijep i smislen odgovor, zašto dajemo kompliment osobi tek nakon što nas je pohvalila, a prije toga ju nismo imali namjeru pohvaliti?
“Jedan od razloga može biti društveni pritisak. U nekim kulturama, društveno je prihvatljivo da se uzvrati komplimentom nakon što ga primite, kao način da se održi pozitivna interakcija i ojača odnos između ljudi. U takvim kulturama, odbijanje uzvratiti kompliment može se smatrati nepristojnim i neprikladnim. Drugi razlog može biti osjećaj zahvalnosti. Kada netko dobije kompliment, to može izazvati osjećaj zahvalnosti prema osobi koja je kompliment izrekla. Uvjeravanje osobe koja je upravo dala kompliment da cijenite njezinu pažnju i zapažanje može biti način da se izrazi zahvalnost i pošalje poruka da je primljeni kompliment važan. Treći razlog može biti želja za uzajamnošću. Osobe mogu osjećati potrebu da uzvrate kompliment jer vjeruju da je to način za izgradnju odnosa i uspostavljanje veze s drugom osobom”, rekla je Paljetak.
Postoji uvriježeno mišljenje u društvu da su samo žene te koje muče muku s komplimentima, ali, kao što nam je terapeutkinja naglasila, muškarcima također može biti jednako teško zahvaliti nakon primljene pohvale. Ono u čemu se eventualno razlikuju je način na koji doživljavaju pozitivne komentare.
“Muškarci češće reagiraju drugačije na komplimente nego žene, osobito kada se radi o komplimentima koji se tiču njihovog izgleda. Na primjer, može im biti teže prihvatiti kompliment o svom fizičkom izgledu jer je općenito manje društveno prihvatljivo za muškarce da se brinu o izgledu ili govore o njemu. To može dovesti do osjećaja nelagode kada se muškarci suoče s takvim komplimentom. S druge strane, muškarcima može biti jednostavnije prihvatiti komplimente koji se tiču njihovih postignuća, poput posla, hobija ili sporta. U ovim slučajevima, mogu doživljavati kompliment kao potvrdu svog uspjeha ili sposobnosti. No, važno je napomenuti da su ove generalizacije o muškarcima i ženama samo općenite i da postoji velika varijabilnost u tome kako pojedinci doživljavaju i reagiraju na komplimente, bez obzira na spol”, rekla nam je terapeutkinja.
Kako prihvatiti kompliment?
U redu, očigledno je da s komplimentima, koliko god oni lijepi bili mučimo muku. Ali, postoji način i da ovo prebrodimo. Kao što je terapeutkinja objasnila ne postoji univerzalan način koji će odgovarati svima, ali ponekad je dovoljno učiniti mali korak i samo reći – hvala.
“Svakako, potrebno je vježbati prihvaćanje komplimenata. Iako zvuči jednostavno, takav zadatak neće svakome biti jednostavan. Krećemo uvijek s malim koracima, a za početak je dovoljno pokušati dati sebi kompliment, dopustiti si da se pohvalimo, da smo ponosni na sebe. Kad izgradimo takav odnos sa sobom i kad nam pozitivna riječ postane poznata u našem unutrašnjem svijetu, sve dalje postaje malo jednostavnije”, savjetovala je Paljetak.
U ovakvim situacijama možemo se ugledati na poznate osobe poput Snoop Dogga koji će od sada definitivno biti naša mantra u bildanju samopouzdanja i prihvaćanju komplimentima: ” I wanna thank me, I wanna thank me for believing in me“.
