Isprva je teško ne prisjetiti se, već povjerovati, da je bend Wham! postojao u periodu između 1982. i 1986. godine. Tih nekoliko godina mnogima se čini kao mnogo dulji period. To toliko govori o utjecaju benda na popularnu kulturu, glazbu i modu.
WHAM!
Bend Wham! su činili George Michael i Andrew Ridgeley i zajedno su stvorili neke od najljepših pjesama prošlog stoljeća, a koje još uvijek okupiraju naše radio postaje, tv i slušalice mobitela. Njihova zaigrana hedonistička energija bila je zarazna; za one koji su s njima bili u direktnom kontaktu kao obitelj, prijatelji i suradnici, ali i za one koji su ih diljem svijeta gledali u tv spotovima, nastupima i intervjuima i, naravno, slušali njihovu glazbu.
Dokumentarac “Wham!” dostupan je za gledanje na Netflixu i iako sam bila, rekla bih prilično dobro ili posve upućena, koliko jedna slušateljica i konzumentica kulture rođena ranih osamdesetih može biti, film mi je u nekim mjestima bacio novo svjetlo na njihovu suradnju, pjesme i prijateljstvo. Nisam njihove pjesme uopće percipirala kao socijalno osviještene pjesme. One su zapravo stvorene za plesni podij. I dok se njišemo u ritmu njihovih pjesama i pjevušimo stihove, kao da većina nas (da, provjerih na nemalom uzorku ljudi oko sebe!) nije svjesna značenja njihovih tekstova. Ako i vi spadate u tu “moju” grupu pažljivo poslušajte, na primjer pjesmu “Wham Rap!”…
No, ono što je bilo zapravo prekrasno za gledati jest opis njihovog dubokog prijateljstva, njihovog stvarno bliskog, bratskog odnosa. Ispod njihove preplanule, srčane vanjštine, naizgled površnog zabavnog prijateljstva njih dvoje imali su duboku, bratsku vezu iz djetinjstva i neočekivanu, evoluirajuću dinamiku moći. Ridgeleyjeva mama kreirala je pedantne spomenare koji dokumentiraju meteorski uspon benda “Wham!” i prema kojima je ovaj film snimljen. Film donosi mnogo sadržaja, privatnih snimki, fotografija, svjedočanstava, zajedno s nikad prije viđenim snimkama i nečuvenim audio zapisima iz “Wham!” arhive. Saznajemo kako je nastao ultimativan glazbeni hit “Last Christmas”, isto tako saznajemo kako su izgledali njihovi radni i umjetnički procesi, kako je isprva George Michael bio onaj “u sjeni”, no saznajemo mnogo i o njihovim privatnim životima, obitelji, prijateljima.
George Michael je preminuo na sam Božić 2016. u 53. godini života; Ridgeley je posljednjih nekoliko godina uglavnom živio mirnim životom izvan svjetla reflektora, tako da je sa smrću Georgea Michaela na neki način završena jedna cijela pop era. No, u filmu, slušajući ih kako s ljubavlju govore o svojoj mladosti, ranim danima mladih umjetnika koji se bore, trse i ustraju u svome naumu da postanu glazbenici, a na kraju i svjetske pop zvijezde, te uzbuđenjima i opasnostima vrtoglavog uspjeha, mi gledatelji osjećamo tu neposrednost kao da prisluškujemo razgovor između dva stara prijatelja koji se još nisu stigli ispričati nakon dugo vremena. Ako u filmu postoje nedostaci, to je da film jednostavno stane kada “Wham!” završava; početak filma nas nakratko podsjeća na kasniju Michaelovu superslavu, no o Ridgeleyjevom profesionalnom životu nakon benda “Wham!” ne saznajemo gotovo ništa. No, to nije niti bitno.
Ovdje se radi o dokumentarcu o jednom prekrasnom prijateljstvu, nestvarnom talentu, velikoj volji i sve u svemu o pozitivnim porukama, prihvaćanju, autentičnom i iskrenom životu, čak i pod svijetlima reflektora. Film je inspirativan, a ponekad mi se čini da nam upravo inspiracije za bolji život nedostaje. Pogledajte ga, radi se o putovanju kroz vrijeme, pravoj vremenskoj kapsuli…
Club Tropicana, drinks are free
Fun and sunshine, there’s enough for everyone
Fotografija: still iz filma, Netflix
