Prošloga tjedna još su dva mjesta Primorsko-goranske županije – Baška na otoku Krku i Volosko – postala dom trajnih umjetničkih instalacija koje se postavljaju u sklopu programa Lungomare Art, Rijeke 2020 – Europske prijestolnice kulture.

Zbog specifičnih mjesta na kojima se nalaze, instalacije su postavljene uz pomoć helikoptera odnosno ronioca, a svečano će biti predstavljene u proljeće 2021. godine.

Odmah iznad Baške i njezine čarobne Vele plaže, u mjestu imena Ljubimer gdje se nalazi jedna od karakterističnih kamenih struktura ovoga kraja – ogromni suhozidni cvjetovi mrgari i odakle se pruža veličanstven pogled, svoj je trajni dom našla skulptura čileanskog arhitekta hrvatskih korijena i svjetskog glasa Smiljana Radića i njegove partnerice Marcele Correa, pod nazivom “Kapi”. Radi se o iznimnom, unikatnom umjetničkom djelu, osmišljenom kako bi trajno krasilo baš ovo karizmatično mjesto.

Zbog lokacije koja je inače dostupna isključivo planinarima i pješacima, za postavljanje instalacije “Kapi”, koja se sastoji od dvije kugle punog zamućenog stakla promjera 60cm nepravilnog ovalnog oblika, angažiran je helikopter. Poštujući vrijednost i strukturu mrgara, “Kapi” ih svojim oblikovanjem i materijalima savršeno nadopunjuju.

U Vološćanskom zaljevu, ispod mora na dubini od 15 m uz pomoć ronioca, postavljena je pak trajna podmorska umjetnička instalacija “Lautus” (Čistač), mlade opatijske umjetnice Nike Laginja, koju čine mahovnjaci, školjkaši, spužve i ostali organizmi koji djeluju kao čistači mora i kroz godine rastu. Osim što doprinosi obnavljanju bioraznolikosti podmorja instalacija također pronosi poruku o angažmanu pojedinca i preuzimanju odgovornosti za svijet u kojemu živimo.

No, u Voloskom, mjestu duge i bogate povijesti u kojemu se susreću utjecaji prirode i karakter lokalne zajednice i u kojoj je istaknut dijalog između prirode, mora i ljudi koji žive na obali, postavljena je i umjetnička skulptura poznatog i priznatog češkog suvremenog umjetnika Jiříja Kovande, koja je ujedno i njegov prvi trajno izloženi rad.

Sukladno svojoj strategiji suptilnih intervencija u prostoru, Kovanda odgovara na podmorski projekt Laginje fokusirajući se na ekologiju kao i na društveni kontekst. Naime, na samom početku Lungomare šetnice svoj je trajni dom našla minimalistička instalacija “1857”. Nadahnut lokalnom prirodom i njezinom poviješću, Kovanda svoj rad smješta u blizini rodne kuće Andrije Mohorovičića, ukazujući na rasprostranjenost danas ugrožene morske prirodne vrste – Jadranskog bračića u godini rođenja ovog istaknutog znanstvenika.

Na samom vrhu skulpture ispisan je tekst: “Jadranski bračić (Adriatic Brachic / Fucus virsoides) je 1857. godine bila obilna vrsta u Kvarnerskom zaljevu. Danas je izuzetno rijedak.” Jadranski bračić endemska je vrsta smeđe alge koja je danas izrazito ugrožena. Naime, alga izbjegava onečišćena područja i živi samo u bistrom i čistome moru te je prirodni pokazatelj njegove čistoće.

Kombinacija ovih dvaju djela, predstavnika različitih generacija – Nike Laginje i Jirija Kovande,  poziva na novo tumačenje odgovornosti prema prirodi i kvaliteti međuljudskih odnosa te pažnju usmjerava na veliku važnost simbioze čovjeka i mora unutar vološćanske zajednice.

Instalacije, čiji su autori renomirani domaći i inozemni umjetnici i umjetnice, dizajneri i arhitekti, u odabiru češkog kustosa Michala Kolečeka, a koje podsjećaju na tradicije i priče važne za pojedine lokalne zajednice dosad su osim u Baški i Voloskom postavljene u Lovranskoj dragi, Brseču te na dvjema riječkim lokacijama – Ribarnici i plaži Grčevo.

Foto: Dalibora Bijelić, promo