Posljednjih nekoliko godina svjedočimo izvrsnom trendu popularizacije zdrave clean kozmetike. Pri tome riječ “popularizacija” ima izuzetno pozitivnu konotaciju jer ako već trendovi moraju postojati, neka barem budu dobri za nas i okoliš.
Mnogi su se i sami upustili u vlastitu proizvodnju kozmetike, iz znatiželje, iz potrebe da vlastitim rukama nauče proizvoditi nešto što će biti dobro za njih i za zajednicu. Grafička dizajnerica Ana Karabatić je 2011. godine ostavila posao te započela s proizvodnjom sapuna. Suprug je maslinar, a u sklopu njihovog OPG Delić proizvode sapune od maslinovog ulja. Ideja joj je pala na pamet kada je prije 18 godina rodila blizanke. “Zainteresiralo me zašto je sredstvo kojim se skida mazut s metala, također glavni sastojak svih kupki i šampona za bebe. Tada su na policama skoro sva sredstva za pranje i beba i odraslih u sebi sadržavala sulfate koji u najboljem slučaju “samo” isušuju kožu. Proučavajući s čime se konstantno peremo, shvatila sam koliko nepotrebno koristimo agresivne deterdžente, kako teško razgradive supstance izlijevamo u okoliš u ogromnim količinama, koliko plastične ambalaže nakon kupki, šampona, micelarnih otopina, sredstava za pranje bilo čega (sve su to deterdženti) neprestano bacamo… A običan sapun je sasvim dovoljan, ako ne i bolji, od svega toga. Bolji je prema koži; nema jeftinih nepotrebnih štetnih kemikalija, u vodi se brzo razgrađuje, a ambalaža mu je zanemariva u odnosu na grozne plastične boce. Ideja je bila svima omogućiti dostupnim ono što sam željela ostvariti za sebe, a to je da nam domaći sapun bude jedino sredstvo za pranje tijela i ruku. Htjela sam da ljudi uživaju u tome kako bi im brže prešlo u naviku. Domaći sapun rađen hladnim postupkom vrlo malo iritira i isušuje kožu, nakon njega većini nije potrebno mlijeko za tijelo”, govori mi Ana kako je započela priča s brendom Sapunerija Rustika koji već dugo godina postoji na domaćem tržištu.
Bračni par Karabatić je započeo s malim štandom u Tučepima, dogodine su već surađivali s desetak shopova koji su prodavali njihove sapune i svake godine pomalo osvajaju nova prodajna mjesta. Svoje sapune prodaju i u Njemačkoj, Italiji, Češkoj, Poljskoj…
Pitam ju kako je tržište prihvatilo ovakvu zdravu prirodnu priču o sapunima?
“Mnogo žena je preobratilo sebe i svoje obitelji na sapune”, s osmijehom mi priča Ana te nastavlja “Još uvijek me ljudi pitaju kako će se otuširati sapunom jer su navikli na gelove. Sapun se jako lijepo pjeni (iako imamo i sapun od 100% maslinovog ulja koji ne pjeni), savršeno se razmazuje, nema nikakvih praktičnih problema da se svakodnevno ne tuširamo njima. Malo su mekši od konvencionalnih pa zahtijevaju plitice u kojima ne ostaje voda. Koža je nakon pranja prirodnim sapunima finija i manje suha. Ljudi koji imaju kožne probleme ili jako suhu kožu su prezadovoljni s našim sapunima jer im minimalno iritiraju kožu. Sapun s medom naprimjer, je humektant, teostavlja mekoću na koži nakon tuširanja.”
U ponudi Sapunerije Rustike trenutno je trinaest vrsta sapuna, kruti šampon, regenerator za kosu, dezodorans, balzam za usne, melem od smilja. A po čemu su proizvodi ovog brenda drugačiji Ana mi odgovara: “Na prvi pogled, estetski su vrlo primamljivi jer ručno oslikavam sapune pa su vrlo često i lijep poklon. U sapune idu isključivo eterična ulja (nikakvi umjetni mirisi) pa je taj prirodni miris ono što ljudi prvo osjete kod sapuna. Nakon pranja ostavljaju fini osjećaj na koži i to je razlog zašto se kupci vraćaju. Koristim minimalnu ambalažu, podržavam zero waste filozofiju, a uz to nastojim educirati druge kako da sami uvedu promjene koje se tiču mog zanata, tj. ulja i sapuna.
Nedavno sam za 100 ljudi održala besplatnu zoom prezentaciju kako od otpadnih jestivih kućnih ulja te raznih starih sapuna napraviti sapun za veš kako su radile naše bake. Taj starinski sapun je najbolje sredstvo ikad izmišljeno za skidanje mrlja. Spašavanje ovog starog zanata, koji je potpuno drugačiji od izrade sapuna hladnim postupkom, je nešto čime se jako ponosim jer izradom takvog sapuna mnogo manje štetimo okolišu. Ne bacamo ta otpadna ulja iz kućanstva u okoliš, ne koristimo deterdžente već sapun koji se vrlo lako razgrađuje. Također taj sapun je puno manje iritativan za pranje veša od konvencionalnih deterdženata.”
Također, Ana je započela s održavanjem radionica nakon što su joj počeli stizati brojni upiti. Kaže kako je za naučiti raditi svoj sapun potrebno nekoliko sati teorije. “Ovo je vrlo jednostavan posao (ulje plus lužina jednako sapun), ali u kojem mnogo toga može poći po zlu. Nije dovoljno samo prepisati recepte, treba upoznati proces i znati što točno radimo i dobro se osigurati. Za sebe kažem da sam ekspert u greškama (smijeh). Sve greške koje u ovom poslu mogu nastati sam isprobala, ponekad čak i namjerno da upoznam što se sve događa u određenim uvjetima. S obzirom na to da sam u proizvodnji s velikim količinama ulja, takve greške nisu jeftine. Zahvaljujući mojim pogreškama postala sam ekspert u ovom poslu i zato su moje radionice jako popularne i među kolegama, aromaterapeutima i ostalim proizvođačima kozmetike. Učenje na radionici je mnogo jeftinije od načina na koji sam ja učila. Neki se dolaze zabaviti učeći novi koristan hobi i osnove oslikavanja sapuna. Izrada sapuna je dosta opuštajuća. To je kreativan posao koji veseli onoga tko ih radi, ali je koristan čitavoj obitelji. Za sada održavam radionice po čitavoj Hrvatskoj, BiH i online.”
Moramo priznati kako smo se i mi razgovarajući s Anom pomalo zaljubili u sapune i zainteresirali možda o njima nešto i naučiti iz vlastitog iskustva. “Meni je izrada sapuna jako zabavna, a najzabavniji dio je oslikavanje sapuna, osmišljavanje novih načina oslikavanja i usavršavanje postojećih tehnika. Zabavan je i dio sastavljanja recepata od različitih baznih ulja kao što su maslinovo, kokosovo… i dodataka poput soli, meda, aktivnog ugljena… što daje različite efekte koji doprinose koži na različite načine. Ne manje zabavno je i sastavljanje mirisa, tj. parfemskih kombinacija od eteričnih ulja. Izrada sapuna u malim količinama je vrhunski kreativan posao gdje možeš skupim, egzotičnim sastojcima dati šansu da se pokažu kakvi su u sapunu.
Također, oslikavanje tu postaje čak i umjetnost, preciznije rečeno postaje kao filigranski zanat. Tu si ljudi mogu dati oduška i raditi čuda. U ovom poslu postoje brojna natjecanja u ljepoti oslikavanja sapuna u različitim tehnikama. Zabavno mi je i moje znanje prenositi na druge. Možda je dokaz toj tvrdnji da profesionalni rezač sapuna koji trenutno kupuje mnogo mojih kolega u Hrvatskoj i čitavom svijetu, zapravo je moj mali izum.”
Sapuneriju Rustiku pratite na sapunerija.com
