U rubrici Next Generation u kojem vam predstavljamo talentirane individualce koji osvajaju industriju u kojoj se nalaze, predstavili smo vam genijalan tandem Tribute Brand, mlade dizajnere kojima predviđamo fantastičnu budućnost, svestrane Pavu Vukovića, Mateju Bosek, Sofiju Vargu, sjajne plesačice i mnoge druge. Sad dolaze na red one. One su svestrane umjetnice i kreativne sudionice našeg društva koje raspolažu velikim znanjem, talentom, zanimljivim radovima i inspirativnim idejama zbog kojih ćemo u svijet umjetnosti bježati još češće… Donosimo vam priču o Niki Vrbici, Albi Miočev i Jeleni Lovrec, mladim i različitim umjetnicama koje su nas oduševile svojim drukčijim odgovorima na (n)ovo doba

JELENA LOVREC

“Smatram da je nužno od najranije dobi poticati suživot s umjetnošću, razvijati vizualnu kulturu i kritičko mišljenje, pa će i konzumacija umjetnosti doći kao nešto prirodnije, a konzumirat će se s razumijevanjem.”

Jelena Lovrec magistra je grafike Akademije likovnih umjetnosti, iza koje stoji niz samostalnih i grupnih izložbi čiji rad krasne razne nagrade i priznanja. Njezin umjetnički put započeo je još u djetinjstvu: “Mogla bih reći da je teklo dosta nizvodno – počela sam crtati u dobi od četiri godine i od tada nisam stala. Malo-pomalo savladala sam perspektivu koja mi je omogućila da nacrtam stolac na prijamnom ispitu Škole primijenjenih umjetnosti i dizajna. Nakon četiri godine školovanja, nastavila sam u tom smjeru i upisala se na Akademiju likovnih umjetnosti. Kasnije, negdje na trećoj godini studija, kad sam osvijestila smjer kojim bih voljela ići, krenula sam plivati sve više uzvodno.”

Terenskim radom do kulturnijeg društva 

Jelenini radovi nisu improvizacija, već rezultat autentičnog koncepta i pogleda na društvenu svakodnevicu, a jedan od njezinih najdražih projekata je cjeloživotni projekt Mein Kulturkampf, za koji nam kaže da najbolje sažima sve ono što ju u umjetničkim istraživanjima zaokuplja. “Riječ je o projektu u sklopu kojeg kupujem kvadratne metre zemljišta u svakoj županiji za potrebe kulture, naglašavajući nimalo zavidnu poziciju koju kultura u našem društvu zauzima. S druge strane, kupljeni kvadrati postaju poligoni za buduće kulturne manifestacije s ciljem direktnog uključivanja šire lokalne zajednice u procese stvaralaštva. Kroz ovaj projekt morala sam se dobro upoznati s izazovnim birokracijskim sustavom, uz neizostavnu komunikaciju s odvjetnicima i lokalnim poreznim službenicima. Na tim putovanjima, u potrazi za ljudima koji su voljni prodati svoj komad zemlje, susrećem se s raznim preprekama, često i nečistim vlasničkim papirima, no svako putovanje, pa i ono neuspješno, zaokruženo je inspirativnim i nezaboravnim pričama te poznanstvima, koja također doprinose cijelom projektu. Kad uspijem kupiti zemlju, bivši vlasnici pozvani su prvi intervenirati unutar zadanog kvadrata, samostalno odabirući način na koji će se predstaviti. Na ovaj rad gledam kao na svojevrsnu socijalnu skulpturu u kojoj svaki segment života nudi mjesto kreativnosti.” 

Svako jutro jedno jaje organizmu snagu daje

U HDLU-u smo ove godine navratili na 36. Salon mladih jer smo bili gladni, ali gladni novih ideja i neviđenih umjetničkih koncepata. Jedan takav je i Jelenin rad Eggo, što je početna dionica projekta Musaka. “Musaka je svezak od tri kuharice (Eggo, Hot potato i Meat me) kojima želim prikazati kulturni, politički i društveni složenac naše zajednice. Koristeći tradicionalni format kuharice, predstavit ću tri marginalne skupine (umjetnici, migranti, penzioneri), a same kuharice bit će podijeljene na tri obroka u danu – doručak, ručak i večeru. Naziv pojedine kuharice otkriva glavnu namirnicu u receptima, kao i koncept svake od njih, dok te tri glavne namirnice – jaje, krumpir i meso zajedno čine Musaku – tradicionalno balkansko jelo.” 

Kaže nam Jelena kako je trenutačno u izradi prva kuharica u nizu – Eggo, koja je izložena na ovogodišnjem Salonu mladih, a o čemu se zapravo radi? “Eggo je kuharica od 365 umjetničkih recepata od jednog jajeta. Jaje, univerzalni simbol života, poznato kao jedna od nutritivno najvrjednijih namirnica, svoj vrhunac slave doživjelo je u Jugoslaviji popularnim reklamnim sloganom Svako jutro jedno jaje organizmu snagu daje, čime je njegova svakodnevna konzumacija općeprihvaćena kao bitna stavka za stasanje u zdrave i snažne osobe. Stvarajući ovu kuharicu, prevodim taj slogan na kulturno zdravlje, tj. naglašavam da je svakodnevna konzumacija umjetnosti, (po mogućnosti odmah ujutro) jednako bitna za zdravije i snažnije društvo. Da bismo to ostvarili, pozivam 365 umjetnika da osmisle svoje recepte od jednog jajeta, po jedan recept za svaki dan. Iako najčešće umjetnike u jutarnjim satima posjećujem u njihovim domovima i ateljeima, ovoga puta, na Salonu mladih, kulinarsko druženje preselila sam u galerijski prostor Bačve, gdje u mobilnoj kuhinji trenutačno kuhaju kolege koji sudjeluju na izložbi.”

Umjetnički recept za kulturno zdravlje

Za Graziju nam Jelena otkriva, analogijom prema svome radu, recept za umjetničko zdravlje: “Smatram da je nužno od najranije dobi poticati suživot s umjetnošću, razvijati vizualnu kulturu i kritičko mišljenje, pa će i konzumacija umjetnosti doći kao nešto prirodnije, a konzumirat će se s razumijevanjem. Ova kuharica pružat će mogućnost direktnog i svakodnevnog konzumiranja umjetničkih djela. Sadrži detaljne upute kako pripremiti jelo po uzoru na jednog od umjetnika, a moj savjet je da se pritom, za vrijeme doručka, upustimo u istraživanje odabranog umjetnika i njegovog opusa. Ostatak dana začinimo po želji.”

Komunikacija kao srž umjetničkog procesa

Što joj umjetnost donosi u životu i što voli propitivati svojim radovima? “U svom radu bavim se propitivanjem i dokumentiranjem aktualnog stanja u kulturnom, društvenom i onom intimnijem, privatnom dijelu života. Moji projekti participativnog su i procesualnog karaktera te nerijetko postaju i cjeloživotni, postupno se razvijajući i mijenjajući s obzirom na profil sudionika i moje osobne interese. Glavnu motivaciju nalazim u nastojanju da iz “nepovoljnih” situacija koje nas okružuju postignem suprotno, a neposredna komunikacija s ljudima koje prilikom svojih umjetničkih pohoda susrećem ono je što me najviše interesira u radu i sačinjava glavni dio mog umjetničkog istraživanja.”

Za svoj rad kaže kako je u njemu primarna jasna artikulacija koncepta. “Želim da rad bude čitljiv, a time i dostupan svima budući da od javnosti tražim određenu dozu angažmana i interakcije. Umjetnost ne mora nužno biti ukusna, ali mora biti probavljiva.”

I za kraj, vodit ćemo se Jeleninim savjetom mladima: “Neka se ne brinu hoće li uspjeti na umjetničkoj sceni, nego samo neka rade, ne boje se neuspjeha i budu uporni!”

ALBA MIOČEV

“Sviđaju mi se motivi napuštenih prostora, nepostojećih prostora, prostora bez funkcije, prostora u kojima je vidljivo da je čovjek nekoć obitavao, ali je sada priroda preuzela glavnu ulogu. Podsjećaju me na prolaznost vremena i neprestane promjene na koje (ne) možemo utjecati.”

Alba je mlada umjetnica iz Zadra čiji radovi nemaju granica. Njezini potezi kistom sežu od slikarskog platna do zidnog slikarstva. Svoj umjetnički rukopis razvijala je još od najranijih dana pa sve do studija slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti: “Odmalena sam crtala i oduvijek sam imala potrebu nešto stvarati. Zidno slikarstvo počelo me zanimati još u osnovnoj školi. Pomisao da nešto što sam do sada crtala u sketchbooku može biti i na zidu, u javnom prostoru, bila mi je silno uzbudljiva. Zasigurno su veliku ulogu u tome imali crtani filmovi i videoigre, više nego samo slikarstvo. Bila mi je zabavna ta ideja da možeš stvoriti cijeli svoj svijet crtežom i sjećam se da sam jako nestrpljivo htjela naučiti crtati sve što mi padne na pamet. Kopirala sam scene iz crtanih filmova ili crtala svoje likove. Kasnije, u srednjoj školi, počela sam se više baviti samo slikarstvom, a tek za vrijeme studiranja na Likovnoj akademiji krenula sam i sa zidnim slikarstvom.”

Processed with VSCO with ss2 preset

Koncept vremena upisan u motive

Alba voli bilježiti, slikom ili tekstom, sve što joj se svidi ili ju iz nekog neodređenog razloga privuče: “Ako mi se dovoljno dugo zadrži u glavi, onda to pokušam i naslikati. Uglavnom je riječ o motivima iz svakodnevnog života, međuljudskih odnosa, često prirode. Pretežno je to proces kompliciranja jednostavnih stvari i pronalazak njihovog novog jednostavnog oblika, kao i boje, na platnu. Sviđaju mi se motivi napuštenih prostora, nepostojećih prostora, prostora bez funkcije, prostora u kojima je vidljivo da je čovjek nekoć obitavao, ali je sada priroda preuzela glavnu ulogu. Podsjećaju me na prolaznost vremena i neprestane promjene na koje (ne) možemo utjecati. Isti motivi mogu imati potpuno drukčije značenje ovisno o vremenu u kojemu ga promatramo. Mislim da je to ono što me najviše zabavlja u slikanju, bilježenje trenutaka kakvi su u sadašnjem stanju.”

Mural – zabava i umjetnost u jednom

Albu posebno vesele svi projekti povezani s muralima koji uključuju više umjetnika, a vidi ih kao priliku za upoznavanje novih ljudi i mjesta na kojemu se festival održava. No, ipak, istaknula nam je jedan poseban: “Možda mi je najdraža lokacija do sada bila ona u Opuzenu. Zen Opuzen festival održava se svake godine u srpnju, a kako se nalazi uz more i rijeku, uključuje i land art na plaži. Taj spoj ludo predivne prirode, ljudi i umjetnosti na ljeto upravo je razlog zašto volim raditi murale. Fokus je jednako na uživanju i na izradi murala, pa mislim da to rezultira boljim radom nego kad osjećam pritisak da moj mural mora izgledati točno onako kako sam ga zamislila ili skicirala.”

Proces rada između reda i nereda

Kako teče njezin proces rada od ideje do finalizacije murala? “Kako se više bavim štafelajnim slikarstvom, prilike za mural uglavnom iskoristim za možda nešto sigurniji motiv, a to je portret. Zanimljivo mi je promatrati ljudska lica, cijenim tehnički dobro naslikane portrete i imam osjećaj da je to neiscrpna tema. Koliko god mislim da je bitno znati se prepustiti skiciranju i “šaranju” izvan kontrole, bitno je i pratiti pravila te se znati fokusirati, a to oboje obuhvaća ovaj motiv. Za referencu koristim fotografije prijatelja. Volim jake kontraste svjetla i sjene te zapravo uvijek pokušavam zid tretirati kao platno. Koristim gotovo istu tehniku, osim što je sve povećano, od kistova do podloge, i za razliku od slikanja u ateljeu, ponekad ti pada kiša po glavi, ili u slučaju Opuzena, slikaš dok te sunce ne napadne.”

Na njezine radove nitko ne ostane imun, a otkriva nam da joj je posebno zanimljivo uživo čuti komentare prolaznika koji uglavnom nisu vezani za umjetnost: “Nemaju baš filtera i iskreni su, uglavnom pozitivni. Što se tiče štafelajnog slikarstva, uvijek mi je drago kad se netko pronađe u slici, tj. kad mi opiše osjećaj i to se poklapa s onime što sam zamišljala dok sam slikala. To mi je uvijek djelovalo kao magičan trenutak – dovesti nekoga u određeno stanje samo bojom i linijom koju sam stavila na papir, platno.”

Umjetnost kao iskrena refleksija nas samih

Za Albu je bitno da se vodi osobnim iskrenim osjećajem kako bi doprla do javnosti: “Glave su nam zasićene svakojakim brzim informacijama i lako je izgubiti se, pogotovo u ovo doba kad sve “može proći” zbog društvenih mreža. Najbolje je ne pokušavati napraviti nešto posebno. Ne želim da ideja zbog koje nešto stvaram bude samo za to da zainteresira javnost. Bitno mi je da nakon nekog vremena mogu pogledati unazad te iako neću uvijek biti zadovoljna kako je tehnički nešto izvedeno, želim biti sigurna da je to ono u što sam tada vjerovala. U ovom zanimanju mislim kako treba prihvatiti činjenicu da se napredak događa sporo, što je ponekad teško uz sav pritisak i brzinu života danas. Možda je napredak čak kriva riječ – gledam na ovo kao na proces koji treba teći, bez forsiranja, a ostale stvari poput dopiranja do publike trebale bi se posložiti po putu.” 

Pred kraj razgovora najavila nam je i jedan iznimno zanimljiv projekt kojim će se uskoro baviti: “Ovoga ljeta radit ću mural u Sarajevu za festival Fasada. Oni koriste samo boje Boysen KNOxOUT, kojima se pročišćuje zrak.” 

NIKA VRBICA

“Umjetnost treba odgovarati spektaklu i natjerati promatrača da odvoji više od nekoliko sekundi vremena. Društvo je sve teže zadiviti, ali mislim da kvalitetan koncept u kombinaciji s kvalitetnom izvedbom ne prolazi nezamijećeno.”

Nika je mlada umjetnica i dizajnerica koja je u svijet umjetnosti zakoračila u vrlo ranoj životnoj dobi: “Na moju sreću, u svojoj obitelji nailazila sam samo na podršku i odobravanje mog odabira kreativnog puta za profesionalni razvoj, što mi je samo dalo vjetar u leđa pri upisivanju najprije Modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu, a potom i slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti (ALU) u Zagrebu. Bila sam malo nestrpljiva oko upisa na Akademiju pa sam jedan kratki period odradila paralelno. Modni dizajn magistrirala sam u rujnu prošle godine, a na slikarstvu privodim kraju treću godinu preddiplomskog studija, u klasi Duje Jurića.” Tijekom cijelog svog akademskog obrazovanja prijavljuje se na natječaje za izlaganja i sudjelovanja na projektima te napominje: “Bez obzira na ishod, svaka je prijava korisno iskustvo kroz koje se postupno otvaraju i neke nove prilike…”

Morski svijet kao izvor inspiracije

Njezine ideje najviše su rezultat istraživanja drugih umjetnosti i znanosti: “Premda inspiraciju crpim iz različitih područja, često se osvrćem na raznovrsnost biološkog svijeta, posebice podmorske flore i faune. Morski svijet za mene je neiscrpan izvor za istraživanje formi, boja i kretnji pa je vrlo očita podloga vizualnih izvedbi mojih ideja. Koncepti koje njime prenosim ili su vezani za tematiku društvene važnosti, poput održivosti i očuvanja okoliša, ili su za osobne introspekcije.” Jedan od dražih Nikinih projekata na kojem je sudjelovala bio je rad na muralu “Koralji vraćeni moru”, koji je realizirala uz pomoć kolegica Ene Antunović, Marte Dijak i Anđele Majice, te pod mentorstvom profesorice Melinde Šefčić i dekana ALU-a Tomislava Buntaka. “U izradi murala željela sam se okušati već dulje vrijeme, tako da sam priliku za prevesti rad koji sam dosad prikazivala samo na manjem formatu na ovu veličinu prihvatila s oduševljenjem. Ovaj me projekt ohrabrio na povećanje formata u kojem radim i time mi otvorio nove stvaralačke mogućnosti.”

 Od umjetnosti i mode do poruke održivosti

Na ovogodišnjem 36. Salonu mladih za oko nam je zapeo Nikin rad pod nazivom “Kolekcija Proljeće/Ljeto 22. : Cestoda”, o kojem nam otkriva nešto više: “Rabljeni traper koji je preostao nakon izrade odjevnih predmeta ručno sam zašila u ovu instalaciju predimenzioniranih hlača koje postaju trakavicom.” Dodaje i sljedeće: “Ovaj rad zaokružuje priču o održivosti koju sam prethodno predstavila svojim diplomskim radom i pripadajućom modnom kolekcijom “Nautilus”, izvedenima pod mentorstvom Jasminke Končić. U samom nazivom rada ironično se najavljuje kritika sustava brze mode koji forsira neprestanu produkciju i time nadilazi nekoć sezonske modne novitete. “Cestoda”, napravljena od otpadnih viškova, simbolizira kemijsko i fizičko zagađenje okoliša do kojeg dolazi zbog gomilanja materijala te bezobzirnim parazitiranjem modne industrije na prirodnim, ali i ljudskim resursima.”

Svjesna važnosti i mogućnosti mode i umjetnosti kao platformi za prenošenje poruka od društvenog značaja, kaže nam: “Kroz oba medija poruka se može približiti javnosti na različite vizualno učinkovite načine. Mislim da nam je kao umjetnicima i dizajnerima bitno osvijestiti odgovornost koju imamo prilikom stvaranja nečeg novog pa u skladu s time savjesno birati sredstva i materijale izvedbe za svoje kreativne zamisli. Promjene kreću od nas samih te se možemo samo nadati da će postupno imati sve jači odaziv. Premda je pokret održivosti trenutačno i trend, smatram da će uvijek biti relevantan i vrijedan ponavljanja.” 

Šarenilo boja i osjećaj samopouzdanja

Nika svojim umjetničkim stilom voli ostavljati snažan dojam kroz žarke boje i bogatstvo forme i tekstura. “Da se onaj tko nosi moju odjeću osjeća samopouzdano i istaknuto. Da nositelj postaje dio umjetničkog djela odjevnog predmeta. Da se osjeća značajno poput umjetnosti. Zanimljivo mi je kakav psihološki učinak boje i njihove kombinacije imaju na ljude. Kroz slike na kojima radim istražujem odnose boja i trudim se prenijeti svoj osjećaj i raspoloženje koje unosim u rad prilikom stvaranja na gledatelja”, govori nam.

Umjetnosti i modi pristupa s jednakom impresijom te ih vješto isprepliće u svojim jedinstvenim radovima: “Aspekt mode koji me najviše zanima upravo i jest onaj umjetnički. Obrazovanja u tim područjima nekako mi se nadopunjuju. Primjerice, izvježbanost likovnosti koju sam dobila na slikarstvu uvelike mi olakšava kombiniranje formi, materijala i boja prilikom dizajniranja novih modnih kolekcija, a metodika koju koristim u dizajnu ubrzava stvaralački proces slika. Krajnji cilj je naći optimalne načine za kombiniranje znanja dobivenog iz oba svijeta. Dug je još put do toga i još sam u fazi eksperimentiranja, ali mislim da se pomalo sve jasnije usmjeravam.” 

Kvaliteta uvijek nađe svoj put

U okruženju društvenih mreža i vizualnih medija, Nika je svjesna da je danas ključno zadržati pažnju javnosti na umjetnosti, a ne umjetnost učiniti javnom: “Uz konstantno vizualno “bombardiranje” slikama kroz koje samo nesvjesno scrollamo te videozapise koji postaju sve kraći, koncentracija društva postaje sve slabija. Umjetnost treba odgovarati spektaklu i natjerati promatrača da odvoji više od nekoliko sekundi vremena. Društvo je sve teže zadiviti, ali mislim da kvalitetan koncept u kombinaciji s kvalitetnom izvedbom ne prolazi nezamijećeno. A neke poruke od društvenog značaja potrebno je ponavljati iz više izvora i konzistentno kako bi bile registrirane. Društvene mreže danas su dobra platforma za promoviranje umjetnosti, asistent u privlačenju pažnje, ali ne i potpuna zamjena za opipljiv rad.”