Imamo jednu divnu lokaciju za vas gdje možete u danima pred nama napuniti dušu i srce ali i oslastiti nepce – konoba Didova kuća, u Šimunima na Pagu, koja je već prve godine došla na listu preporuka Gault&Millau. Razgovarali smo s vlasnicom Gordanom Fabijanić

Odlazak u restoran je odavno prestao biti odlazak na lokaciju gdje ćemo baciti nešto “pod zub”. Odlaskom u restoran već dugo očekujemo neko novo, nezaboravno gastronomsko iskustvo ali  i doživjeti mnoge druge impresije kojima ćemo se iznova vraćati. Poput interijera koji će nas oduševiti; domaćina koji će nas ugostiti kao da smo prijatelji od najboljih prijatelja; nekog veličanstvenog pogleda… Priznajmo, uvijek smo željni u džep pospremiti kakvu anegdotu. Iako nažalost ne svi, sve veći broj ugostitelja je toga svjestan. Mnogi od njih, i sami prošavši isto, postali su utočište onima koji igraju igru “užurbane svakodnevice” i koji u slobodno vrijeme žude za iskustvom koji će ih podsjetiti na onu ljepšu, iskustvenu stranu životu. Hranu koju nepca ne zaborave, fine čaše vina koja nam onaj osmijeh nakon prvog gutljaja proširi u grleni smijeh do kraja večeri; morskog zalaska koji nas iznova podsjeti na ljepotu svijeta i života kojim smo okruženi a kojeg sve rjeđe primjećujemo, dajući mu posebni šarm bacivši preko svega toplu maglicu satkanu od sunčevih zraka.

Kao jedno takvo utočište već se neko vrijeme spominje “Didova kuća” u Šimunima na otoko Pagu, u vlasništvu Gordane i Kristijana Fabijanića, koji točno znaju što je potrebno onima koji žude za bezbrižnim satima i kakvom sočnom namirnicom koja će im podsjetiti nepca na posebnu ukusnost onih jela koji se spravljaju od pažljivo probranih namirnica koje se proizvode i rastu u svom prirodnom okruženju. Uostalom, sama priča o osnivanju restorana dovoljna je da dade do znanja kako se radi o  iskreno toplom mjestu koje će vas dočekati širokim osmijehom, pa smo stoga s tim pitanjem o počecima i započeli razgovor sa simpatičnom Gordanom.

Paški prst sudbine

Dugo vremena radivši u raznim državnim tvrtkama i nakon toga korporativnim vodama, Gordana je shvatila da je trenutak za promjenu. Dođeš u neki period života kada shvatiš da život ide dalje a ti stojiš na mjestu, da te negdje vani čeka svijet, kreativnost, sloboda ali i strah od neizvjesnosti. Puno faktora se mora posložiti da iskočiš iz svoje sigurne ustaljenosti. Podrška obitelj, financije, taj neki pravi trenutak. No sudbina je uplela svoje prste, u vidu naslijeđivanja kuće u Šimunima na otoku Pagu, te zacrtala daljnji put nje i njezina supruga koji je tu kuću naslijedio. To je jedna prekrasna stara kuća, već nekoliko generacija u vlasništvu obitelji, s kamenim zidovima metar širokim, drvenim podovima koji škripe kad hodaš, sa starom lozom, olenadrima, pitosporama na dvoru, kuća uz more. Kad se ujutro probudiš, prvo što čuješ su valovi.  Iz kreveta znaš puše li bura, maestral, jugo ili je bonaca. Znaš i da je ribar uplovio u porat po glasanju galebova. Čarobna kuća na kvadrat! vidno je očarana Gordana ljepotom ove kuće i nakon godina provedenih u njoj.

Kako su par koji voli putovati, kuhati, jesti, ideja o konobi Didova kuća nametnula se sama po sebi. Najnormalnije nam je bilo poigrati se hranom koju cijeli život jedemo i za koju smatramo da je najbolja na svijetu. Ako nabaviš pravu stvar, nemaš šta puno mudrovati, samo pažljivo skuhaj i posluži. Paški sir, mladi, stari i ribani, najbolja ovčja skuta za koju nam nije jasno zašto cijeli svijet ne priča o njoj i njezinom specifičnom okusu. kaže Gordana te dodaje Ta skuta nam je gotovo i najvažnija namirnica, od nje radimo kolače, umake za paštu, ručno rađene raviole, slatke kreme, sladolede od skute, mendula i prošeka, paštete u kombinaciji sa slanim inćunima i kaparima, ma čudo od namirnice! Tu je i nezaobilazna paška janjetina iz pećnice s mladim krumpirom, lignje koje onako ušporko baciš u tavu I zaliješ vinom, salate od hobotnice i sipe na sto načina. Sve iz mora i oko mora je naš način života. Sve smo to prenijeli na Konobu. Masline i ulje, mendule, orah, koromač, marinirano povrće I voće, pršuti, domaće tjestenine, dagnje, ribe, domaći kruh sa maslinovim uljem, puno raznih boteljki dobrog vina… Sve je to identitet Konobe Didova kuće. Kada bi morala odabrati tri namirnice koje bi identificirale našu kuhinju to je skuta, prošek i riba. 

Jer priča je najvažnija

No kako to već ide, posebnu i nezaboravnu čar jelima daje i savršeni omjer i kombinacija raznih začina, a to je definitivno još jedna snaga ove kuhinje. Obožavamo zelenilo. Biljke, ljekovite i začinske, sobno cvijeće, vrtne grmove, stabla… Svaki dan idem u berbu začinskog bilja po otoku. Berem motar koji ide u svako drugo jelo, kadulju, smilje, mirtu, ružmarin, majčinu dušicu, lovor, gospinu travu, kupinu, šipak, beremo smokve, didovo grožđe, ma sve što nađemo. To mi je najljepši dio dana, krenuti u mirise otoka.  U našoj kuhinji je pravi začinski raj. Što nema ubrati na otoku kupimo svježe, u pitarima. Bosiljak, menta, kopar, vlasac, ljute papričice… prenosi nam Gordana svoju ljubav prema začinima. Štoviše, kako kaže, u svojoj kući u Rijeci imaju zimski vrt pun biljaka i vanjski vrt od nekih 300 kvadrata na kojem raste 37 raznih stabala. Zato ne čudi što su u Šimunima od terase konobe stvorili pravi mali botanički svemir. Svaki kantunić ima biljke, sad smo je počeli i po zidovima slagati. Pa kud ćeš ljepše nego kad s onog užarenog asfalta i zvizdana pobjegneš na našu terasu gdje te čeka hlad, sve zeleno, pogled na more I maestral koji uvijek puše. Znao je dida gdje će kuću sagraditi. Inače, radi se o prvoj kući u Šimunima iz koje je poteklo cijelo današnje selo. Znači, prva kuća u ovoj divnoj šimunskoj vali. Štoviše, ta priča je im bila toliko zanimljiva da su izdali jednu malu slikovnicu koju su preveli na četiri jezika “Štorija o tomu kako su nastali Šimuni” 

Sjetili smo se priča dida Benka, nane Mare, puno crtica iz života ovog sela nam je ispričao i Kristijanov otac Ante. Složili smo tekst, Kristijan je napravio ilustracije i naš mali projekt, na kojeg smo iznimno ponosni, završio je u rukama naših gostiju iz skoro svih zemalja Europe, i šire. Slikovnicu smo napravili da se ne zaborave sve te crtice iz života ovih ljudi i da nas svi gosti otoka što bolje upoznaju, da znaju s kim imaju posla  Priča je najvažnija! Što god radio, moraš imati priču! Mislim da je priča identitet svega. Hrvatski turizam ima previše slika, premalo priča. fantastično primjećuje Gordana. 

Samo lokalne namirnice

Kako kaže, suprug Kristijan i ona su stalno u kuhinji. Sva jela sami osmišljavaju, sve bilježe u dokument naziva “kuvarica Didove kuće, “koja se u ovih osam godina jako povećala”. Stalno su u potrazi za novim namirnicama lokalnih proizvođača. Pronađu ih sasvim slučajno ili na nekim sajmovima. Za sirevima kaže, na sreću nisu trebali daleko jer imaju “tri najbolje sirane, Pašku siranu, MIH siranu i Gligora”. Od prvog dana u ponudi imaju domaća vina OPG Kaštelanac iz Polače i Vinarija Škaulj iz Nadina, a na stolu im je maslinovo ulje obitelji Kaštelanac. Bez barba Živka Dražina iz Kaštel Kambelovca ne možemo ni zamisliti naš Benkov pijat pun marinirane I slane ribe. Tu su još Buretić bregi za suhomesnate delicije, Pršutana Posedarje koja nam čuva pršute, Tjestenine Marija sa najboljim bezglutenskim njocima na svijetu, Aura rakije, novigradske dagnje… nabraja Gordana fantastično bogatu ponudu Konobe. Naš jelovnik nije klasičan, on je opet štorija o jelu na čakavici s puno šale na račun bodula, na naš račun. Gostima kroz jela približimo mentalitet otoka i njegovih ljudi. U jelovniku naše ribe pričaju, stalno se svađaju sa ribarima oko ješke . Mačak viri iza kantuna i govori vrabčiću Peri da preleti terasu i vidi ča je za obed., smije se. 

Priča iza dekoracija

Ono što također posebno upada u oči u interijeru konobe su različiti keramički ukrasi. Ta priča krenula puno prije Konobe. Htjeli smo raditi nešto rukama, htjeli smo vikendima bježati od obaveza u neki naš hobi. Oduvijek smo s putovanja donosili keramičke predmete. Normalno je bilo da se uhvatimo gline. Kristijan je rođeni talent za oblike, rukama za čas napravi čovjeka, životinju, ma sve što mu padne na pamet. Fantastično crta. Ja o svemu tome nisam imala pojma a o crtanju sam ostala na onom crtežu iz škole, sunce, kuća i stablo smije se na svoj račun Gordana,  No upisala sam školu za keramiku, naučila nešto o glini, tehnikama, bojama i glazuri te se uhvatila snajveće želje ikada, lončarskog kola. Kad sjedneš za kolo, zavrtiš glinu I kreneš se igrati oblicima, svi problemi nestaju, zen. To kolo ima moć usmjeriti pažnju na lijepo, ostaviti sve probleme svijeta tamo negdje iza leđa. Plovidba kroz sunčana mora. Kako su pola godine u Rijeci, a pola godine na otoku gdje vode Didovu kuću, morali su pronaći neki zanat za “riječki dio godine” a to su pronašli u proizvodnji posuđa. U Rijeci imamo radionicu, kolo, peć, milijun bojica, glinu, stotine malih alatki. Radimo bez presinga, neopterećeno, te nam je zato i dalje jako zabavno nakon više od deset godina. Radionica je uvijek puna, nikada nismo sami, i našim prijateljima je to bijeg od svega. Svi uzmu u ruke glinu, boje i rade. Kada nam netko od njih kaže da želi šalicu ili zdjelicu za paštetu, kažemo im da si naprave sami. Sreća je neizmjerna. 

Simpatična, pozitivna i kako gosti kažu vedra duha, Gordanina energija u kombinaciji s ljubavlju prema kreiranju novih jela, korištenju pažljivo odabranih namirnica i željom da gosti provedu nezaboravnu večer, ne čudi da se gosti u konobu iznova vraćaju i da profili Didove kuće iza koje stoje ovi supružnih, na popularnim stranicama za ocjenjivanje drže visoke ocjene pogotovo kad se uzme u obzir količina komentara. Štoviše nekima čak i nedostaju pa im javljaju da si doma sami slože jedan od njihovoj najpularnijih jela Gosti nam kažu da u zimskom periodu ponekad slože pijat more – zemlja, poslože hranu u naše keramičke padelice i pozovu prijatelje. Sjeti ih na more i odmor. 

Flash!

Gordana je s nama podijelila i jednu preporuku za finu večeru u ljetnim danima kada se nađemo na moru. Uberite šaku motara, skuhajte ga u moru. Dakle, u lonac stavite more i kuhajte. Kada listovi omekšaju izvadite iz mora, dodajte filete slanih inćuna, masline, kapare, bob, tvrdo kuhana jaja, sve začinite s malo papra i puno maslinovog ulja. Čaša dobro rashlađenog bijelog vina obavezna. Također nam je izašla u susret pa nas upoznala i s njihovim prepoznatljivim pijatom, “Pijat more –  zemlja” Svi najbolji mali  gušti, s mora i kopna! Tko voli ovakve delicije, ovo je pijat za cara! Bokun kozjeg, bokun paškog sira, mrvić skute, pršut, masline, gutljajaj vina, šaka suza, na krušćić malo namaza od skute i inćuna, lagani pogled na valu, ulazi li koji brod, gutljaj vina, vrića smija,  pa dalje slana i marinirana srdela, dimljena riba, pepe fish, tapenada, pa na feticu domaćeg kruha malo mariniranog inćuna i preko motar i kapar, gutljaj vina… Ča je život vengo fantažija!