U zagrebačkom Botaničaru nikada nije dosadno! Osim što je omiljeno mjesto za piće, razgovor ili samo chill i henganje, ovdje možete vidjeti stvarno prilično raznolike izložbe, postave, umjetničke radove i upoznati ljude koji svojim interesima i vještinama inspiriraju.

Lea Bogović: “Druga”

Tako je sada u Botaničaru za javnost postavljena izložba fotografija fotografkinje Lee Bogović pod nazivom “Druga”. Lea se predstavlja sa dvije serije. Jedna je dnevnički, gotovo putopisni zapis njezinog sinčića na biciklu kroz nekoliko godina, dok u drugoj svjedočimo izvrsnim trenucima tzv. street fotografije.

Lea Bogović se već jednom predstavila u Botaničaru sa izložbom ilustracija. Bila je to zajednička izložba sa Nadom Kaurin pošto je izložba proizlašla iz njene knjige. I ovaj put tandem se udružuje, a Nada u svom stilu donosi dvije poetsko prozne crtice umjesto klasičnog teksta o izložbi:

Bicikl

U sedmoj godini života prikačen mi je prvi cilj – imati sve petice u knjižici. Kroz lipanjsku vrućinu zadnjeg dana škole u daljini sam vidjela svog oca kako stoji naslonjen na poni bicikl. “Tvoj je.” Sjećam se srama što baš pred svima primam nešto što su drugi odavno dobili i pokušaja vožnje. Falile su mi i ukrasne trake na volanu. Za godinu dana će mi faliti što poni nije bmx. Ja sam jedan običan materijalist.

Kad bi se moglo grliti kroz vrijeme, skočila bih na svog oca kraj tog ponija. Ubacila bih ga u košaru i svom snagom provezla kroz prvi lipanj kojeg se sjećam. Vikala bih šarenije od bilo koje ukrasne trake: Volim sve tate i sve bicikle. I ništa im ne fali.

 

Cesta

Na mojoj cesti žive ljudi. Spremam ih u kutije kad god stignem. Igram se s prašinom po njima. Nekima se ne usudim ni približiti. U podrumu je mrak. Poželjne i lijepe sam stavila na prozore. Nikom ne bih priznala kutije iznad jastuka.

Na mojoj cesti žive ljudi koje ne poznajem. Udaraju iz svojih kutija. Traže upoznavanje i prepoznavanje. Samo kad si priznam samoću ih pustim iz njihovih kutija. “Priđi bliže.”

Na mojoj cesti žive ljudi koje poznajem. Sve ih znam, a ne znam.

 

Lea Bogović inače radi u marketingu jedne velike informatičke tvrtke. Od malih nogu se pronalazila u umjetnosti. Fotoaparat ju je prvi snašao te je svoje radove izlagala kroz jednu samostalnu i nekoliko zajedničkih izložbi kao članica Fotokluba Zagreb. Osvojila je brojna domaća i inozemna priznanja, ali sramežljiva je kad treba pisati o njima.

Olovka ju je pronašla brzo nakon fotoaparata te je počela crtati, slikati i ilustrirati. Uz kist, olovku, boje i kameru pronalazi svoj osobni mir. Dok hoda ulicom, čvrsto u rukama skriva kameru i traži kadrove koje mnogi od nas, hodajući ulicom, niti ne primjećuju. “Druga” je njena prva samostalna izložba u Botaničaru. Veseli joj se jako, ali još više trenutku kad će se opet moći sakriti iza svoje kamere.

 

Fotografije: Ivica Ivčević