U svijetu je sve veći broj brendova koji cipele rade po mjeri, isključivo po narudžbi, a postoje i haute couture brendovi cipela. O tome je li to budućnost u industriji obuće razgovarali smo modnim dizajnerom i zaljubljenikom u cipele po mjeri Damirom Begovićem, te Natašom Trinajstić, postolarkom i vlasnicom poznatog zagrebačkog postolarskog obrta Cipele Zvonimir
Prošlo je 60 godina otkad je poznati američki trener Bill Bowerman izrađivao specijalne tenisice po mjeri za trkače i igrače američkog nogometa koje je trenirao. Ta ga je strast odvela k suradnji s Philom Knightom s kojim je 1962. godine pokrenuo Nike, a onda i osmislio neke od njihovih najpoznatijih modela kao što su Cortez ili Waffle Racer. U devedesetima je tenisice prema sličnim principima izrađivao George Esquivel, ali uglavnom za košarkaše i druge ljude čija su stopala bila izvan standardnih proporcija, a među kojima je bio i Arnold Schwarzenegger. Njegova ga ljubav nije odvela k sportskom brendu kao Bowermana već k luksuznom tržištu i izradi kvalitetnih cipela po mjeri za one koji si to mogu priuštiti. Esquivel sada prima tek nekoliko klijenata dnevno kojima izrađuje luksuzne cipele prema njihovim željama.
Francuski brend J.M. Weston koji tradiciju izrade obuće vuče još s kraja 19. stoljeća, jedan je od rijetkih brendova cipela danas koji ima haute couture liniju. Lansirao ju je prošle godine njihov kreativni direktor Olivier Saillard rekavši da je to jedna sasvim nova razina za kupca. On prvo mora fizički doći u trgovinu na mjerenje, na razgovor o cipelama i prilagodbu samo njemu što je u svijetu obuće, a posebno u doba online trgovine, zaista rijetkost. Čini se da se sve više brendova okreće ovoj niši i to iz više razloga, a među najistaknutijima je održivost koju je s takvim pristupom puno lakše njegovati nego kada proizvodite na tisuće komada obuće. A drugi je želja kupca za autentičnošću koja je uz dizajnerske kopije u high street brendovima gotovo sasvim nestala.
View this post on Instagram
Nataša Trinajstić četvrta je generacija postolara u svojoj obitelji i danas vodi obrt Cipele Zvonimir u Dalmatinskoj ulici u Zagrebu gdje izrađuje cipele po mjeri. “Izrada obuće, odjeće, galanterije i slično po mjeri oduvijek je bila namijenjena određenom krugu ljudi”, govori nam. “To su zapravo manje više personalizirani, jednim dijelom i unikatni predmeti, koji iziskuju poznavanje obrtničkih vještina te je kod izrade takvih potrebno utrošiti puno više radnih sati jer se svaka cipela radi za poznatog kupca. Nažalost, ne bih mogla reći da je kod nas porastao interes za ručno rađenu obuću. Prvenstveno jer je kupovna moć građana mala. Sve više kupuje se iz naslonjača, mlađe generacije ne znaju da se i cipele mogu raditi po mjeri.”
Modni dizajner Damir Begović veliki je zaljubljenik u cipele izrađene po mjeri i kaže da u svake godine u veljači i kolovozu kada traje rasprodaja kod njegovog postolara, pokuša uloviti barem jedne. “Puno je osobniji pristup prilikom kupnje cipela izrađenih po mjeri”, opisuje nam kako to izgleda. “Imate apsolutnu slobodu prilikom gledanja i biranja i stručne savjete od samih majstora postolara. Kao i šivanje po mjeri, svaki milimetar čini razliku za udobnost nošenja, tako i kod cipela. Masovna proizvodnja koja se nudi u trgovinama je često kruta i u većini slučajeva izrađena od umjetnih materijala koji uništavaju ugodnost nošenja.”
Nataša Trinajstić potvrđuje nam je da su dvije glavne razlike između cipela iz masovne proizvodnje i onih izrađenih kod postolara, kvaliteta i udobnost. “Kad dođete kod postolara, prvo uzimamo mjeru, duljinu, širinu, porazgovaramo koji bi model bio najbolji za vaše stopalo, kako sakriti neke nedostatke na stopalu i slično.” Dodaje i da to nije obuća za sezonu ili dvije te da se može popravljati čime joj se produžuje vijek trajanja i mogu trajati desetljećima. A s time se slaže i Begović: “Dobra cipela ručno izrađena po mjeri jednostavno vas nosi dok hodate i nema nikakvog pritiska na stopalo jer vam paše kao rukavica. Osobno imam cipele kupljene prije dvije godine i nosio sam ih već mnogo puta, a izgledaju kao da su upravo po prvi puta izvađene iz kutije.” Kaže da se zbog toga zaista isplati platiti i duplo više od onoga što biste dali za cipele u nekom high street brendu, a ako uspijete uloviti model na popustu kod postolara, u cijeni gotovo ni nema razlike.
View this post on Instagram
Ipak, dok u inozemstvu imamo primjere poput Esquivela i Westona koji otvaraju nove mogućnosti za svijet cipela po mjeri, u Hrvatskoj još nije dovoljno razvijena svijest o tome niti kupci imaju naviku ulaziti u postolarske radnje, osim ako trebaju nešto popraviti. “Grad Zagreb je nekad bio grad obrtnika, što krojačkih, obućarskih, torbarskih”, kaže Trinajstić. “Danas nas je ostala nekolicina šustera koji još uvijek izrađuju obuću po mjeri. Vjerojatno će i dalje biti interesa za takvim proizvodima, ali bojim se da neće biti majstora koji znaju to napraviti. To je tragedija, moje mišljenje je da se takvi obrti tradicijski trebaju na neki način zaštiti i pokušati sačuvati, ne samo u Zagrebu nego i u cijeloj Hrvatskoj.”
Damir Begović dodaje i da bi postolarskim obrtima dobro došlo malo reklame i marketinga. “Nažalost svi ti mali obrti ručne izrade nemaju dovoljno reklame i prisutnosti u medijima te na društvenim mrežama. Mislim da je trenutno najbolja motivacija dobar glas. Ja sam osobno već par ljudi uputio k svome postolaru i svi su bili iznimno zadovoljni uslugom i proizvodima. Stvaralaštvo i tehnike izrade i zanate obrta treba sačuvati i dobra medijska kampanja i animacija društva samim time bi privukla nove kupce k obrtima koji su opstali.” Imajte to na umu kad sljedeći put budete u potrazi za novim parom cipela.
