Iako drastično oblikuje kvalitetu našeg života, financijsku pismenost nerijetko učimo “putem” – odrastanjem i prijelazom iz studentskog života u onaj odrasli. Iz tog se razloga često s osnovnim financijskim pojmovima, rizicima i mogućnostima upoznajemo tek kad već moramo suvereno donositi velike financijske odluke
Kroz rubriku Money Talks pridružujemo se pozitivnom trendu približavanja osobnih financija. Dajemo neposredan pogled u osobne financije kroz razgovore sa stručnjacima, koji objašnjavaju sve financijske aspekte u velikim koracima – od kupnje nekretnina i preuređenja doma, preko štednje i kredita, do svakodnevnih financijskih odluka.
Upravo u ovom proljetnom razdoblju mnogi od nas razmišljaju ili su već počeli s renovacijama stana ili kuće, a na tu smo temu rzagovarali s izv. prof. dr. sc. Dajanom Barbić.
Prilikom renovacije normalno je upasti u loophole pretraživanja Pinteresta i drugih društvenih mreža u potrazi za inspiracijom, no prvi bi korak trebao biti definiranje cilja i budžeta. Dajana objašnjava da je najkorisnije postaviti si tri pitanja pitanja: Što dugoročno donosi najveću vrijednost?, Što točno želim postići? i Što si mogu priuštiti bez ugrožavanja vlastite financijske stabilnosti?
U definiranju budžeta predlaže da krenemo sa skromnijim iznosima kako bismo ostavili prostor za povećanje i neplanirane troškove.
“Realna procjena troškova odvija se na dvije razine. Prva je osnovni trošak radova i materijala, koji dobivate kroz ponude izvođača. Druga, često zanemarena kategorija, odnosi se na skrivene troškove; od dotrajalih instalacija do nepredviđenih zahvata koji se otkrivaju tek kad radovi započnu. Najveća pogreška je planirati “na knap”. Renovacija gotovo nikad ne završava unutar inicijalnog budžeta, a vrlo rijetko i u predviđenom roku, i to, nažalost, nije iznimka, nego pravilo”, objašnjava.
U procesu planiranja renovacije važno je imati na umu da ona ne bi smjela ugroziti svakodnevne životne potrebe, štednju za crne dane ili likvidnost. Stručnjakinja objašnjava da troškovi mjesečne rate kredita za renovacije, zajedno s troškovima rate kredita ili najma, ne bi trebali prelaziti oko 30 % ukupnih prihoda kućanstva. S druge strane, predlaže i da uvijek računamo na buffer odnosno sigurnosnu rezervu u iznosu najmanje 20 % ukupnog budžeta za bilo kakve nepredviđene troškove ili širenje projekta do kojeg u praksi gotovo uvijek dođe.
No kako zapravo možemo predvidjeti troškove?
“Opseg radova u pravilu je glavni generator troška, a što je projekt veći i kompleksniji, to je veći i budžet. Ipak, jednako važnu ulogu igraju i materijali: luksuzniji završni detalji, uređaji i oprema mogu povećati ukupni iznos. Uz to, postoje i brojni “sporedni” troškovi koje se često zanemaruje, a kumulativno mogu biti vrlo značajni. Posebno je važno istaknuti da nisu sve prostorije jednako zahtjevne. Kuhinje i kupaonice gotovo su uvijek najskuplje za renovaciju zbog složenosti radova – kombinacije vodoinstalacija, elektrike, specifičnih materijala i opreme. Upravo zato te prostorije najčešće generiraju najveća prekoračenja budžeta. Dobra vijest je da se trošak može kontrolirati prilagodbom opsega projekta, odabirom uređaja i materijala u skladu s budžetom.”
Jednom kad odredimo okviran budžet, slijedi definiranje prioriteta i estetskih preferencija. Ovo je faza u kojoj vrijedi razgovarati s arhitektima ili izvođačima radova, a Dajana preporučuje prikupljanje barem tri ponude za isti opseg radova. Predlaže da uložimo vrijeme u istraživanje tržišta kako bismo došli do najbolje ponude za sebe: “Raspitajte se kod prijatelja i kolega koji su nedavno renovirali stan, jer preporuke iz prve ruke često su najvrjedniji i najsigurniji izvor informacija. Usporedbom cijena, rokova i opsega usluge doći ćete do informirane odluke koja štiti i vaš budžet i očekivanja. Budući da renovacija može trajati mjesecima, a ponekad i dulje od godinu dana, iznimno je važno odabrati izvođače radova i tim s kojim imate dobru komunikaciju i međusobno povjerenje.”
Predlaže i da za veće projekte u obzir uzmemo izvođača koji upravlja timom različitih majstora kako bismo si olakšali koordinaciju: “Centralizirana odgovornost u pravilu znači bržu izvedbu i manje organizacijskih problema. Na kraju, ne zaboravite formalizirati odnos. Ugovor s jasno definiranim rokovima i penalima za kašnjenje ključan je alat zaštite vašeg vremena, novca i živaca.”
Koje troškove najčešće zaboravljamo uračunati?
Iako se čini kao da do probijanja budžeta najčešće dolazi zbog neplaniranih troškova, Dajana ističe kako su ulogu igraju i mali troškovi koje ne uračunamo unaprijed ili ih podcijenimo.
“Najčešće se zanemaruje instalacije poput struje, vode i odvodnje, kao i pripremni radovi – rušenje, odvoz šute i priprema prostora za nove zahvate. Tu su i troškovi projektiranja i stručnog nadzora, koji se ponekad doživljavaju kao opcionalni, iako dugoročno mogu spriječiti puno skuplje pogreške. Posebna kategorija su tzv. “sitni materijali” – utičnice, prekidači, kvake, rasvjetna tijela. Iako pojedinačno ne djeluju značajno, kada ih trebate u većim količinama ili birate dizajnerski kvalitetnije opcije, njihov ukupni iznos može ozbiljno iznenaditi.”
Ističe i privremen trošak stanovanja u vidu najma drugog stana ako se u prostoru ne može boraviti tijekom renovacija, a podsjeća i na gotovo neizbježne troškove do koji dolazi kad majstori otvore zidove: “Upravo zato sigurnosna rezerva u budžetu nije luksuz, nego nužnost ako želite zadržati financijsku kontrolu nad cijelim projektom.”
Gdje je najveća pogreška u trošenju novaca prilikom renovacije?
Renovacije su projekti u kojima veliku razliku igra upravo iskustvo. Ako se upravo upuštate u prvu renovaciju stana, ključno je znati da najveće greške u trošenju novca “nastaju kroz niz manjih, naizgled bezazlenih izbora koji se s vremenom akumuliraju.”
Zamolili smo Dajanu da nam približi neke od najčešćih pogrešaka kako bismo ih znali izbjeći:
Loše planiranje budžeta: Ljudi često podcjenjuju stvarne troškove, osobito cijenu kvalitetne radne snage. Prekoračenje budžeta česta je pojava, ali uz dobru pripremu, nije nužan scenarij. Ključ je u postavljanju prioriteta, istraživanju tržišta i usporedbi ponuda. Ako troškovi ipak izmaknu kontroli, rješenje je odgoditi neesencijalne kupnje (poput dekoracija) ili prilagoditi dizajn realnim financijskim mogućnostima ili, ako je takva opcija moguća, jednostavno pričekati sa sljedećom fazom adaptacije.
Davanje prednosti estetici prije osnovnih radova: Jedna od najskupljih pogrešaka jest fokusiranje na vizualni dojam prije nego što su riješeni temeljni problemi. Primamljivo je prvo urediti kupaonicu iz snova, a odgoditi “dosadne” stvari poput zamjene starog bojlera. No preskakanje temeljnih zahvata velika je pogreška. Da biste izbjegli katastrofu, prvo provjerite stanje konstrukcije i instalacija, a tek onda birajte pločice i novu kadu. Redoslijed je ključan: prvo konstrukcija i instalacije, zatim estetika.
Nepromišljen odabir materijala: Kupnja “u hodu” često dovodi do nesklada i dodatnih troškova. Ljudi pronađu pločice koje im se sviđaju i odmah ih naruče. Tjedan dana kasnije pronađu savršeni kupaonski ormarić, ali boje se ne slažu. Poželjno je odabrati sve materijale zajedno kako bismo osigurali sklad i kontrolu budžeta, posebice ako nemamo arhitekta ili dizajnera koji sudjeluje u uređenju.
Početak bez razumijevanja prostora: Novi vlasnici nekretnine često žele odmah krenuti s radovima, ali to nije uvijek pametno. Želja za brzim početkom radova često vodi lošim odlukama. Problemi poput vlage, loše izolacije ili nefunkcionalnog rasporeda otkrivaju se tek kasnije i tada njihovo rješavanje postaje znatno skuplje. Vrijeme provedeno u prostoru prije renovacije često rezultira boljim i dugoročno isplativijim rješenjima.
Nekontrolirano širenje opsega projekta: Kako radovi napreduju, raste i želja za dodatnim unaprjeđenjima i novim kupovinama. To je prirodno, i poznato je kao Diderotov efekt, gdje nova kupnja pokreće lanac drugih novih kupovina kako bi se održala koherentnost. Međutim, bez jasnih financijskih granica, lako vodi u značajno prekoračenje budžeta. Takve odluke imaju smisla samo ako su unaprijed planirane i financijski pokrivene.
Podcjenjivanje troškova života tijekom renovacije: Ako renovirate stan, moguće je da tijekom dijela procesa u njemu nećete moći kuhati, kupati se ili čak stanovati, a ta rješenja mogu biti skupa. Primjerice, biti bez kuhinje dva do tri mjeseca mnogima je vrlo teško. Kako ćete pripremati obroke? Hoćete li trebati kupiti mali hladnjak? Hoćete li morati češće jesti van kuće i koliko će vas sve to zajedno koštati? Hoćete li se morati iseliti i plaćati najam? Ovi troškovi posebno rastu ako se radovi produže, što je vrlo čest scenarij.
Kako uštedjeti novac pri renovaciji doma?
Većini nas usred renovacije uvijek je u mislima pitanje kako uštedjeti novac. Dajana objašnjava da je ključno razlikovati gdje možemo uštedjeti i gdje to nije dugoročno isplativo.
“Jedan od učinkovitijih načina smanjenja troškova jest vlastiti angažman kroz do it yourself projekte. No važno je biti realan: ako nemate iskustva, složene i rizične zahvate poput vodoinstalacija, električnih instalacija ili postavljanja pločica bolje je prepustiti stručnjacima. Također, u ozbiljnije konstrukcijske zahvate, poput uklanjanja nosivih zidova, ne biste se trebali upuštati bez konzultacija s arhitektom i statičarom”, dodaje. Segmenti u kojima ima prostora za DIY i uštedu su jednostavniji zadaci – bojenje zidova i stolarije, samostalna zamjena rasvjete, slavina ili manjih okova.
Razgovor s Dajanom bio je prilika i da nam demistificira opcije financiranja kad govorimo o velikim renovacijama. Istaknula je da postoje tri osnovna modela – vlastita štednja, nenamjenski gotovinski ili lombardni kredit te stambeni kredit za adaptaciju nekretnine.
“Prva i financijski najzdravija opcija su vlastita sredstva, odnosno štednja. Ona vam daje najveću razinu kontrole, bez dodatnog troška kamata i bez dugoročnog financijskog opterećenja. Ako postoji mogućnost da barem dio renovacije financirate iz vlastitih izvora, to je uvijek preporučljiv početak”, započinje. Kao drugu opciju ističe nenamjenske gotovinske ili lombardne kredite koji su “relativno brzi i jednostavni za realizaciju, ali upravo zato što su nenamjenski, dolaze uz više kamatne stope.” Lombardni kredit pak predstavlja tek jedan od oblika gotovinskog kredita, a podrazumijeva zalog oročene štednje zbog čega će kamatne stope biti povoljnije nego kod klasičnih gotovinskih kredita.
U odnosu na njih, stambeni krediti za adaptaciju su dugoročno najpovoljniji, no moramo se pripremiti na, kako Dajana govori, “veću razinu administracije i često zahtijevaju založno pravo na nekretnini. Iznos koji je moguće dobiti obično se kreće između 60 % i 80 % procijenjene vrijednosti nekretnine, što ovu opciju čini prikladnom za veće zahvate.”
Stručnjakinja preporučuje da se, ako imamo mogućnosti, oslonimo na vlastitu štednju. U slučaju da to nije moguće, “racionalnije je razmotriti stambeni kredit za adaptaciju ili lombardni kredit, jer su u pravilu povoljniji i dugoročno održiviji od klasičnih gotovinskih kredita.”
Osim samih troškova, Dajana ističe da je važna i struktura projekta: “Zdrav plan uključuje jasan vremenski okvir i, idealno, realizaciju po fazama, što znači da se radovi mogu provoditi u etapama, ovisno o raspoloživim sredstvima. Time se smanjuje pritisak na budžet i povećava fleksibilnost u donošenju odluka.”
Postoje li u Hrvatskoj subvencije ili poticaji za obnovu?
U posljednjih nekoliko godina sve češće u svojoj okolini čujemo o korištenju poticaja, odnosno sufinanciranja za različite zahvate na nekretninama. Dajana ističe da postoje modeli sufinanciranja u kojima država pomaže, no “najčešće su ciljani i vremenski ograničeni, što znači da zahtijevaju dobru informiranost i brzu reakciju. Najveći dio dostupnih potpora odnosi se na energetsku obnovu obiteljskih kuća i zgrada, kroz programe državnih institucija i lokalnih jedinica (npr. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost). U praksi to uključuje sufinanciranje zahvata koji dugoročno smanjuju potrošnju energije i povećavaju energetsku učinkovitost doma.”
Najčešće se sufinanciraju mjere poput:
- toplinske zaštite fasade, krova, stropa, poda i temelja (odnosno poboljšanje vanjske ovojnice grijanog prostora)
- zamjene vanjske stolarije (prozori, vrata, rolete, škure i pripadajući elementi)
- ugradnje sustava za grijanje i hlađenje, poput dizalica topline ili kotlova na biomasu
- ugradnje solarnih kolektora za potrošnu toplu vodu
- postavljanja fotonaponskih elektrana za vlastitu proizvodnju električne energije
- ugradnje kućnih punionica za električna vozila.
Dodaje da se natječaji za ovakav tip sufinanciranja otvaraju periodično i interes je velik, zbog čega najveće šanse imaju oni koji prate natječaje i pripreme dokumentaciju unaprijed.
Foto: Pexels
