U rubrici Scroll-break svaki tjedan izdvajamo pet stvari koje možete konzumirati umjesto beskonačnog bauljanja društvenim mrežama
Biramo eseje, kratke priče, video-eseje, podcaste, članke i slične formate u bespućima interneta koji će vam, za razliku od doomscrollanja, otvoriti neke nove teme, vrijedne promišljanja i dijeljenja s drugima.
Pogledajte sadržaje koje smo vam preporučili prošli tjedan, a u nastavku otkrijte pet stvari koje možete čitati, gledati ili slušati odmah.
I watched 151 celebrity house tours and they’re full of lies
Kendra Gaylord na svom YouTube kanalu obrađuje raznolike aktualne teme iz društva i pop kulture. Iako je nešto starijeg datuma, predlažemo vam njezin videoesej o domovima slavnih. Svojevremeno smo pisali o fenomenu precizno prezentiranih domova poznatih koji funkcioniraju kao hramovi ega. Gaylord proširuje ovu tezu analizirajući čak 151 videa s turama kroz kuće slavnih. Autorica istražuje kako su se prikazi domova poznatih promijenili – od nekadašnjeg otvorenog pokazivanja bogatstva, kakvog se neki možda sjećaju iz MTV-jeve serije “Cribs”, prema suptilnijem prikazu imućnosti i naglašavanju osobnosti kroz priče o namještaju i dekoracijama. Kroz prepoznavanje ponavljajućih elemenata u ovim videima autorica pokazuje kako se ture po domovima slavnih koriste u svrhu osobnog brendiranja, kao pažljivo režirani spektakli. Glavna je ideja da luksuz više nije ono što posjedujemo, već se pokušava prezentirati kroz ukus, povijest i nasljeđe unutar doma. No koliko je toga uistinu stvarno, a koliko scenirano i počinjemo li i sami funkcionirati po istom kodu? Videoesej pogledajte ovdje.
35 and 1
Intiman esej Marie Zorn pronašli smo na platformi Longreads, a funkcionira kao njezina osobna refleksija o tome kako se prepliću iskustvo majčinstva i istovremenog tugovanja. U razmaku od tek godinu dana dobila je sina i izgubila brata, zbog čega se našla između dva iskustva – početka i kraja života. Esej istražuje paradoks da radost i gubitak, odnosno tuga, mogu koegzistirati bez potrebe da jedno poništi drugo, čime odbacuje ideju da nova životna poglavlja zamjenjuju ili nadomještaju ono što je izgubljeno. Kroz priču o emocijama prema sinu i sjećanjima na brata oblikuje se nova stvarnost u kojoj gubitak postaje dio njezina identiteta, baš kao i novi život kojem se okreće. Esej pročitajte ovdje.
Too young to retire, too old to get hired
Jenna Park na svom Substacku piše o sve raširenijem osjećaju profesionalne zaglavljenosti među starijim milenijalcima i ljudima u četrdesetima i ranim pedesetima. Riječ je o generaciji koja je izgradila karijere, stekla vrijedno iskustvo i još uvijek ima desetljeća radnog vijeka pred sobom, no na tržištu rada sve češće nailazi na nevidljive prepreke. Nalaze se u svojevrsnom profesionalnom međuprostoru – nisu spremni za mirovinu, ali ih dio poslodavaca istodobno doživljava kao manje prilagodljive, preskupe ili “prestare” za nove prilike, osobito u industrijama koje nagrađuju mladost, brzinu i stalnu tehnološku prilagodbu. Park istražuje kako tehnološke promjene, ageizam i valovi otkaza mijenjaju karijerne putanje iskusnih profesionalaca koji su prisiljeni iznova definirati svoju vrijednost i mjesto na tržištu rada. Esej o generacijskom paradoksu “premladi za mirovinu, prestari za novi početak” pročitajte ovdje.
Window’s Bay
Na popisu serija nominiranih za nagradu Emmy (njih čak 19!), našla se “Window’s Bay”, serija koja je potencijalno mnogima prošla ispod radara. Riječ je o hororičnoj komediji u kojoj glavne uloge igraju Kate O’Flynn, Matthew Rhys, Kevin Carroll i Dale Dickey. Režirao ju je Hiro Murai, japanski redatelj najpoznatiji po svojim glazbenim spotovima za umjetnike poput Childish Gambina i Cheta Fakera. Radnja je smještena u fiktivni otočni grad Window’s Bay, u kojem pratimo gradonačelnika koji pokušava pokrenuti turističku ponudu grada i odagnati sumnje da je na otok bačena kletva. No u tom pothvatu otkriva da su legende o kletvi više od legendi – one su zastrašujuće istinite. Kroz ovu priču Murai istražuje sudar modernizacije i tradicije, transgeneracijske traume i nasljeđa, ali i propituje mizogine obrasce prisutne u horor filmovima i serijama.
Research as Leisure Activity
Celine Nguyen u eseju za Substack polazi od ideje da istraživanje ne mora biti rezervirano za akademsku zajednicu. Nerijetko se ova praksa povezuje s obrazovnim sustavom, pa Nguyen kroz esej želi promijeniti tu perspektivu. Objašnjava da istraživanje može biti oblik slobodnog vremena i intelektualnog užitka. Inspirirana platformom Are.na kao mjestom za istraživanje iz puke zabave, autorica na vlastitom primjeru objašnjava kako je najvrjednije istraživanje ono koje proizlazi iz znatiželje, a ne obveze ili karijernog plana. Opisuje istraživanje kao proces postavljanja pitanja, traganja za izvorima koji nisu dostupni na “prvu loptu” te kopanja po fusnotama i digitalnim arhivima, koje može biti jednako zabavno kao bilo koji drugi hobi. Kao najbolji primjer navodi brojne entuzijaste i kulturne kritičare koji iz osobne fascinacije razvijaju duboko znanje o nišnim temama. Glavna poruka – istraživanje je za sve! Esej pročitajte ovdje.
Foto: Dupe photos, Pexels, IMDb
