U rubrici Scroll-break svaki tjedan izdvajamo pet stvari koje možete konzumirati umjesto beskonačnog bauljanja društvenim mrežama
Biramo eseje, kratke priče, video-eseje, podcaste, članke i slične formate u bespućima interneta koji će vam, za razliku od doomscrollanja, otvoriti neke nove teme, vrijedne promišljanja i dijeljenja s drugima.
Pogledajte sadržaje koje smo vam preporučili prošli tjedan, a u nastavku otkrijte pet stvari koje možete čitati, gledati ili slušati odmah.
Focus: Adults in the Room
Na pola smo 2026. godine, u periodu u kojem pristižu prve top-liste najboljih albuma, filmova, serija pa i podcasta godine zasad. Na većini se takvih lista posvećenih podcastima pronašao naslov “The Adults in the Room” nagrađivanog produkcijskog tima iza uspješnog podcasta “Lost Patients”. U fokusu je novog serijala Tom Hudson, profesor srednje škole u američkom Seattleu, nekoć legendarno ime škole, koji je predavao biologiju i vodio razne elitne izvannastavne aktivnosti. No krah njegovog imidža započinje kada mladi učenici, novinari školskog lista, počinju istraživati glasinu o tome da je seksualno zlostavljao studente. Njihovi pothvati nailaze na osude školskog osoblja, odraslih pa i kolega što ih u konačnici i ušutka. Vrlo brzo u školi je objavljeno da je profesor Hudson preminuo. Isolde Raftery bila je tada jedna od prvih studentica koja je čula vijest, a danas je istraživačka novinarka koja se u podcastu vraća na neobične događaje iz 1999. godine. Podcast je dobio ogromne pohvale, ne samo kritike već i publike na svim društvenim mrežama te je zasad na dobrom putu da postane najbolji true crime i istraživački podcast godine. Poslušajte ga ovdje.
4 rules of oddness
View this post on Instagram
Modni videoesej analizira dizajnersku filozofiju i pristup Miuccije Prade i objašnjava zašto se njezin rad smatra revolucionarnim u industriji. Kako bi objasnila kako je Prada tijekom 40 godina postavljala nove vrhunce mode, autorica Tuba Avalon osvrće se na četiri pravila začudnosti, odnosno the Prada effect, u kojem ono što nazivamo neobičnim ili čudnim predstavlja znak istinske inovacije. Umjesto stvaranja odjeće, Prada se fokusirala na izazivanje neugode, što je usko povezano s njezinim fokusom na feminističke i lijeve pokrete, studijem politologije i perspektivom u kojoj je moda medij za izražavanje ideja. Stvaranje vlastitog estetskog jezika rezultiralo je time da su Pradini komadi postali neprestano viđeni upravo zbog elementa iznenađenja, a s vremeno ono što stalno viđamo postaje i standard. Videoesej pogledajte ovdje.
Asako I and II
Prije nekoliko godina, 2021., Japan je dobio svoju prvu nominaciju za Oscara u kategoriji najboljeg filma. Među 10 nominiranih bio je naslov “Drive My Car” japanskog redatelja Ryusukea Hamaguchija. Prije nego što su ga Američka akademija i europski festivali uvrstili među favorite, Hamaguchi je već privukao pažnju međunarodne publike i kritičara svojim filmom “Asako I and II”. Film je bio nominiran za Zlatnu palmu u Cannesu, a adaptacija je romana Tomoke Shibasaki. Uvrnuta radnja prati djevojku Asako koja se zaljubljuje u mladog Bakua, no ubrzo nakon intenzivnog početka odnosa on potpuno iščezava. Nekoliko godina kasnije, u Tokiju upoznaje Ryoheija, suštu suprotnost Bakuu koji mu ipak nevjerojatno fizički nalikuje, gotovo su identični. Film se raspetljava u vrtoglavo klupko sjećanja, prvih ljubavi i tenzije između stabilnosti i strasti. Moguće ga je pogledati na platformi MUBI.
and we wonder why women don’t speak up
View this post on Instagram
Prije desetak dana irski MMA borac Conor McGregor pojavio se u emisiji Jimmyja Fallona, jednom od najpopularnijih late-night formata u SAD-u. Razgovarali su o njegovim nadolazećim borbama, obiteljskom životu i najpamtljivijim trenucima karijere, no u razgovoru se, na ničije iznenađenje, nisu dotaknuli činjenice da je McGregor osuđen za silovanje žene 2018. godine niti potresnih materijala koji su izašli vezano uz suđenje. Prema izjavi liječnika, Nikita Hand došla je s izraženim masnicama i tragovima nasilja, a nakon svih dokaznih materijala svaka je pritužba McGregorovog tima bila odbijena, a on je morao isplatiti 285 tisuća dolara odštete žrtvi. Unatoč tome, Conor McGregor pojavio se na središnjem televizijskom formatu – paradoks o kojem piše Lucy Blakiston, urednica platforme Shit You Should Care About, koja na Substacku prikuplja sve veću publiku zahvaljujući svom potpuno nefiltriranom progovaranju o aktualnim temama. Tekst započinje pitanjem – optužbe “uništavaju živote”, ali presude vode do late-night emisije? U kratkom, ali preciznom tekstu objašnjava paradoks čitavog slučaja koji se samo veže uz širu sliku holivudskih lica koja su, unatoč sudskim procesima, još uvijek često viđena u javnom prostoru, što potiče daljnju retraumatizaciju žrtava. Tekst pročitajte ovdje.
And Granny would dance
Britansko-iranska redateljica Maryam Mohajer dobitnica je BAFTA-e, a rođena je u Iranu tik prije Iranske revolucije. U svojim se animiranim filmovima i projektima nerijetko bavi spojem dječjih uspomena i perspektive u ratnoj kulisi, što je slučaj i u njezinom filmu “Granny Would Dance”. Sada je dostupan na platformi Aeon, a tijekom 10 minuta film nas vodi u život šestogodišnje djevojčice Marmar. Pratimo je za vrijeme njezinih susreta sa svijetom odraslih, svijetom u kojem mora interpretirati priče, pošalice i razgovore svoje bake i njezinih prijatelja za vrijeme čajanki i kartanja. No sama je baka protagonistica priče, posebno njezin odnos prema uspomenama na pokojnog supruga i melankoliji. Film reflektira Mohajerinu sposobnost igranja s humorom i tugovanjem, a istovremeno je i oda ženama Irana. Pogledajte ga ovdje.
Foto: IMDb, Aspen Film, Instagram, Spotify
