Financijska pismenost drastično oblikuje kvalitetu našeg života, no nerijetko je učimo “putem” – odrastanjem i prijelazom iz studentskog života u onaj odrasli. Iz tog se razloga često s osnovnim financijskim pojmovima, rizicima i mogućnostima upoznajemo tek kad već moramo suvereno donositi velike financijske odluke
Kroz rubriku Money Talks pridružujemo se pozitivnom trendu približavanja osobnih financija. Dajemo neposredan pogled u osobne financije kroz razgovore sa stručnjacima, koji objašnjavaju sve financijske aspekte u velikim koracima – od kupnje nekretnina i preuređenja doma, preko štednje i kredita, do svakodnevnih financijskih odluka.
Na redu je tema pripreme za promjenu posla, o kojoj smo razgovarali s dr. sc. Marijom Novinc. Najskloniji smo promjenama poslova u siječnju i veljači, a idući val događa se u rujnu, nakon godišnjih odmora. To istovremeno znači da upravo ovih tjedana mnogi potencijalno razmišljaju o promjeni karijere, životnoj promjeni koja sa sobom nosi veliku razinu stresa. Posebno ako nemate plan B.
S financijskom stručnjakinjom razgovaramo o tome kako se najbolje pripremiti za promjenu posla, što učiniti ako nemamo back-up opciju i jednostavno želimo otići s trenutačne pozicije te na koje potpore, i u kojim slučajevima, možemo računati.
Koliki financijski “buffer” biste preporučili da osoba ima prije nego što da otkaz odnosno promijeni posao?
Idealno bi bilo imati između šest i 12 mjeseci osnovnih životnih troškova sa strane prije nego što osoba da otkaz bez konkretnog plana B. Naravno, to ovisi o industriji, iskustvu i tome koliko brzo realno može pronaći novi posao. Netko tko radi u IT-u ili ima vrlo tražene vještine možda će se snaći puno brže nego osoba koja radi u sektoru u kojem su zapošljavanja sporija i rjeđa.
“Buffer budžet zapravo ne kupuje samo vrijeme nego i mogućnost da ne pristajete na prvi posao iz panike.”
Ako je riječ o prelasku direktno iz jednog posla u drugi, tada buffer može biti manji – tri do šest mjeseci često je sasvim dovoljno. Ali ako osoba želi uzeti pauzu, promijeniti karijeru ili otići iz izrazito stresnog okruženja bez novog ugovora, tada financijska rezerva postaje ključ psihološke sigurnosti. Ljudi često podcijene koliko je stresno traženje posla kad znate da vam račun “otkucava”. Buffer zapravo ne kupuje samo vrijeme nego i mogućnost da ne pristajete na prvi posao iz panike.
Koje su konkretne strategije za stvaranje financijskog back-upa prije nego što se odlučimo na promjenu posla bez sigurnog plana B?
Najvažnije je krenuti dovoljno rano. Mnogi počnu razmišljati o štednji tek kad su već pred burnoutom i žele otići “sutra”, a tada je manevarski prostor puno manji. Prva strategija je vrlo jednostavna: nekoliko mjeseci živjeti kao da već imate manju plaću. To znači da razliku između trenutnih prihoda i tog “minimalnog budžeta” automatski prebacujete na poseban račun za prijelazno razdoblje.
Drugo, dobro je privremeno smanjiti velike fleksibilne troškove – impulzivni shopping, dostave hrane, vikend putovanja ili pretplate koje ne koristimo. Ne zato da bismo živjeli asketski, nego da si kupimo slobodu za kasnije. Treća stvar koju ljudi često zanemaruju jest dodatni izvor prihoda prije samog otkaza. Freelance posao, povremeni projekti ili čak monetizacija hobija mogu biti odličan “soft landing” dok tražimo novi posao. I ono što je možda najvažnije – ne treba sav novac držati na tekućem računu kojem stalno pristupamo. Psihološki je puno lakše ne trošiti ono što nam nije “pred očima”.
Kako realno izračunati svoje minimalne mjesečne troškove u razdoblju promjene posla, što bismo trebali imati na umu?
Većina ljudi misli da zna koliko troši mjesečno, ali tek kad sjednu i zapišu sve troškove, shvate koliko stvari zaboravljaju. Najbolje je krenuti od zadnja tri do šest mjeseci bankovnih izvadaka i podijeliti troškove u tri kategorije: fiksni, nužni i luksuzni.
Fiksni su stanarina ili kredit, režije, rate kredita, vrtić i slično. Nužni uključuju hranu, prijevoz, lijekove i osnovne životne potrebe. Tek treća kategorija su stvari bez kojih realno možemo neko vrijeme – shopping, putovanja, večere vani ili impulzivne online kupnje. Kod računanja minimalnog budžeta ljudi često zaborave na godišnje troškove koji ne dolaze svaki mjesec: registraciju auta, osiguranja, servis, poklone, članarine ili zdravstvene preglede. Upravo ti “skriveni” troškovi najčešće naprave problem u prijelaznom razdoblju. Dobro je računati i s malom rezervom za nepredviđene situacije jer gotovo nikad sve ne ide točno po planu.
Kako se nositi s periodom bez primanja ako se promjena posla oduži duže nego što smo planirali?
Prvo i najvažnije – ne ulaziti odmah u panični mode. Ljudi često nakon dva ili tri mjeseca bez posla počnu osjećati kao da “kasne u životu”, a realnost je da tržište rada danas zna biti nepredvidivo i sporije nego prije nekoliko godina. U takvim periodima važno je brzo prilagoditi stil života novoj situaciji, a ne pokušavati održavati identičan tempo trošenja kao dok smo imali redovna primanja. To ne znači potpuno odricanje od svega, nego pametnije upravljanje novcem dok traje tranzicija.
Pomaže i imati jasnu strukturu dana. Traženje posla bez rutine vrlo brzo počne psihološki iscrpljivati. Ljudi često podcijene koliko nezaposlenost može utjecati na samopouzdanje, pogotovo ako su dugo radili bez prekida. Ako se potraga produlji, ponekad je dobro privremeno prihvatiti projektni ili prijelazni posao koji možda nije “dream job”, ali smanjuje financijski pritisak i vraća osjećaj kontrole.
Koje troškove ljudi najčešće zaborave uračunati u to “prijelazno razdoblje” (između otkaza i pronalaska novog posla)?
Najčešće zaborave upravo one male troškove koji se ne čine veliki pojedinačno, ali se brzo nakupi ozbiljan iznos. Tu ulaze pretplate, aplikacije, članarine, kave, dostave hrane, online shopping i sitne kartične transakcije koje često ni ne primjećujemo. Ljudi također često zaborave troškove povezane s traženjem novog posla poput edukacije, certifikate, LinkedIn Premium, putovanja na razgovore ili novu poslovnu garderobu.
“Kada smo pod stresom, češće trošimo impulzivno jer kupovina kratkoročno daje osjećaj kontrole ili nagrade. Zato prijelazna razdoblja često budu skuplja nego što ljudi očekuju.”
Ako osoba daje otkaz zbog burnouta ili zdravlja, treba računati i na moguće zdravstvene troškove, terapije ili period oporavka tijekom kojeg možda neće odmah moći raditi punim intenzitetom. Tu je i jedna važna psihološka stvar: kada smo pod stresom, puno češće trošimo impulzivno jer kupovina kratkoročno daje osjećaj kontrole ili nagrade. Zato prijelazna razdoblja često budu skuplja nego što ljudi očekuju.
Tko u Hrvatskoj ostvaruje pravo na novčanu naknadu u periodu promjene posla ili nezaposlenosti?
Ostvarivanje prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti u Hrvatskoj regulirano je “Zakonom o tržištu rada”. Pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti imaju osobe koje ispune nekoliko ključnih uvjeta: moraju imati određeni kontinuitet prethodnog rada, radni odnos im ne smije prestati njihovom krivnjom ili vlastitom voljom bez opravdanog razloga te se nakon prestanka zaposlenja moraju u zakonskom roku od 30 dana javiti Hrvatskom zavodu za zapošljavanje i predati zahtjev za ostvarivanje prava na naknadu.
Visina naknade ovisi o prethodnim primanjima. Kod zaposlenih osoba osnovicu čini prosjek bruto plaće ostvarene tijekom posljednja tri puna kalendarska mjeseca prije prestanka radnog odnosa. Kod osoba koje su obavljale samostalnu djelatnost gleda se prosjek osnovice na koju su u tom razdoblju bili obračunani i plaćeni doprinosi. Novčana naknada za prvih 90 dana korištenja iznosi 60 %, za razdoblje od 91. do 180. dana korištenja iznosi 35 %, a za preostalo vrijeme korištenja 30 % od utvrđene osnovice.
O kakvim se iznosima radi?
Propisan je najniži i najviši iznos novčane naknade. Trenutačno je najviši iznos novčane naknade 1.014,30 eura mjesečno za prvih 90 dana korištenja, odnosno 579,60 eura mjesečno za razdoblje od 91. do 180. dana korištenja te 507,15 eura za preostalo vrijeme korištenja. Najniži iznos novčane naknade ovisi o minimalnoj plaći u Republici Hrvatskoj umanjenoj za doprinose za obvezna osiguranja koja iznosi 858,75 eura te, ako ste radili u punom radnom vremenu, novčana naknada ne može biti niža od 50 % iznosa te plaće odnosno, niža od 429,38 eura.
Mnogi ljudi računaju na tu naknadu kao “sigurnu mrežu”, ali tek kasnije shvate da ona često nije dovoljna za stil života na koji su navikli. Zato je vlastita financijska rezerva i dalje najvažnija.
Koji je Vaš savjet ljudima koji žele promijeniti posao zbog stresa, ali financijski nisu spremni – kako pronaći balans?
Mislim da je važno ne donositi odluke ni iz čistog straha ni iz potpunog iscrpljenja. Kada smo pod velikim stresom, često imamo osjećaj da moramo odmah pobjeći iz situacije, ali ako pritom nemamo nikakav financijski plan, vrlo lako jedan problem zamijenimo drugim. Balans je obično u tome da si pokušamo kupiti vrijeme. To može značiti da još nekoliko mjeseci ostanemo na poslu dok paralelno tražimo novu priliku, gradimo financijsku rezervu ili razvijamo dodatni izvor prihoda. Čak i mali buffer može napraviti golemu razliku u osjećaju sigurnosti i smanjiti pritisak da prihvatimo prvi posao koji naiđe.
“Ponekad je dugoročno puno skuplje ignorirati vlastito zdravlje nego privremeno usporiti karijeru ili prihode.”
S druge strane, važno je iskreno procijeniti koliko posao utječe na zdravlje. Ako osoba već ima ozbiljne simptome burnouta, nesanice, anksioznosti ili fizičkih posljedica stresa, tada financijski plan ne bi trebao biti izgovor za ostanak u potpuno neodrživoj situaciji. Ponekad je dugoročno puno skuplje ignorirati vlastito zdravlje nego privremeno usporiti karijeru ili prihode. Mislim da ljudi često imaju osjećaj kako moraju birati između mentalnog zdravlja i financijske sigurnosti, a zapravo je cilj pronaći način da zaštite oboje. Ponekad to znači postupan prijelaz, ponekad privremeno smanjenje životnih troškova, a nekad prihvaćanje posla koji možda nije savršen, ali donosi manje stresa dok se osoba ponovno ne stabilizira.
Foto: Dupe Photos
