Iako drastično oblikuje kvalitetu našeg života, financijsku pismenost nerijetko učimo “putem” – odrastanjem i prijelazom iz studentskog života u onaj odrasli. Iz tog se razloga često s osnovnim financijskim pojmovima, rizicima i mogućnostima upoznajemo tek kad već moramo suvereno donositi velike financijske odluke
Kroz rubriku Money Talks pridružujemo se pozitivnom trendu približavanja osobnih financija. Dajemo neposredan pogled u osobne financije kroz razgovore sa stručnjacima, koji objašnjavaju sve financijske aspekte u velikim koracima – od kupnje nekretnina i preuređenja doma, preko štednje i kredita, do svakodnevnih financijskih odluka.
U jeku smo ljetne sezone, tijekom koje se životni tempo poprilično mijenja. Planova u društvu obitelji i prijatelja značajno je više, pa su češći i izlasci, večere i druženja, a skloniji smo trošenju novca na “sitnice”. Ljetovanje bi trebalo biti vrijeme istinskog odmora, no ne definiramo ga svi na isti način, pa za mnoge može postati i izvor financijskog stresa. Jedan od razloga za to je fenomen keeping up with the Joneses, o kojem razgovaramo s izv. prof. dr. sc. Dajanom Barbić.
Kako bi nam objasnila kako se u prijateljstvima razvija (ili pak skriva) financijska nejednakost, Dajana je posegnula za svima nam poznatim primjerom iz pop kulture: “Tko je pratio popularnu seriju “Friends” možda se sjeća epizode u kojoj Phoebe, Rachel i Joey komentiraju kako njihovi prijatelji ne razumiju nijihovu financijsku situaciju i uvijek traže da izađu na neko otmjeno mjesto (“someplace nice”). I dok njih troje u finom restoranu grickaju besplatne grisine jer su s jelovnika odabrali najjeftinija jela, Ross predlaže da se račun podijeli na jednake dijelove. Isfrustriran time što se račun na sve dijeli jednako, a nisu svi potrošili jednako, Joey napokon izgovara ono što njih troje već dugo osjećaju: „Ponekad imamo osjećaj da ne shvaćate da nemamo toliko novca kao vi.“
Ovaj jednostavan primjer otvara novu financijsku prizmu – onu koju ne osjećamo samo kroz statistike i vijesti o jasnim ekonomskim pokazateljima, već u svakodnevnim interakcijama u kojima se financijska nejednakost razvija postupno: “Dok jedni brže napreduju u karijeri, nasljeđuju nekretninu ili imaju snažniju financijsku podršku obitelji, drugi se suočavaju s nesigurnim prihodima, kreditima, visokim troškovima stanovanja ili prekidima u karijeri. Razlike koje su u mladosti bile gotovo nevidljive s vremenom tako postaju razlike u životnom stilu.”
Iako vrlo često nikad nije izgovorena jer funkcionira kao tabu, financijska nejednakost postaje vidljiva, govori Dajana, kroz svakodnevne odluke: gdje izlazimo, koliko često putujemo, kakve darove kupujemo, biramo li restoran bez gledanja cijena ili najprije proučavamo jelovnik.
“Istraživanja pokazuju da građani u Hrvatskoj novac povezuju sa zavišću, sramom i osobnim neuspjehom, pa nam je lakše reći da nemamo vremena nego priznati da nam je neka aktivnost jednostavno preskupa.”
Fenomen Keeping up with the Joneses
Coping mehanizam kojim se služimo jest izbjegavanje druženja i izmišljanje obveza ili pak prihvaćanje troškova koje si ne možemo priuštiti, a koji mogu ugroziti našu financijsku situaciju u cijelosti. Zašto nam je toliko teško razgovarati o financijskoj nejednakosti? Razlozi su dublji od samog troška.
“Novac je povezan s identitetom, osjećajem pripadnosti, samopoštovanjem i osobnom vrijednošću. Ljudi svoju financijsku situaciju ne procjenjuju izolirano, nego uspoređujući se s osobama koje smatraju sebi sličnima. Zato razlika u životnom stilu bliskog prijatelja može djelovati snažnije od luksuza neke potpuno nepoznate osobe.”
Riječ je o fenomenu Keeping up with the Joneses ili, u domaćoj verziji, držanju koraka s Horvatovima, u kojem način na koji žive ljudi oko nas utječe i na naše financijske postupke.
“Istraživanja potvrđuju da su upravo najbliži prijatelji, a ne susjedi ili kolege, jedna od najvažnijih referentnih skupina prema kojima procjenjujemo vlastiti uspjeh. Usporedbe s njima osobnije su i emocionalno snažnije od usporedbi s nepoznatim ljudima jer je riječ o osobama s kojima se identificiramo i skupini kojoj želimo pripadati. Kada procijenimo da su naši prijatelji uspješniji od nas, može doći do pada zadovoljstva vlastitim životom i pojave osjećaja da zaostajemo. Ponekad zato trošimo iznad svojih mogućnosti samo kako bismo zadržali osjećaj pripadnosti i jednakosti.”
Tihi financijski pritisci
Tipični tihi financijski pritisci funkcioniraju kroz uvriježene rečenice poput: “Jednom se živi”, “pa nije to tako skupo”, “svi idemo” ili “vratit ćeš novac poslije”. No, upozorava Dajana, te rečenice trošak pretvaraju u test pripadanja grupi.
“Poruka više nije samo: “Hoćeš li ići s nama?”, nego: “Jesi li dovoljno zabavna, opuštena ili uspješna da si ovo možeš dopustiti?” Tada više ne odlučujemo samo o tome želimo li otići na koncert, putovanje ili večeru, nego i o tome želimo li riskirati osjećaj da ćemo biti izostavljeni iz društva. Ljudi imaju snažnu potrebu za pripadanjem grupi. Kada postoji strah da ćemo nešto propustiti ili da ćemo biti percipirani kao manje uspješni, spremniji smo donijeti odluke koje nisu u skladu s našim financijskim planom.”
Ističe i da taj pritisak može biti potpuno nenamjeran jer vlastito mjerilo uzimamo kao mjerilo normalnosti: “Zato često govorim o važnosti financijske empatije. Prije nego što kažemo “to je samo 50 eura”, trebali bismo se zapitati što tih 50 eura znači u tuđem budžetu.”
To ipak ne znači da su prijateljstva između osoba različitih lifestylea i primanja nemoguća:
“Uvjet jest da se prijateljstvo ne temelji isključivo na potrošnji i da se o novcu i financijskim mogućnostima priča što je moguće otvorenije. Ako prijateljstvo postoji samo kroz skupe restorane, vikend-putovanja i aktivnosti koje zahtijevaju stalnu potrošnju, financijske razlike prije ili kasnije postaju prepreka. S druge strane, ako odnos počiva na međusobnom poštovanju, zajedničkim interesima i podršci, različiti prihodi ne moraju predstavljati problem. Drugim riječima, prijateljstvo ne traži isti budžet od svih, ali traži da različiti budžeti dobiju jednaku razinu uvažavanja.”
Kako komunicirati s prijateljima o novcu?
Financijska stručnjakinja otkriva nam da prema nekim procjenama manje od polovice Hrvata redovito razgovara o novcu s bliskim osobama, a još je manje onih koji otvoreno govore o dugovima s prijateljima. No podsjeća da “iskreno pričati o novcu s prijateljima ne znači da im moramo “polagati račune”, ali znači da možemo iskreno komunicirati svoju financijsku situaciju kako bi druga strana shvatila zašto u nekoj aktivnosti ne možemo sudjelovati ili neko putovanje moramo preskočiti. Po meni su tom kontekstu najvažnije tri stvari: iskrenost, obzirnost i fleksibilnost.” Pritom iskrenost znači reći “to mi trenutno nije u budžetu”, obzirnost podrazumijeva da druga osoba to ne percipira kao odbijanje prijateljstva, a fleksibilnost jest kompromis, odnosno otvorenost da pronađemo način druženja koji odgovara svima.
Postoji i druga strana, ona prijatelja s većim primanjima: “Novac i društveni status oblikuju način na koji percipiramo sebe i druge, zbog čega su posebno važne empatija i svijest o vlastitoj privilegiranoj poziciji. Osoba koja ima više možda neki trošak uopće ne doživljava kao značajan, dok za njezinog prijatelja isti iznos može predstavljati ozbiljno opterećenje. Pojedinci s višim primanjima često osjećaju pritisak da bi trebali platiti za prijatelje koji si nešto ne mogu priuštiti. No bez obzira na to koliko je lijepo ponekad moći počastiti prijatelje, rješenje nije uvijek platiti za drugu osobu. To može biti lijepa gesta, ali ako se prečesto nudi, druga strana može početi očekivati da joj je sve plaćeno. Jednako je važan i način na koji se nešto ponudi. Postoji razlika između “Ja te častim jer želim da budemo zajedno” i ponašanja kojim se drugu osobu stavlja u podređenu poziciju, kojim joj se poslije taj trošak implicitno predbacuje ili se od nje očekuje nešto što se ne očekuje od drugih prijatelja. ”
Ključno je rješenje prestati percipirati svoja budžetska ograničenja kao odbijanje i jasno ih komunicirati: “Najbolje je biti kratak, jasan i iako je moguće, istodobno ponuditi alternativu. Primjerice: “Ovaj mi je restoran trenutačno izvan budžeta, ali rado bih se našla s vama poslije na piću”, “za ovo putovanje mogu izdvojiti do 500 eura. Možemo li pronaći opciju unutar tog iznosa?”, “ovaj mjesec preskačem skuplje izlaske, ali možemo organizirati večeru kod mene.”, govori Dajana.
Dodaje i da je dobro unaprijed odrediti svoj mjesečni iznos za druženja jer, kada postoji zasebna kategorija tog budžeta, odluke se ne donose pod pritiskom: “Kada novca u toj kategoriji ima, možemo ga potrošiti bez grižnje savjesti, a kada ga nema, znamo da odbijanje nije znak škrtosti, nego poštovanja vlastitog financijskog plana.”
Objašnjava i da je važno razlikovati granice od financijske izolacije jer cilj nije prestati se družiti, već prestati izjednačavati društveni život s neprestanom potrošnjom.
Istovremeno, važno je proširiti svijest o financijama koje stoje iza privida da svi žive svoje najbolje živote, posebno za vrijeme ljetovanja: “Ljeti ne gledamo samo tuđa putovanja. Gledamo pažljivo odabrane trenutke tuđih života. Vidimo zalazak sunca na Santoriniju, ali ne vidimo kreditnu karticu, mjesece štednje, pomoć roditelja ili činjenicu da je objavljena fotografija možda stara i preko godinu dana. To nazivam usporedbom bez konteksta. Prema već spomenutoj teoriji socijalne usporedbe, ljudi prirodno procjenjuju vlastiti uspjeh u odnosu na druge. Problem nastaje kada se uspoređujemo s idealiziranim verzijama tuđih života.”
U trenutku kada društvene mreže pojačavaju strah od propuštanja, istovremeno povećavaju i broj ljudi s kojima se uspoređujemo, zbog čega Dajana podsjeća na važnu poruku: “Vidljivost potrošnje nije dokaz financijske stabilnosti. Najvažniji pokazatelji financijskog zdravlja su štednja i financijska rezerva, odsutnost prekomjernog duga i dugoročna sigurnost.”
Budući da je ljeto često i razdoblje kada odlazimo na zajednička putovanja i dijelimo više aktivnosti u krugu prijatelja, ključno je pažljivo pristupiti dijeljenju troškova. Najvažnije je pravilo razgovarati o novcu prije nego troškovi nastanu, a ne tek kada već sjedimo u restoranu ili je smještaj rezerviran.
“Prema nekim istraživanjima, mnogi bi donosili bolje financijske odluke kada bi češće i otvorenije razgovarali o novcu s bliskim osobama. Međutim, istraživanja za Hrvatsku pokazuju da su upravo prijatelji često posljednje osobe s kojima o tome razgovaramo. Prije zajedničkog putovanja dobro je unaprijed dogovoriti okvirni budžet, način podjele troškova, očekivanja vezana uz smještaj, restorane i aktivnosti te odrediti što se smatra zajedničkim, a što osobnim troškom. Važno je naglasiti da jednaka podjela nije uvijek i pravedna podjela. Ako netko želi bolje mjesto u avionu, luksuzniji smještaj, skuplji restoran, bolje vino ili dodatne aktivnosti, sasvim je razumno da sam snosi dodatni trošak.”
Iz vlastitog iskustva, financijska stručnjakinja govori da se u njezinoj grupi troškovi uglavnom snose individualno ili se dijele jednako, osim kada netko želi počastiti ostatak društva i odabere nešto što izlazi iz zajedničkog budžeta, ali sve se nelagodne situacije eliminiraju otvorenim razgovorom: “Kada planiramo zajednička putovanja, unaprijed razgovaramo o tome što si tko može i želi priuštiti te na temelju toga zajedno biramo smještaj, restorane i aktivnosti. Nitko se ne osjeća neugodno zato što može potrošiti više ili manje, a upravo je to, po mom mišljenju, obilježje zdravog odnosa.”
Dodaje i da “dobar financijski dogovor nije znak nepovjerenja. Upravo suprotno. On štiti prijateljstvo od neizgovorenih očekivanja, zamjeranja i osjećaja nepravde te nam omogućuje da u odnosima budemo ono što jesmo, a ne ono što mislimo da bismo trebali financijski predstavljati.”
Mini vodič za ljeto bez (ili barem s manje) financijskog pritiska
Za kraj, zamolili smo Dajanu da nam da konkretne korake koje možemo napraviti kako bismo se ovog ljeta oslobodili financijskog pritiska. Prenosimo ih u nastavku!
“Prvo, preporučila bih da svatko odredi svoj „ljetni broj“. To je iznos koji može potrošiti na putovanja, izlaske i aktivnosti bez zaduživanja i bez ugrožavanja drugih financijskih ciljeva.
Drugo, taj iznos treba rasporediti po kategorijama. Kada novac unaprijed dobije namjenu, manja je vjerojatnost da će ga rasporediti naše impulzivne odluke ili pritisak društva.
Treće, korisno je uvesti pravilo od 24 sata za sve skuplje i neplanirane troškove. FOMO stvara osjećaj hitnosti, ali nakon jedne prospavane noći često jasnije procijenimo želimo li nešto zaista ili samo ne želimo biti izostavljeni.
Četvrto, savjetovala bih da povremeno napravimo digitalni detoks od profila koji kod nas izazivaju osjećaj financijske neadekvatnosti. To nije zavist. To je briga o vlastitom mentalnom i financijskom zdravlju.
I konačno, prije svake veće ljetne potrošnje korisno je postaviti si tri pitanja:
- Bih li ovo željela i kada bih znala da nitko neće vidjeti?
- Plaćam li iskustvo ili pokušavam kupiti osjećaj pripadanja?
- Hoće li mi ova odluka donijeti dugoročnu vrijednost ili samo kratkotrajno zadovoljstvo?
Odgovori na ova pitanja često daju bolje odgovore nego bilo koji budžet ili aplikacija za praćenje troškova.”
Foto: privatna arhiva, Dupe photos
