Umjetnička se scena, unatoč svim preprekama koje joj postavljaju kulturne politike naših prostora, neprestano inovira i stvara još značajniju zajednicu. Karakteristično je za hrvatsku i regionalnu umjetničku scenu sve intenzivnija interakcija između nas kao publike, umjetnika i samih umjetničkih djela
Htjeli smo se pridružiti tom pozitivnom trendu i otvoriti dodatan prostor za interakciju. Donosimo Screensaver, digitalnu rubriku zamišljenu kao prostor predstavljanja umjetnika i njihovih radova s kojima se čitateljice i čitatelji portala i časopisa Grazia mogu izravno upoznati.
Svako izdanje donosi ilustraciju umjetnika koju publika može preuzeti i koristiti kao screensaver na svom mobitelu. Uz ilustraciju donosimo i razgovor s autorom, priču o ilustraciji te uvid u inspiraciju koja stoji iza njihovih vizualnih svjetova.
Lica na ilustracijama Domagoja Šokčevića često ostaju nedorečena, no njegovi likovi zbog toga ne djeluju ništa manje prisno. Njegovim radovima ne nedostaje emocionalnog naboja. Štoviše, upravo atmosfera, a potom i središnja emocija, dominiraju ostvarenjima.
Sve ilustracije povezuju suptilna nostalgija, snažan kolorit i čiste linije koje, unatoč izraženim detaljima, uvijek djeluju profinjeno i skladno. Ljubav prema umjetnosti gaji od djetinjstva, dijelom zahvaljujući odrastanju uz djeda slikara. Završio je Školu primijenjenih umjetnosti i upisao tekstilni dizajn u Zagrebu, a moda je do danas ostala važan aspekt u njegovom radu.
Domagoj je novi gost rubrike Screensaver, a ilustracija koju je pripremio za Graziju sažima sve prepoznatljive odlike njegova vizualnog jezika. S umjetnikom smo razgovarali o dosadašnjim suradnjama, razlozima zbog kojih se sport i glazba tako često pojavljuju u njegovim radovima, modi te umjetničkom izričaju.
Screensaver #6: Priroda i glazba u emotivnoj cjelini
Domagoj o ilustraciji:
“Ilustracija prikazuje čovjeka koji svira klavir usred mora, u prostoru koji istovremeno djeluje stvarno i pomaknuto iz svakodnevice. Ptice na žicama iznad njega oblikuju svojevrsni glazbeni zapis inspiriran stihom “it was cold in the summertime”, pa se priroda i glazba spajaju u jednu emotivnu cjelinu. Ne bih volio unaprijed odrediti što bi netko trebao osjetiti. Draža mi je pomisao da ista ilustracija probudi različite emocije, ovisno o osobnim iskustvima i trenutačnom raspoloženju.”
Nalazimo se u eri u kojoj, unatoč povremenim najavama povratka maksimalizma, i dalje dominira prilično suzdržana, greyish estetika. Vaši radovi od toga značajno odudaraju te nas uranjaju u intenzivnu i promišljenu paletu boja, premda kompozicijski ostaju vrlo čisti. Kakav odnos imate prema boji i je li ona od samih početaka bila jedan od vaših potpisa?
Boja mi je oduvijek bila jedan od najvažnijih elemenata izražavanja. Često upravo kroz boju pokušavam prenijeti atmosferu, emociju ili osjećaj koji želim zadržati u ilustraciji. Ne promatram je samo kao estetski izbor, već kao sredstvo koje gradi prostor, atmosferu, vrijeme i emocionalni ton prizora. Mislim da je prisutna od samih početaka mog rada, iako se moj odnos prema njoj, naravno, s godinama mijenjao. Danas sam možda promišljeniji u odabiru paleta, ali i dalje me privlače boje koje stvarnost pomiču prema nečemu malo idealiziranijem ili sanjarskom.
U svojim ilustracijama prikazujete vrlo raznolike likove i situacije, no često se vraćate motivima sporta i glazbe. Što vas privlači tim svjetovima i koliko oni proizlaze iz vaših osobnih interesa?
Iako nisam netko tko aktivno prati sport, uvijek me privlačila njegova vizualna i energetska dimenzija. Pokret tijela, napetost trenutka, ritam i dinamika koje sport stvara vrlo su inspirativni motivi za ilustraciju. U njima postoji određena univerzalnost, dovoljno je promatrati nečiji pokret da biste osjetili emociju koja ga pokreće. S glazbom je odnos puno intimniji. Ona je prisutna gotovo neprestano i na neki način prati sve što radim. Često imam osjećaj da glazbu ne slušam samo kao pozadinu, nego kao prostor u kojem razmišljam, promatram svijet ili bježim od svakodnevnice. Ona može promijeniti način na koji doživljavam vrijeme, sjećanja ili određeni trenutak. Ponekad inspirira samu ideju za ilustraciju, a ponekad samo stvara mentalni prostor u kojem ona nastaje.
Zanimljivo mi je da i sport i glazba, iako naizgled vrlo različiti, dijele nešto zajedničko, a to je ritam. Oboje se temelje na energiji, ponavljanju, pauzama i intenzitetu. Mislim da upravo taj ritam često nesvjesno pokušavam prenijeti u svoje radove.
Likovi na vašim ilustracijama često nemaju jasno definirane crte lica. Je li riječ o svjesnoj odluci koja promatraču ostavlja prostor za poistovjećivanje ili je riječ o nečem drugom?
Djelomično jest. Više me zanima stanje ili emocija nego individualni identitet lika, iako se to naravno stalno mijenja. Kada uklonite dio konkretnih obilježja, lik postaje otvoreniji različitim interpretacijama i promatrač lakše može u njemu pronaći sebe ili nekoga drugog. Često me fascinira i način na koji ljudski mozak funkcionira. Kada vidimo jasno definirano lice, emociju uglavnom odmah iščitamo. No kada su ti detalji izostavljeni, mozak na neki način sam popunjava praznine i stvara vlastitu interpretaciju onoga što bi se tamo trebalo nalaziti. Tada promatrač postaje aktivni sudionik slike, a ne samo njezin promatrač. Nekad mi je baš zabavno razmišljati o tome koliko različitih emocija ljudi mogu pronaći u istom liku i koliko su pozitivan i negativan prostor zapravo igranje.
Pohađali ste Školu primijenjene umjetnosti i dizajna na smjeru Dizajn odjeće, a potom ste studirali i tekstilni dizajn. Danas vas ipak primarno povezujemo s ilustracijom. Gdje je putem “nestala” moda? Je li ona i dalje prisutna u vašem radu i interesima, samo u drugačijem obliku?
Moda zapravo nikada nije nestala. I dalje me zanimaju proporcije, siluete, teksture i način na koji odjeća sudjeluje u oblikovanju identiteta osobe i same atmosfere. Razlika je samo u tome što danas te interese uglavnom izražavam kroz ilustraciju, na malo drukčiji način nego je to sama modna ilustracija. Mislim da su me obrazovanje i iskustvo u području mode i tekstila naučili promatrati sliku kroz detalje, materijale i odnose boja, pa je njihov utjecaj i dalje prisutan u mom radu. Zanimljivo je da u posljednje vrijeme sve češće razmišljam o tome da se modi ponovno vratim malo direktnije. Vjerojatno će se u budućim radovima i ilustracijama taj interes vidjeti još više i direktnije nego dosad.
Vašim radom dominira retrofuturistička estetika, koja je u posljednje vrijeme čest motiv i u filmu. Istodobno, mnoge ilustracije djeluju vrlo filmski, gotovo kao uhvaćeni kadrovi iz neke scene. Kako ste razvijali tu estetiku i je li možda baš film imao ulogu u njezinu oblikovanju?
Film je zasigurno imao važnu ulogu. Oduvijek me fascinirao način na koji jedan kadar može ispričati priču bez potrebe za objašnjenjem. Mislim da zbog toga često razmišljam o ilustraciji kao o zaustavljenom i zamrznutom trenutku iz neke veće cjeline koju promatrač sam nadograđuje. Vjerujem da se većina ljudi nekada osjeća kao da se nalaze u filmu, zato volim često taj osjećaj prenijeti na ilustraciju. Retrofuturizam me privlači jer u sebi nosi određeni optimizam i nostalgiju istovremeno. To je pogled na budućnost kakvu su nekad zamišljali ljudi iz prošlosti, a u tom spoju postoji nešto vrlo ljudsko i poetsko. Vrlo posebna estetika koja na zanimljive načine spaja estetiku prošlosti i vizije budućnosti.
U vašem radu na jednoj strani vidimo old money estetiku, a na drugoj jednostavne, gotovo intimne prizore svakodnevnog života. Ilustracije poput Connection i Let’s Hang dobro oslikavaju taj kontrast. Što vas privlači u suprotstavljanju ta dva svijeta – privilegiranog, gotovo filmskog i sasvim običnog, univerzalnog?
Možda je odgovor zapravo već sadržan u samom pitanju. Old money estetika privlači me zbog svoje vizualnosti, atmosfere i određene filmske kvalitete i estetike koju nosi. S druge strane, jednostavni prizori svakodnevice zanimaju me zbog intimnosti i osjećaja bliskosti koje mogu prenijeti. Na kraju me u oba slučaja zanima isto, a to je ljudski trenutak, samo su kulise drugačije. Nekad je to terasa s pogledom na more u drugoj državi, a nekad običan razgovor među prijateljima, ali emocije koje se kriju iza tih prizora često su vrlo slične. Na kraju dana, svi smo isti, bez obzira plakali i smijali se uz more ili u parku.
Tijekom karijere ostvarili ste niz suradnji s komercijalnim klijentima, uključujući brojne inozemne projekte. Kako pronalazite ravnotežu između komercijalnog i autorskog rada te osjećate li da vam je međunarodno tržište otvorenije za ovakav tip ilustracije?
Komercijalni i autorski rad ne doživljavam previše kao dvije odvojene kategorije. Svaki projekt donosi drugačiji izazov i priliku za istraživanje. Naravno, komercijalni rad podrazumijeva određene okvire, ali upravo unutar njih često pronađem zanimljiva rješenja i nove ideje do kojih možda ne bih došao samostalno. Što se tiče međunarodnog tržišta, imam osjećaj da postoji dulja tradicija korištenja ilustracije u različitim granama komunikacije pa samim time i više prostora za različite autorske pristupe. No naravno, za oba treba imati čvrsta leđa i strpljenja!
Preporuke: 5 stvari za 5
- Knjiga: The Creative Act: A Way of Being, Rick Rubin Film: Filmografija Wes Andersona, Hachi: A Dog’s Tale
- Putovanje: Italija !
- Pjesme: ‘’That’s Life’’ – Frank Sinatra, ‘’Vanish Into You’’ – Lady Gaga
- Umjetnici koje bi pohvalio: Ian Farkaš, Igor Jurilj (Yellow Yuri), Mateja Kovač, Andrijana Vešović. Ako nastavim neću dovršiti do sutra, koliko je divnih i talentiranih ljudi, što u svijet, a što na našoj sceni !
