Umjetnička se scena, unatoč svim preprekama koje joj postavljaju kulturne politike naših prostora, neprestano inovira i stvara još značajniju zajednicu. Karakteristično je za hrvatsku i regionalnu umjetničku scenu sve intenzivnija interakcija između nas kao publike, umjetnika i samih umjetničkih djela
Htjeli smo se pridružiti tom pozitivnom trendu i otvoriti dodatan prostor za interakciju. Donosimo Screensaver, novu digitalnu rubriku zamišljenu kao prostor predstavljanja umjetnika i njihovih radova s kojima se čitateljice i čitatelji portala i časopisa Grazia mogu izravno upoznati.
Svako izdanje donosi ilustraciju umjetnika koju publika može preuzeti i koristiti kao screensaver na svom mobitelu. Uz ilustraciju donosimo i razgovor s autorom, priču o ilustraciji te uvid u inspiraciju koja stoji iza njihovih vizualnih svjetova.
U trećem Screensaveru donosimo razgovor s Issom Bratinčević, ilustratoricom i osnivačicom Issa Arts. Iz osobne ljubavi prema crtanju od malih nogu razvila je prepoznatljiv brend sa širokom ponudom ilustriranih proizvoda, ali i cjelovitu priču prožetu senzibilitetom za prirodu, povezanost i male trenutke. Tijekom 15 godina postojanja brenda napravila je više od tisuću personaliziranih narudžbi, a kad bismo Issinim radovima morali dati zajednički nazivnik u pitanju bi bila težnja promatranju svijeta kroz dječju znatiželju i otvorenost.
Screensaver #3: Toplina proljetnog sunca
Issa o ilustraciji:
“Htjela bih da ova ilustracija bude podsjetnik na jednostavnost i ljepotu života. Na toplinu proljetnog sunca, na trenutak mira, na lakše misli koje dođu kad se malo odmorimo od svijeta.”
Čitatelji i čitateljice portala i časopisa Grazia slobodni su preuzeti ovu ilustraciju i koristiti je kao screensaver na svom mobitelu. Sigurni smo da će vam donijeti dozu optimizma i razigranosti svaki put kad pogledate mobitel!
Umjetnošću se baviš već 15 godina kroz brend Issa Arts, ali zapravo crtaš cijeli život. Kako si se vratila umjetnosti kao karijeri i što je bio tvoj “plan” prije nego što si shvatila da je to ono što želiš raditi?
Issa Arts službeno postoji već 15 godina, ali ljubav prema crtanju počela je još davne 1995. Kao djevojčica sate i sate provodila sam maštajući, crtajući, smišljajući priče, stripove… i ta potreba za stvaranjem nastavila me pratiti kroz život. Nemam nikakvo formalno obrazovanje iz dizajna i umjetnosti. Završila sam studij Antropologije i studij Engleske književnosti na Filozofskom fakultetu, no uvijek me nešto vuklo natrag mojoj prvoj ljubavi iz djetinjstva – umjetnosti. Dok sam još bila na fakultetu, pokrenula sam Facebook stranicu na kojoj sam dijelila svoje radove i to je bila prva odskočna daska za Issa Arts. Broj pratitelja je malo-pomalo rastao, počela sam dobivati upite za personalizirane narudžbe i suradnje, pozive na intervjue… Nisam zapravo ni stigla imati nikakav plan prije, “karijera“ se, uz podršku obitelji, prijatelja i tih prvih Facebook pratitelja (koje i dan danas pamtim), razvila sama i dovela me do toga da danas radim i živim od onog što najviše volim raditi.
Tvoje ilustracije donose šaroliki prikaz likova, no često se vraćamo liku djevojčice I. Kako je ona nastala i zašto se najviše držiš upravo nje?
Kada danas pogledam svoj rad, u njemu vidim upravo tu djevojčicu koja je cijelo djetinjstvo provela stvarajući, uz potpunu kreativnu slobodu i puno roditeljske ljubavi i podrške. Gospođica I. je zapravo ta mala Issa koja još uvijek vidi svijet bezbrižnim dječjim očima. Crtajući je, najlakše i najiskrenije mogu izraziti ono što osjećam i što želim prenijeti publici. Nebrojeno puta pomogla mi je oblikovati i bolje razumjeti neke teške emocije i misli, kroz jednostavan crtež smanjiti težinu i pružiti smisao.
Iako tvojim crtežima dominira optimizam, dotičeš se i društvenih angažiranih tema i aktualnosti – crtala si, primjerice, u znak podrške studentima iz Srbije, ali i u vrijeme ratnih zbivanja. Bi li voljela više ovakvih ilustracija izrađivati i sudjelovati u sličnim projektima? Otkud ta potreba za angažiranom umjetnošću?
Ta potreba proizlazi iz moje empatije, osjećaja za pravdu i želje da barem kroz ilustracije pružim svoj doprinos vrijednostima i idejama koje su mi bitne. Želim podržati ljude koji se još uvijek trude napraviti pozitivnu promjenu u svijetu. Najviše od svega želim stvarati umjetnost koja će slati jednostavnu i pozitivnu poruku: Toliko je lijepih stvari na ovom našem predivnom planetu, toliko razloga da budemo bolji jedni prema drugima, prema samima sebi, da se volimo više, da stvaramo bolji svijet za nas i za buduće generacije.
Od personaliziranih ilustracija razvila se cijela linija proizvoda. Kako si uspjela spojiti poduzetničku priču s kreativnim radom i gdje se ponekad sukobljavaju, a gdje nadopunjuju?
Imala sam tu sreću da se moja poduzetnička priča nije nikad na klasični način sukobila s kreativnim radom jer sam gotovo od samih početaka imala pomoć. Kako se Issa Arts počeo razvijati u jednom lijepom smjeru, moj životni (a danas i poslovni) partner i ja smo u tome vidjeli puno potencijala i mogućnosti da stvorimo život kakav želimo živjeti, koji će nas veseliti i ispunjavati, a opet nam ostaviti dovoljno vremena i fleksibilnosti za ostvarivanje i nekih drugih planova izvan poslovnog svijeta.
Znali smo točno kakav život želimo, i unatoč nekim sumnjama i brigama naših obitelji, odlučili smo da će Marko postati sastavni dio Issa Artsa. Otvaranje obrta i osmišljavanje linije proizvoda bili su logični koraci za širenje poslovanja kako bismo ostvarili naše ciljeve i životne želje. Marko je na sebe preuzeo logistički dio, proizvodnju i komunikaciju s kupcima i suradnicima, a meni je time ostalo dovoljno vremena i slobode za kreativni rad, smišljanje proizvoda i vođenje društvenih mreža. Poduzetništvo je, s druge strane, otvorilo brojna vrata – počeli smo sudjelovati na sajmovima, upoznavati nove ljude, skupljati korisne kontakte, ostvarivati suradnje s dućanima i suvenirnicama, razvijati brend. Danas ponosno mogu reći da oboje živimo od našeg malog obrta.
Nedavno si pisala o stvaralačkoj blokadi koju si prošla, zbog koje si na neko vrijeme prestala crtati i više se fokusirala na fotografiju. Kako se iz tih perioda izvlačiš i vraćaš inspiraciji?
Moja stvaralačka blokada trajala je dosta dugo. Stanje u svijetu baš me jako počelo opterećivati. Vijesti, komentari na društvenim mrežama, mržnja, nasilje, ratovi, ekološke katastrofe, ludi političari, manjak empatije, gubitak ljudskosti… Kad čovjek ne napravi neki zdravi odmak od sveg toga i ne ograniči sam sebi vrijeme koje provodi na društvenim mrežama, lako upadne u frustraciju i očaj. To se, nažalost, i meni dogodilo. Nisam više mogla pronaći smisla u crtanju toplih i slatkih ilustracija. Gospođica I. se negdje izgubila (ili možda namjerno sakrila). Sve češće posezala sam za fotoaparatom i odlazila u prirodu jer sam tamo ipak još uvijek mogla pronaći i “uhvatiti“ ljepotu i čaroliju svijeta.
“Mislim da upravo ljubavi – one prave, duboke, iscjeljujuće, one koja donosi mir, sigurnost i radost – danas najviše nedostaje svijetu.”
A onda sam prošle jeseni, nakon jednog jako lijepog ljeta u kojem sam se napokon mentalno odvojila od svjetskih problema i vratila samoj sebi, shvatila koliko mi zapravo nedostaje crtanje. Poželjela sam stvoriti nešto lijepo, nešto pozitivno, nešto što će kontrirati svoj toj negativi. Napisala sam i ilustrirala svoju prvu autorsku knjigu – “Ljubav kao stil života”. Zadaća knjige jest kroz jednostavan tekst i ilustracije podsjetiti ljude na toliko moćnu snagu ljubavi, na ljepotu onoga što dvoje ljudi u jednom kvalitetnom i dobrom odnosu može stvoriti. Mislim da upravo ljubavi – one prave, duboke, iscjeljujuće, one koja donosi mir, sigurnost i radost – danas najviše nedostaje svijetu.
Često se u svojim crtežima osvrćeš na teme mentalnog zdravlja. Zašto, po tebi, umjetnost može otvoriti dijalog o ovim temama i pomoći ljudima da bolje razumiju vlastite emocije?
Bilo da je riječ o ilustraciji, glazbi, književnosti, filmu, fotografiji, plesu – umjetnost ima jedinstvenu moć doprijeti do ljudi, potaknuti emocije, zaliječiti rane, utješiti, povezati, pružiti nadu. Stvaranje umjetnosti na kraju dana nije ništa drugo nego davanje komadića sebe, a u tom komadiću netko može pronaći prijatelja, podršku, nekoga s kime može podijeliti bol, strah, tjeskobu, tugu, pa čak i radost i sreću. Usudila bih se reći da je umjetnost ljekovita, kako za umjetnika tako i za one koji se u toj njoj pronalaze.
“Smatram da je velika privilegija moći doprijeti do drugih dajući komadiće sebe.”
Često se dotičem tema mentalnog zdravlja jer su mi bitne iz osobnih razloga. Trebalo je puno strpljenja i rada na sebi da se naučim nositi s teškim životnim trenucima, da pronađem unutarnji mir u tim periodima, da upoznam vlastite emocije, da budem zadovoljna u svojoj koži i u miru sa svojim mislima. Stvaranje i umjetnost bili su jedni od stupova koji su me nosili u tim procesima i drago mi je kad mogu to iskustvo podijeliti i s drugima kroz svoje radove. Smatram da je velika privilegija moći doprijeti do drugih dajući komadiće sebe. Svatko tko ima taj dar trebao bi ga dijeliti s drugima. Zbog drugih, ali i zbog sebe.
Ulovili smo te tik usred velikog putovanja, a znamo da često putuješ. Crpiš li najviše inspiracije iz putovanja i prirode, i kako te doživljaje pretačeš u svoje radove?
Da, javili ste mi se dok sam po prekrasnoj Madeiri istraživala šume, levade i planinske vrhove. Često putujem i putovanja su nešto što me jako veseli, ispunjava i puni baterije. Uvijek mi dodatno osvježe moj joie de vivre, a ponekad me i direktno potaknu na smišljanje novih proizvoda i ilustracija. Nikad ne znam na koji način će me neko putovanje obogatiti i inspirirati i to je baš jedan uzbudljiv osjećaj! Osim dalekih zemalja obožavam istraživati i našu zemlju – pogotovo naše otoke, šume i planine. Na kojem god komadiću Zemlje se nalazila, priroda je uvijek moja najveća inspiracija.
Koji mediji i tehnike najviše voliš koristiti i zašto? Je li se tvoj stil mijenjao kroz godine?
Moja prva i vječna ljubav je papir. Pogotovo volim reciklirane papire, pune mrvica i malih nesavršenosti. Moj zaštitni znak postao je smeđi reciklirani Flora Malto papir koji se, nažalost, više ne proizvodi pa zadnje zalihe čuvam kao zlato ispod kreveta u spavaćoj sobi.
Još od srednje škole crtam običnom crnom kemijskom Uniball Signo 0.38mm, a za bojanje koristim japanske Copic Ciao markere. Za svoje novije proizvode, “Ilustrirani planinarski dnevnik” i knjigu “Ljubav kao stil života” morala sam savladati digitalno crtanje kojem sam se dugo opirala. Nekako smo se na kraju tablet i ja ipak zbližili i ponosna sam na finalni rezultat i nove mogućnosti koje mi je otvorio.
Možemo li u nekoj budućnosti očekivati i fizički Issa Arts shop?
O tome sam puno puta razmišljala i svaki put kad vidim neki simpatični prazni prostor u Samoboru ili Zagrebu, zamišljam svoje radove u njemu, ali nisam se još odlučila na taj korak. Za sada mi još uvijek odgovaraju suradnje s drugim dućanima i suvenirnicama. Ali nikad se ne zna. U fazi sam kad se trenutačno ne želim opterećivati nekim velikim planovima i odlukama… ako se posebna prilika pruži u pravom trenutku, sigurno ću je ugrabiti.
Preporuke: 5 stvari za 5
Knjiga: “Tajni život drveća”, Peter Wohlleben, “Kradljivica knjiga”, Markus Zusak, “Majstor i Margarita”, Mikhail Bulgakov).
Film: trilogija “Lord of the Rings”, “Good Will Hunting”, “Dead Poets Society”, The Goonies, “Project Hail Mary”.
Putovanje: Novi Zeland, Kenija i Tanzanija, Filipini, Island
Pjesme: Nakon tri dana intenzivnog razmišljanja, došla sam do zaključka da mi je nemoguće izdvojiti samo jednu pjesmu jer sam ih poželjela napisati barem stotinu. Zato umjesto 1 pjesme pišem preporuke 10 albuma: Massive Attack – “Protection” (ali zapravo svi njihovi albumi), “Explosions in The Sky” – “The Earth Is Not A Cold Dead Place”, The Prodigy – “The Fat of the Land”, Portishead – “Dummy”, Pearl Jam – “Ten”, RHCP – “Blood Sugar Sex Magik”, Radiohead – “Amnesiac”, James – “Laid”, King Crimson – “In The Court Of The Crimson King”, DJ Shadow – “Endtroducing …..”.
Umjetnici koje bi pohvalila: Nina Mrđenović (Shrusko), Marko Lorenzo Blaslov, Antun Hiršman, Ana-Marija Bujić, Martina Tompić (Ayelen Creations), Iva Milley (ifka.pifka), Rita Guić (rita.crta).
Foto: Issa Bratinčević/Issa Arts
