Iako drastično oblikuje kvalitetu našeg života, financijsku pismenost nerijetko učimo “putem” – odrastanjem i prijelazom iz studentskog života u onaj odrasli. Iz tog se razloga često s osnovnim financijskim pojmovima, rizicima i mogućnostima upoznajemo tek kad već moramo suvereno donositi velike financijske odluke
Upravo s ciljem da se poveća svijest o ovoj temi nedavno se održao Tjedan financijske pismenosti, kojem se pridružila i medijska kuća Mediatop International specijalnim eventom Fin&Femme, u sklopu kojeg su se održali paneli i dodjela nagrade Marie Claire x TFP Impact Award.
Grazia, kao brend Mediatop International kuće, kroz rubriku Money Talks nastavlja pozitivan trend približavanja osobnih financija. Dajemo neposredan pogled u osobne financije kroz razgovore sa stručnjacima, koji objašnjavaju sve financijske aspekte u velikim koracima – od kupnje nekretnina i preuređenja doma, preko štednje i kredita, do svakodnevnih financijskih odluka.
Prvom temom uranjamo u osobne financije u partnerskim odnosima uz izv. prof. dr. sc. Dajanu Barbić.
Financijska intimnost kao oblik romantike
Iako novac utječe na gotovo sve sfere u partnerskom odnosu, financije su na početku veza često vrlo privatna domena. No, kako ističe Dajana, otvoreni razgovori o njima su neophodni.
“Mnogi parovi postanu fizički intimni puno prije nego što postanu financijski intimni. U svakoj ozbiljnoj vezi usklađivanje oko financija izuzetno je važno jer novac utječe na gotovo svaki aspekt zajedničkog života: gdje ćemo živjeti, na što ćemo trošiti, hoćemo li imati zajedničke bankovne račune, kada ćemo imati djecu i još puno toga”, objašnjava.
Dodaje da istraživanja u Hrvatskoj potvrđuju izbjegavanje ove teme. Primjerice, manje od polovice ispitanih Hrvata osjeća se ugodno razgovarati o financijama s partnerom, a čak 50 posto prije zajedničkog života nije dogovorilo način upravljanja financijama. Dajana dodaje: “Nekih 20 posto građana priznaje da ima vlastiti “tajni fond” za koji partner ne zna. Sve to pokazuje koliko je otvoren razgovor o novcu u partnerskim odnosima još uvijek relativno rijedak.”
Istovremeno, problemi s novcem ostaju primaran uzrok svađa i rastava, uz nevjeru: “Čak 70 posto brakova u svijetu prekida se zbog novca. Istraživanja provedena u zapadnim zemljama pokazala su da češće dolazi do razvoda u brakovima u kojima supružnici ne dijele financijske ciljeve, imaju nisku razinu prihoda, nemaju riješeno stambeno pitanje i slično. U ranim fazama veze mnogo toga zanemarujemo pa tako i razgovor o novcu. S vremenom, financijski resursi s kojima raspolažemo, kao i stavovi o potrošnji, mogu postati izvor neslaganja između partnera. Prema tome, u trenutku kad par započinje zajednički život, razgovor o novcu trebao bi biti jedna od najvažnijih tema.”
U nastavku donosimo razgovor s Dajanom u kojem smo obradili važna pitanja upravljanja novcem, praktične savjete, ali i kako se nositi s financijskim nesuglasicama i razlikama.
Kako upravljati i raspodjeljivati novac u partnerskom odnosu?
Koja su u praksi najbolja rješenja za zajedničko upravljanje novcem? Koji su najčešći modeli – zajednički bankovni račun na koji oboje uplaćuju, digitalni novčanici ili neka druga rješenja?
Danas su nam dostupni digitalni novčanici i aplikacije za praćenje potrošnje koji mogu biti vrlo korisni jer nam omogućavaju veću transparentnost i lakši pregled izdataka. Međutim, tehnologija sama po sebi ne može riješiti pitanje komunikacije o novcu. Uspješno upravljanje novcem u vezi uvijek počinje međusobnim povjerenjem, a tek potom izborom odgovarajućih alata.
U kontekstu odabira modela, ne postoji najbolje rješenje za zajedničko upravljanje novcem. Neki parovi koriste se jednim računom za plaćanje svih zajedničkih troškova poput režija, hrane, štednje, otplate kredita i sličnog. Drugi parovi koriste se odvojenim bankovnim računima. Ispravno je i jedno i drugo, sve dok postoji zajednički financijski plan i otvorena komunikacija.
Tri najčešća načina kako upravljati zajedničkim novcem
U nekim državama, poput SAD-a, postoji takozvani zajednički bankovni račun (joint account) kojime mogu raspolagati dvije ili više osoba, najčešće supružnici i oboje imaju jednako pravo pristupa novcu. U Hrvatskoj takav model računa formalno ne postoji. U praksi se zato najčešće koristi rješenje u kojem je jedna osoba vlasnik računa, dok je druga opunomoćenik. To znači da opunomoćenik dobiva svoju karticu i može koristiti novac na računu gotovo jednako kao i vlasnik – može plaćati, podizati gotovinu i obavljati svakodnevne transakcije. Ipak, važno je razumjeti da konačnu kontrolu nad računom uvijek ima vlasnik. On u svakom trenutku može opozvati punomoć i time drugoj osobi ukinuti pravo raspolaganja sredstvima na računu. Upravo je zato kod takvih dogovora posebno važno povjerenje i otvorena komunikacija o novcu. Ovakav model češći je u tradicionalnijim obiteljskim strukturama, kad partneri imaju slične prihode ili kad jedan partner upravlja većinom kućnih financija.
Drugi model uključuje odvojeno upravljanje financijama. Mnogi parovi danas imaju odvojene račune, ponajprije zbog osjećaja samostalnosti. Vlastiti račun mnogima znači zadržavanje osobne neovisnosti i vlastitog identiteta. Kad svaki partner ima svoj novac, manja je vjerojatnost da će se osjećati kao da mora tražiti dopuštenje za svaku kupnju ili objašnjavati svaku svoju odluku o novcu. Takav model često smanjuje i osjećaj nepravde oko toga tko više troši ili tko više doprinosi zajedničkom budžetu. Drugim riječima, jasno razdvojene financije mogu pomoći parovima da izbjegnu mnoge sitne, ali česte rasprave o novcu. Ovaj model često biraju parovi koji žele zadržati snažan osjećaj financijske autonomije.
“Najfunkcionalniji model jest kombinirani pristup, popularno nazvan “moj, tvoj i naš novac”.”
Treći, i u praksi najčešće najfunkcionalniji model, jest kombinirani pristup, popularno nazvan “moj, tvoj i naš novac”. U tom slučaju partneri imaju vlastite račune, ali i zajednički fond ili račun za troškove kućanstva. Svaki partner u njega mjesečno uplaćuje dogovoreni iznos, a iz tog fonda plaćaju se režije, hrana, najam ili kredit te zajednička štednja. Na taj način partneri zadržavaju dio svoje financijske slobode i neovisnosti, ali istovremeno i zajednički rade na ostvarivanju i financiranju zajedničkih ciljeva.
Koji je, po Vašem mišljenju, najbolji način podjele troškova – 50/50 ili proporcionalno prema prihodima?
Nova istraživanja pokazuju da je posljednjih godina sve vjerojatnije da će ljudi stupiti u brak s osobom slične razine obrazovanja, što često znači i slične razine dohotka. S jedne strane, ta pojava poznata kao asortativno sparivanje odražava činjenicu da danas postoji puno više visokoobrazovanih i uspješnih žena nego prije. S druge strane, taj trend može dodatno produbljivati društvenu nejednakost, jer su, primjerice, dva odvjetnika u braku financijski u znatno povoljnijoj situaciji od para koji oboje rade za minimalnu plaću. U svakom slučaju, kod osoba koje imaju jednake ili slične prihode, model 50/50 bit će najjednostavnije i najpoštenije rješenje.
Međutim, ne biraju svi sebi sličnog partnera pa za neke život nije tako simetričan. Neki partneri imaju različite razine prihoda, različite profesionalne faze života ili različite financijske obveze. Također, nisu uvijek oba partnera zaposlena. U takvim situacijama podjela troškova striktno napola može dovesti do pritiska na partnera koji zarađuje manje. On ili ona tada mora prilagoditi svoj životni standard standardu partnera s većim prihodom, što dugoročno može stvoriti osjećaj frustracije ili nejednakosti. Zbog toga je kod takvih parova često održiviji model proporcionalne podjele troškova prema prihodima. Na primjer, ako jedan partner zarađuje 60 posto ukupnih prihoda kućanstva, a drugi 40 posto, tada i doprinos zajedničkom budžetu može pratiti tu strukturu.
Najvažnije je razumjeti da financijski doprinos nije jedina vrijednost koju netko unosi u odnos. U nekim fazama života jedan partner može više doprinositi financijski, dok drugi više doprinosi brigom o kućanstvu, djeci ili drugim obiteljskim obvezama. Stabilni odnosi i uspješno upravljanje financijama u paru češće se temelji na osjećaju pravednosti, nego na matematičkoj jednakosti.
Kako budžetirati i donositi financijske odluke za dvoje?
Kako bi trebalo strukturirati mjesečni budžet za dvoje, tako da bude praktičan i realan
Najpraktičnije je budžet podijeliti u nekoliko osnovnih kategorija. Prva su fiksni troškovi, poput stanarine ili rate kredita, režija, osiguranja i drugih redovitih obveza. Druga su varijabilni troškovi, poput hrane, restorana, odjeće ili sitnih kupnji koje se često podcjenjuju, ali dugoročno čine velik dio potrošnje.
Treća kategorija trebala bi biti štednja i ulaganje. Jedan od najvažnijih koraka u financijskom planiranju para jest stvaranje zajedničkog fonda štednje za crne dane. Iako to možda nije najromantičniji razgovor koji možemo voditi s partnerom, takav fond može biti presudan u slučaju nepredviđenih događaja poput gubitka posla ili zdravstvenih problema. Preporuka je da takva pričuva pokriva nužne troškove života za razdoblje od tri do šest mjeseci.
“Preporuka je da “crni fond” pokriva nužne troškove života za razdoblje od tri do šest mjeseci.”
Četvrta kategorija odnosi se na osobni budžet svakog partnera. Ovaj dio je vrlo važan jer omogućuje individualnu slobodu. Kad svaki partner ima određeni iznos kojim može raspolagati bez dodatnog objašnjavanja, smanjuje se rizik sitnih svakodnevnih razmirica i svađa.
Važno je naglasiti da budžet nije instrument kontrole financijskog ponašanja partnera, nego alat koji paru daje osjećaj sigurnosti i predvidljivosti te mogućnost ostvarivanja zajedničkih ciljeva, uključujući i ona putovanja s liste želja o kojima možda već dugo sanjamo.
Kad par planira veće investicije, poput kupnje stana ili zajedničkog ulaganja, kako je najbolje pristupiti kreditima i raspodjeli obaveza?
Velike financijske odluke uvijek su i emocionalne odluke, osobito kada se radi o kupnji nekretnine ili dugoročnom kreditu. Upravo zato takvim odlukama treba pristupiti racionalno i transparentno. Prvi korak uključuje potpunu financijsku transparentnost između partnera. To znači da partneri moraju biti spremni otvoreno razgovarati o svojem dohotku, štednji, dugovima, kreditnoj sposobnosti i ostalim financijskim obvezama.
S obzirom na to da najveći dio građana stambeno pitanje rješava korištenjem kredita, drugi korak odnosi se na dogovor o raspodjeli odgovornosti i obveza. Tko uzima kredit? Kako će se plaćati mjesečni anuiteti? Hoće li se anuitet dijeliti između partnera i kako? Hoće li vlasništvo nad nekretninom biti jednako ili proporcionalno financijskom doprinosu svakog partnera u otplati kredita?
Treći korak jest razmišljanje o potencijalnim rizicima. Što se događa u slučaju gubitka posla, promjene prihoda ili u slučaju prekida veze? Iako takva pitanja ponekad djeluju neugodna i posve neromantična, njihovo rješavanje unaprijed može spriječiti ozbiljne probleme u budućnosti.
Kako planirati financije za budućnost – djecu, mirovinu, velike investicije i slično?
Planiranje budućnosti zahtijeva kombinaciju realnosti i dugoročne vizije. Financijski ciljevi svakog pojedinca pa tako i svakog para mijenjaju se kroz životne faze. Osoba koja je u 20-ima neće imati iste ciljeve kao osoba u 40-ima. U početku su to putovanja ili rješavanje stambenog pitanja, kasnije briga za djecu i obrazovanje, a potom dugoročna štednja i mirovina. Zbog toga je korisno odrediti tri kategorije ciljeva: kratkoročne, srednjoročne i dugoročne. Kratkoročni ciljevi uključuju financiranje svakodnevnog života, obveza i hobija. Srednjoročni ciljevi mogu biti odlazak na putovanje, kupnja automobila, dodatno obrazovanje ili renovacija stana.
“Za parove je korisno odrediti tri kategorije ciljeva: kratkoročne, srednjoročne i dugoročne.”
Dugoročni ciljevi odnose se na kupnju stana, obrazovanje djece ili štednju za mirovinu. Kada je riječ o postavljanju ciljeva važno je da oba partnera budu aktivno uključena u planiranje kako bi financijski plan bio odraz vrijednosti, potreba i želja oboje.
Jedan od najvažnijih koraka planiranja budućnosti uključuje revidiranje postavljenih ciljeva. Reviziju bi trebali provesti svaki put kada se naše životne okolnosti mijenjaju, kako bi bili sigurni da su identificirani ciljevi doista i dalje prioritet obaju partnera.
Kako se nositi s razlikama u financijskim navikama?
Kako pristupiti situaciji kad jedan partner pretjerano troši, a drugi zbog financijske traume ili navika izbjegava planiranje i ulaganja?
Razlike u financijskom ponašanju partnera vrlo su česte. Jedan partner može biti sklon impulzivnoj potrošnji, dok drugi može izbjegavati planiranje ili ulaganja jer novac u njemu izaziva osjećaj nelagode, nesigurnosti ili straha. Takvi obrasci ponašanja često su povezani s iskustvima iz djetinjstva, financijskim stresom u obitelji ili ranijim dugovima i gubicima.
Povremeno veće trošenje, primjerice raskošan vikend za godišnjicu veze, nije razlog za zabrinutost. No ako partner svaki tjedan dolazi kući s novim, skupim tenisicama ili nekom drugom luksuznom kupnjom, a pritom postoje financijski problemi, moguće je da se radi o pretjeranoj i impulzivnoj potrošnji. U takvim situacijama važno je najprije pokušati razumjeti emocionalnu pozadinu odnosa prema novcu, a ne odmah tražiti rješenje kroz stroga pravila ili kontrolu. Nužno je iznijeti zabrinutost, ali bez osuđivanja, jer cilj nije pronaći krivca, nego pronaći način kako uskladiti različite financijske stilove.
“Financijska nevjera narušava povjerenje jednako kao i druge vrste nevjere i neiskrenosti u odnosu.”
Jedan od važnih problema koji se u takvim situacijama može pojaviti jest i takozvana financijska nevjera. Ona se odnosi na skrivanje financijskih informacija od partnera; primjerice tajne kupnje, skrivenih dugova, kreditne kartice ili spomenutog tajnog fonda o kojima druga osoba ne zna ništa. Takvo ponašanje često ne proizlazi samo iz neodgovornosti, nego i iz srama, straha od reakcije partnera ili želje da se izbjegne konflikt. Ipak, dugoročno financijska nevjera narušava povjerenje jednako kao i druge vrste nevjere i neiskrenosti u odnosu.
Zato je ključno uspostaviti potpunu financijsku transparentnost. Partneri bi trebali znati osnovne informacije o prihodima, dugovima, štednji i financijskim planovima jedno drugoga. To ne znači da svaka kupnja mora biti zajednička odluka, ali znači da se važne financijske odluke ne smiju skrivati.
Praktično rješenje može biti uvođenje jasnih, ali fleksibilnih pravila; primjerice određeni osobni budžet za svakog partnera, dogovoreni limit iznad kojeg se veće kupnje planiraju zajednički te redoviti razgovori o financijskim ciljevima. Ako je jedan partner sklon štednji, a drugi potrošnji, moguće je dogovoriti da odgovorniji partner vodi organizaciju kućnog budžeta ili raspolaže kreditnim karticama. Najvažnije je razumjeti da je cilj postići balans između sigurnosti i slobode.
Kako balansirati između individualne financijske autonomije i zajedničkih ciljeva u vezi ili braku?
Na početku, spajanje financija s partnerom može se činiti kao da gubimo posljednji dio svoje neovisnosti. Mnogi ljudi misle da će tada morati opravdavati svaku kupnju, od izlaska s prijateljima do svake sitnice koju kupe. No to ne mora biti tako. Zdrav financijski odnos temelji se na povjerenju i zajedničkim ciljevima, ali i na postojanju malih individualnih užitaka. Upravo zato, najzdraviji model po meni uključuje kombinaciju zajedničkih i individualnih financija. Partneri imaju jasno definirane zajedničke ciljeve i zajednički budžet za kućanstvo, ali istodobno zadržavaju dio dohotka kojim upravljaju samostalno. Takav pristup smanjuje osjećaj kontrole ili ovisnosti o partneru, a istodobno omogućuje izgradnju zajedničke stabilnosti.
Kako pratiti zajedničke troškove?
Postoje li jednostavni, a učinkoviti alati za praćenje zajedničke štednje ili investicija?
Zahvaljujući digitalnim alatima, upravljanje osobnim financijama danas je puno jednostavnije nego prije deset ili 20 godina. Dostupan je velik broj mobilnih aplikacija koje omogućuju praćenje troškova, kategorizaciju potrošnje i pregled financijskih ciljeva. Ne postoji univerzalni alat ili metoda koja jamči financijski uspjeh.
“Partneri bi trebali imati zajednički uvid u dugoročne financijske ciljeve, čak i ako se ulaganjima aktivnije bavi samo jedan od njih.”
Nekome će najviše odgovarati jednostavna excel tablica, google sheets ili bilježnica, dok će drugi preferirati mobilne aplikacije poput Revoluta ili Minta, koje automatski prate i analiziraju potrošnju. Partneri bi trebali imati zajednički uvid u dugoročne financijske ciljeve, čak i ako se ulaganjima aktivnije bavi samo jedan od njih. Važno je imati pregled portfelja i razumjeti u što se ulaže.
Ključ uspješnog praćenja i realizacije štednje i ulaganja nije u odabiru alata, nego u dosljednosti izdvajanja i automatizaciji procesa.
Koje male, svakodnevne navike mogu pomoći parovima da održavaju zajedničke financije urednima?
Financijska stabilnost često se ne gradi kroz velike odluke, nego kroz male svakodnevne navike. Jedna od najvažnijih je redovita komunikacija o novcu. Kratki mjesečni razgovori o troškovima, planovima i ciljevima mogu spriječiti mnoge nesporazume. Također, korisno je redovito pratiti troškove, pregledavati stanje na računima i iznose obveza te povremeno provjeriti pridržavaju li se svi članovi kućanstva planiranog budžeta. Male navike poput zajedničkog pregleda financija ili planiranja većih troškova unaprijed dugoročno stvaraju osjećaj sigurnosti i stabilnosti.
Što biste savjetovali mladim parovima koji tek kreću u zajednički život u vezi financija?
Osobne financije su osobne i koji god pristup odabrali, važno je da ste složni oko njegova izbora i da odluka nije donesena pod pritiskom partnera. Stoga, najvažniji savjet mladim parovima je da o novcu razgovaraju otvoreno i iskreno već na početku zajedničkog života. Trebaju znati ne samo koliki su im prihodi nego i kakve su im navike potrošnje, postoje li dugovi, kako gledaju na štednju i što očekuju od zajedničke budućnosti. Financijska transparentnost stvara povjerenje i smanjuje rizik konflikata u budućnosti. U konačnici, stabilan odnos ne temelji se samo na osjećajima, nego i na sposobnosti partnera da zajedno planiraju, donose odluke i preuzimaju odgovornost za zajedničku budućnost.
Foto: Freepik, Pexels
