Ikonični Meštrovićev paviljon trenutno je utišan, pomalo anoniman i ogrnut u platno obnove. Ali ta tišina, u svijetu umjetnice Nore Turato, nije praznina. To je prazan ekran, prazno platno, savršena kulisa za jedan primalni – vrisak.
Monumentalno, prkosno “Aaaaaaaaaaaaaaa!!!” ispisano je preko srca grada – ne kao grafit, nego kao veličanstveni urlik protiv poliranog diskursa i arhitekture smirenosti. Ovo je završni, kulminirajući čin njezine međunarodne serije “pool7”, projekta koji ne istražuje riječi, već ono što ostaje kada jezik zakaže: glas, gesta, čista ekspresija.
Turato, konceptualna sila koja neprimjetno spaja političko brbljanje, otpad pop kulture i digitalni zamor, pretvorila je HDLU-ov privremeni veo u kulturni katalizator. Njezin rad je jezik digitalne anksioznosti, onaj trenutak kad u sekundi moramo kanalizirati fragmente memeova, naslova i slogana. Umjetnički rukopis, sirov i odlučan, proteže se po površini poput bilješke iz umjetničine najintimnije bilježnice, prizivajući nestalu intimu u eri posredovane komunikacije.
Rad je savršeno usklađen s duhom 60. Zagrebačkog salona vizualnih umjetnosti, pod naslovom Koreografija za završnu liniju, koji se bavi rizikom, igrom i neizvjesnošću. Turato simbolički pozicionira paviljon – čak i dok je zatvoren – kao mjesto otvorenosti i eksperimenta.
Prije nego što se vrati svojoj uglađenoj formi, paviljon je sada definiran ovim eksplozivnim momentom lingvističke anarhije. Izložba se za javnost otvara ove subote, 11. listopada u 17:00.
