Smješten u preuređenoj, donedavno napuštenoj, glavnoj zgradi vojarne Minerska, posjetiteljski centar „Kanal sv. Ante“ predstavlja središnju i polazišnu točku pitoreskne obalne šetnice na južnoj strani kanala sv. Ante ispred grada Šibenika.
Stalni postav izložbe „Dodir rijeke i mora“, kao elaborirana interpretacija znanstvenog proučavanja i praćenja tamošnjeg krajobraza, predstavlja osnovni izvor edukativno-poučnih te ujedno i zabavno-rekreativnih muzeoloških sadržaja, uz postojeću poučnu stazu. Postav autora Filipa Beusana, dipl. povjesničara i muzeologa u svojem edukativno-poučnom segmentu teži dotaknuti svakog posjetitelja prizorima i spoznajama o bogatstvu, važnosti i osjetljivostima postojeće lokalne bioraznolikosti . Cilj je svakako i osvijestiti nužnost borbe za očuvanje prirodnog krajobraza i ravnoteže u ekosustavu kako u lokalnim tako i u globalnim okvirima. Krajobraz, kao naša istinska baština i naše najvrjednije naslijeđe, čime se ova izložba suštinski i bavi, zahtijeva našu neprestanu brigu i zaštitu od – pomalo paradoksalno – nas samih.
“Glavna svrha ovakve izložbe, iskorjenjivanje je pogrešnog, ali nažalost dugo uvriježenog stava o ljudskoj izdvojenosti od okoliša, kao objekta i domene svoje dominacije i eksploatacije. Stvaranje pozitivnih emocija, koje će neminovno uslijediti, unutar procesa usvajanja načela poštivanja prirode i zadobivanja osjećaja pripadnosti vlastitom okolišu, nadalje će kroz stvaranje osjećaja osobnog značaja i osobne odgovornosti u kolektivnoj zaštiti i očuvanju krajobraza, izazvati u posjetitelju osjećaj moći i korisnosti, zbog mogućnosti sudjelovanja u važnoj i velikoj društvenoj promjeni, koja se manifestira kroz ekološki osviješteno ponašanje” istaknuo je sam autor postava Filip Beusan.
Stalna muzejska izložba, smještena u renoviranoj glavnoj zgradi nekadašnjeg vojno skladišnog kompleksa Minerska, postupno s kopna uvlači posjetitelja u podvodni svijet estuarija rijeke Krke. Izložba je ciljano namijenjena svim dobnim skupinama te podjednako posjetiteljima iz daleka u potrazi za prirodnim i kulturnim znamenitostima kao i samim žiteljima grada Šibenika i njegove okolice. Prve dvije, od ukupno tri, prostorije stalnog postava izložbe „Dodir rijeke i mora“ zamišljene su kao razigrana „učionica“ bogata šarenim i opipljivim vizualnim eksponatima – didaktičkim modelima, koji se duhovito i pamtljivo objašnjavaju tekstualnim i podupiru multimedijalnim sadržajem interpretacije.
Da bi sam sadržaj došao do izražaja, prostor se namjenski ukida, tako da su zidovi obiju prostorija obojeni u bijelo, ne bi li u takvom minimalističkom konceptu eksponat bojom i volumenom značajnije došao do izražaja.
U uvodnoj prostoriji pomoću atraktivnih 3-D animacija i hologramskih projekcija posjetitelj empirijski uviđa kako se ovaj krajobraz geološki formirao i kakvi organizmi su ga nastanjivali u davnoj prošlosti. U nastavku, posjetitelj se upoznaje s najznačajnijim fizikalno-kemijskim i biološkim odrednicama ovog područja. Interpretacija je upotpunjena vizualnim sadržajem – modelarskim prikazima i/ili grafičkim ekstenzijama s prikazima očitanja vrijednosti terenskih praćenja raznih parametara.
Prelaskom u problematsku prostoriju, posjetitelj se zatiče pred nemalim brojem tematskih odrednica pod kojima se ispod atraktivnog vizualnog sadržaja kriju komprimirani tekstualni sadržaji i problematizacije kojima se posjetitelja uvodi sve dublje u tematiku i manje poznate uzročno-posljedične veze ključne za ravnotežu ekosustava ovog prostora. Naglasak se stavlja na opasnosti za okoliš i zapravo ovdje se, u sredini samog postava, odvija i transfer najznačajnijeg sadržaja, klimaks izložbe, koji je uklopljen u pamtljive i vizualnim sadržajima obogaćene priče i dosjetke.
Vrhunac narativnog dijela izložbe i njen najozbiljniji dio, smješten je tako da se za posjetitelja odvija u trenutku kada još uvijek postoji ravnoteža između početnih impresija (uvodnog dijela) i još nedostignutog i nepredvidljivog krajnjeg dojma (raspletnog) dijela izložbe. Kroz autentične zapise podvodnih vizualnih i audio sadržaja, te interakciju s vodenim zidom na kojemu se nalaze modeli planktona, te model podmornice u prirodnoj veličini s računalnom igrom za ponavljanje gradiva, posjetitelj se priprema za finale – „zaron“ u inscenacijsku prostoriju.
Podvodni ambijent inscenacijske prostorije, a time i završnog dijela izložbe, značajno odudara od bjeline i neutralnosti uvodne i problematske prostorije. Inscenacijska prostorija je zamišljena kao podvodna šetnja – ronilački zaron kroz inscenirano podmorje kojom se posjetitelju prenosi iskustvo i doživljaj bogatstva pod površinom rijeke, jezera i mora. Posjetiteljski doživljaj se kreira kroz sinergiju multimedijalne tehnologije i modelarstva. Na velikoj maketi podvodnog ambijenta, koja zauzima cijelu prostoriju, postavljeni su odabrani vjerni modeli podvodnih vrsta, od kojih su pojedini obogaćeni kinetičkim sklopovima, koji se pokreću kada se preko senzora uoči prisutnost posjetitelja. Školjke koje zatvaraju svoje ljušture i projekcija sipe koja se mimikrijom pri kretanju stapa s okolinom, neki su od inscenacijskih kurioziteta. Takva iznenađenja/oživljavanja u postavu, popraćena su zvukovima zatvaranja ljuštura školjaka, padajuće vode slapa i veselog glasanja dupina.
Foto: Filip Beusan
