Dan nakon što je Zagreb potresao najjači potres u 140 godina

Jutro koje Zagrepčani neće nikad zaboraviti. Najgora buka na svijetu, buđenje koje nitko nije naručio, strah i zbunjenost. Zagreb noćas nije spavao mirno.

Nedjelja, 6:23, jutro koji će rijetko koji Zagrepčan i Zagrepčanka zaboraviti. Potres od 5.4 po Richteru uništio je zgrade u najužem centru grada i mjesta na kojima smo prije bezbrižno šetali, pozdravljali se i pili kave, nestala su kao takva. Od tih 6:23 ujutro i drugog potresa koji se dogodio samo pol sata kasnije, Zagreb nije mirovao, a tlo je ponovno jače podrhtavalo oko 3 sata u noći, kada je zabilježeno podrhtavanje magnitude 2.9 po Richteru. Stanovnici Zagreba spavali su odjeveni, s ruksacima pred vratima, a najviše podrhtavanja osjete oni u centru grada, kao i u samom epicentru, Markuševcu.

No, nakon nevjerojatno teškog dana, koji nitko nije očekivao, nevjerojatno je promatrati i kako se doza pozitive uvukla među građane. Tako to uvijek i biva, kada osjetimo da smo svi ispod kože jednaki, jednako slabi i hrabri, jače se ‘stisnemo’. To nam svakako trenutno otežava i situacija s porastom oboljelih od Covida 19, no barem to možemo činiti virtualno. Komunikacija preko društvenih mreža, Facebooka i Instagram trajala je cijelu noć. Mnogi su putem statusa tražili podršku, pitali druge o njihovom emotinom stanju i općenito – brinuli. I to je bilo najljepše od svega. Naravno, tu vas želimo još jednom upozoriti da pripazite da krive informacije i informirate se samo na službenim sranicama te pratite savjete kriznog stožera.

Zagreb je dobio virtulnu podršku i od susjeda, Sarajeva, Beograda, Ljubljane. Dok su neki pljeskali za Zagreb, umjetnik Midhat Kapetanović nacrtao je zagrljene Vučka i Zagija asocirajući na solidarnost. Beograđani su u nedjelju navečer poslali poruku podrške velikim ‘Aplauzom u 8’.

Aplauz podrške u 20 h naselje Otoka , Sarajevo za Zagreb

Objavljuje Zlatan Kljaho u Nedjelja, 22. ožujka 2020.

Ako će nas nečemu ova istuacija naučiti onda je to solidarnosti, potpori i međusobnom razumijevanju. Biti sretan s onim što već imate i smanjiti glad za nekim suludim stvarima za kojima smo čeznuli prije samo par dana. Cijeniti svaki izlazak i kavu na suncu, u dobrim starim trapericama i s ‘no name’ torbicom u ruci. Naučit će nas nasmijati se svakome, ne kritizirati na prvu, biti ljubazan i nepovršan. Naučit će nas i jednom minimaliziranom pristupu životu.

Uistinu, ako je najjači potres u 140 godina nešto probudio u svima nama, to je onda činjenica koliko smo zaboravili biti sretni s malim. Naučit će nas potpunoj nevažnosti ičega povezanog sa statusom u društvu – ne, nisi bolja ili bolji od mene, i ne, nisam bolja ili bolji od tebe. Zagrebe, trest će se još neko vrijeme, nadamo se prema nekim boljim vremenima. Čuvajte se.

View this post on Instagram

Zaspala sam tek pred zoru.Misli su mi nepribrano letjele.Razmišljala sam o svojoj obitelji rasutoj po djelovima centra,koji ostaju u svojim oštečenim zgradama,kao idemo dalje i molimo da nema novih potresa.Razmišljala sam o djevojčici koja se bori za život,o njezinim roditeljima.Posramila se svojih suza i svojeg straha.Ovaj život u iščekivanju najgoreg je strašan,ovaj život na čekanju boli podmuklo.Kada je u 3 ujutro opet zatutnjalo,uhvatila sam svoju kćer za ruku…ma ovaj je ništa…ovaj tutnji ali ga ne osjetimo,nek ostane tako! 37 potresa jučer je zatreslo moj grad,tridesetsedam!!!Gledam ovaj video…spikeri na radio stanici vedri,glazba svira…ljudi ne posustaju-zdravstveni radnici,BBBoysi,vatrogasci,vojska;očistili su ulice od ruševina gotovo kao da ničeg nije bilo,zbrinuli najranjivije i ne posustaju!!!Oprostite mi molim vas na mojim momentima slabostima!Biti će ih još,neću lagati…Glavu gore,da! Uz vas mogu sve!Hvala vam! #mojizagrepčani #mojzagreb ❤️ @index.hr

A post shared by Bojana Gregorić Vejzović (@bojana.g.v) on