Posjetili smo 5. Međunarodni trijenale autoportreta u Galeriji Prica u Samoboru i izdvojili nekoliko upečatljivih radova
Od 2008. godine u Galeriji Prica u Samoboru održava se trijenale autoportreta. Na ovogodišnji jubilarni 5. Međunarodni trijenale autoportreta javilo se čak 385 umjetnika sa 676 prijavljenih radova od kojih je stručni žiri u sastavu Nikola Albaneže i Nikolina Šimunović za izlaganje odabrao 87 radova od ukupno 81 izabranog umjetnika. Uz žirirane radove, do prošlog trijenala predstavljao se izbor radova iz fundusa Zbirke Lukin, dok na 5. trijenalu posjetitelji mogu razgledati 21 umjetninu posuđenu iz Zbirke Kovačić-Mihočinec.
Autor koncepcije i kustos izložbe Nikola Albaneže za 5. trijenale postavio je temu “Ja – između zbilje i imaginacije”. Nemoguće je u tekstu dotaknuti se svih izloženih radova, ali izborom nekolicine želimo vas potaknuti da posjetite izložbu, zaronite u čudesan svijet bogate imaginacije likovne umjetnosti i istražite nepatvorene likovne jezike umjetnica i umjetnika iz Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Njemačke, Italije, Kanade i SAD-a.
Iznimno snažan, dojmljiv i vizualno poticajan rad Irene Podvorac sastoji se od devet autoportreta objedinjenih pod nazivom “Irena u doba korone”. Kako sama autorica ističe, “radovi reflektiraju emocije izazvane karantenom, izolacijom, socijalnim distanciranjem, gubitkom prava na rad, gubitkom slobode kretanja”. Široki raspon različitih interpretacija teme autoportreta prati stanja i emocije koje autorica proživljava od lica s maskom koju umjetnica nosi i iza koje se skriva pa sve do onog idealnog stanja duha kojem svi težimo, a kojeg je praktički nemoguće postići u ovakvim izvanrednim okolnostima koje dokidaju osnovne potrebe i prava koja imamo kao ljudska bića.
Odmak od aktualnog vremena i introspektivan uvid u unutrašnjost naše duše pruža rad Sandre Radić Parać “Autoportret – van okvira” koji je utjelovio trenutak intimne životne odluke na tragu redefiniranja sebe same. Riječima autorice “okviri života u kojima sam se našla za mene su postali okovi na uštrb moje kreativnosti i umjetničkog rada na što nikako nisam mogla pristati. Stoga sam odlučila razbiti te stare okove i pokušati sebe i svoju novu stvarnost iznova pronaći. Pa čak i ako ne uspijem do kraja ću pokušavati.” Vjerujem da smo se svi prije ili kasnije pronašli u situaciji, stanju ili životnim okolnostima koje su nas gušile i vukle na dno te smo se osjećali kao da bi mogli iskočiti iz vlastite kože. Pritom valja naglasiti kako autoričina energija i snaga nisu razarajuće, već afirmativno usmjerene prema razvoju i boljitku manifestiranom kroz povratak prirodi i vraćanje u iskonsko stanje ljudskog bića.
Temom okvira bavi se i slika “Vizija” Patricije Purgar, ali ovaj put je riječ o značenjskom okviru koji čini ekran mobitela kao simbolička granica između vanjskog i unutarnjeg, tjelesnog i virtualnog. Danas vrlo često radije koristimo mobitel kao izvor informacija, umjesto da fizički u realnom prostoru i vremenu kročimo svijetom.
Mobitel je bio glavno radno sredstvo i u bilježenju sentimentalnog simboličkog kadra koji je poslužio kao predložak za izradu slike Zorana Kakše pod nazivom “Mercedes/Bad selfie”. Hommage je to automobilu koji je postao simbol mnogih putovanja, transporta umjetničkih djela, a u svojim retrovizorima zrcalio je sreću i zajedničke trenutke jedne umjetničke obitelji.
Crticu iz svakodnevnog života zabilježila je Marina Krištofić u slici “Portret nakon tuširanja” u kojoj je utjelovila klasičnu pozu autoportreta upriličenu u kućnom ogrtaču s ručnikom na glavi, a nadrealni element je onaj kada je ručnikom kojim inače umotamo kosu omotala cijelu glavu i time dokinula viđenje samog lica – najklasičnijeg elementa autoportreta.
Mirela Blažević je u radu “Moje stvari” svoj autoportret utjelovila kroz osobne predmete koji promatraču pružaju niz informacija o autorici pomoću gradi sliku/viziju same umjetnice.
Na kraju ovog kratkog osvrta valja istaknuti i izniman rad Dominique Jurić. Riječ je o skulpturi “Rodilište” izvedenoj u tehnici stakla i olova čiji sadržaj najbolje utjelovljuje prateći citat Elisabeth Kubler-Ross: “Ljudi su poput vitraja. Svjetlucaju i sjaje kad ih obasjava sunce, ali kad nastupi tama, njihova se istinska ljepota otkriva samo ako svijetle iznutra.”
Ovaj kratak osvrt valja završiti inspirativnim riječima Vladimira Nabokova koje u predgovoru izložbe ističe kustos Nikola Albaneže: “Dođi! Igraj se! Izmisli svijet! Izmisli stvarnost!”
flash!
Sve do 16. svibnja 2021. traje 5. Međunarodni trijenale autoportreta u Galeriji Prica u Samoboru. Dođite, razgledajte izložbu, pustite mašti na volju i zamislite vlastiti autoportret između zbilje i imaginacije!
