U rubrici Scroll-break svaki tjedan izdvajamo pet stvari koje možete konzumirati umjesto beskonačnog bauljanja društvenim mrežama
Biramo eseje, kratke priče, video-eseje, podcaste, članke i slične formate u bespućima interneta koji će vam, za razliku od doomscrollanja, otvoriti neke nove teme, vrijedne promišljanja i dijeljenja s drugima.
Pogledajte sadržaje koje smo vam preporučili prošli tjedan, a u nastavku otkrijte pet stvari koje možete čitati, gledati ili slušati odmah.
How to Drift Through the Indie Web Instead of Doomscrolling
Ova se preporuka vrti oko scrollanja, ali ne potpuno nasumičnog. Autorica popularnog Substack profila Mapuc uvodi nas u svijet indie weba. Riječ je o potpuno neotkrivenom dijelu interneta koji čine male, osobne web-stranice ljudi izvan velikih platformi poput društvenih mreža. Na njima ideja nije brzo konzumirati sadržaj, nego se potpuno izgubiti u tuđim interesima i stvarima koje su izvan mainstreama jer su najčešće u pitanju vrlo osobne preporuke. Ovo scrollanje nije vođeno algoritmima; štoviše, u doba kad personalizacija postaje samo još jedna stavka koja puni algoritam, indie web pokazuje što uistinu znači dijeliti nešto autentično. Mapu objašnjava da je indie web zapravo jedno od rijetkih preostalih mjesta u digitalnom okruženju na kojem možemo naići na nešto izvan dominantne struje i trendova. Tekst pronađite ovdje, uz pregršt preporuka indie platformi.
There is no you in your brain – your identity is a “society of the mind”
Autori na platformi Big Think obrađuju širok spektar tema iz područja psihologije i filozofije, a Masud Husain bavi se idejom identiteta i onoga što mislimo da naš identitet jest. Uvriježeno ga smatramo svojim “ja”, odnosno našom osobnošću, sjećanjima, emocijama i načinom ponašanja. Skloni smo gledati na identitet kroz prizmu nečeg neobjašnjivog, pa i duhovnog, no Husain podsjeća na važnost priznavanja biološke razine – naš identitet svodi se i na fizičko stanje i funkcioniranje mozga. Kad se mozak fizički promijeni, mijenja se i identitet, zbog čega možemo postati potpuno druga osoba. Autor daje brojne primjere osoba s ozljedama ili neurološkim poremećajima i dovodi u pitanje ideju da je identitet nepromjenjiv i da, kakvi se rodimo, takvi smo zauvijek. No podsjeća na to da čak ni oštećenjem nekog dijela mozga ne nestaje cijeli identitet jer svi ostali centri u mozgu i dalje rade i djeluju u stvaranju onog poznatog sense of self. Objašnjava koliko je identitet podložan biološkim promjenama, ali i kako društvo reagira na te promjene – često s nerazumijevanjem i “krivljenjem” nečijeg karaktera bez stvarnog razumijevanja postoji li i biološka pozadina promjene u ponašanju. Osim same biologije mozga, Husain objašnjava i drugu razinu – društveni identitet. On se temelji na činjenici da nismo samo pojedinci nego i članovi skupina, a naš mozak neprestano mora učiti pravila novih skupina, prilagođavati se i održavati odnose s drugima, zbog čega identitet nije samo unutarnje “ja” nego i ono vanjsko. Tekst je zanimljiv jer nas stavlja u brojne etičke dileme, primjerice – ako netko počini loše djelo zbog fizičke promjene u mozgu poput tumora, do koje razine ide njegova odgovornost, ima li slobodnu volju i gdje postoji pravda? Tekst čitajte ovdje.
Abandoning ourselves
Svima nam je poznat osjećaj žaljenja za nekom odlukom i želje da smo postupili drukčije. No postoji razlika između odluka iz prošlosti na koje odmahnemo rukom i idemo dalje te onih koje nas opsjedaju i ne popuštaju. Tasha Kleeman piše da žaljenje nije samo pogreška u razmišljanju o prošlosti nego je i duboko povezano s osjećajem identiteta i našim životnim vrijednostima. Govori da je žaljenje, kako u životu stalno moramo birati između različitih mogućnosti, zapravo nezaobilazno jer uvijek postoji neki “drugi život” koji nismo proživjeli, neki treći scenarij do kojeg nije došlo zbog jedne odluke. Tekst govori o tome da je razlika između prolaznog i trajnog žaljenja u tome kako smo donijeli odluku. Ako smo postupili u skladu s našim vrijednostima, lakše prihvaćamo ishod čak i ako nije bio idealan. No ako osjećamo da smo izdali sebe i djelovali iz straha, vanjskih pritisaka ili izbjegavanja, tada se može pojaviti takozvano egzistencijalno žaljenje koje je puno teže otpustiti. Autorica ga povezuje s egzistencijalizmom i psihoterapijom pa i konceptima poput Nietzscheova amor fati te pojašnjava zašto čak i intenzivno žaljenje možemo transformirati u podsjetnik na to tko smo ili barem tko želimo zapravo biti. Esej pročitajte ovdje.
Na stotine besplatnih knjiga
Ovoga puta u pitanju nije nužno jedna preporuka, nego adresa kojoj će se rado vraćati svi koji žele otkriti novo besplatno štivo online, i to ono za kojim je jednostavno posegnuti kad ne planirate još jedan odlazak u knjižaru ili knjižnicu. ManyBooks platforma krenula je još 2004. godine i danas funkcionira kao velika knjižnica knjiga u digitalnom formatu. Najveći je dio naslova iz arhive Project Gutenberg, zbog čega je ManyBooks odlična adresa ako tražite klasike. Tijekom godina transformirala se i u platformu za self-publishing na kojoj autori bez izdavača diljem svijeta mogu predstaviti svoje radove zajednici. Iz tog je razloga sjajna adresa za otkrivanje novih priča izvan onoga što velike knjižare promoviraju. Knjige možete pretraživati prema žanrovima, naslovu, autoru ili ključnoj riječi. Osim besplatnih izdanja, možete podržati razne autore koji objavljuju svoje radove i kupiti njihovo izdanje. Među klasicima smo primijetili, primjerice, “Emmu” Jane Austen, sabrana djela Williama Shakespearea, djela Jamesa Joycea i Edgara Allana Poea i brojnih drugih. Stranicu istražite ovdje.
Nouvelle Vague
Ne manjka materijala o legendarnom redatelju Jean-Lucu Godardu, a Richard Linklater u fokus svog filma “Nouvelle Vague” stavlja priču o njegovom filmu “Breathless”, danas smatranom jednim od najvažnijih naslova u filmskoj povijesti. U središtu radnje jest Godard, kojeg pratimo tijekom prelaska iz svijeta filmske kritike u režiju. Ima namjeru snimiti svoj prvi dugometražni film na tada nekonvencionalan način – “Nouvelle Vague” prikazuje kako okuplja kreativnu ekipu, glumce Jean Seberg i Jean-Paula Belmonda te kako kroz odbacivanje tada svih uvriježenih pravila filmske režije i stvaranja filma proizvodi nešto potpuno novo u industriji. Linklater nas tako uvodi u svijet francuskog novog vala, pokreta koji je promijenio način na koji se film snima i doživljava. “Nouvelle Vague” bio je nominiran za Zlatni globus, a posebne je pohvale dobila Zoey Deutch za izvedbu Jean Seberg.
Foto: Dupe, IMDb
