Razgovarali smo s jednim od najboljih stilista kose na ovim prostorima

Za njega kažu da je jedan od najboljih, za mnoge i najbolji stilist kose na ovim prostorima. Osim profesionalnosti i stručnosti kojom obavlja svoj posao, na snimanjima ga obožavaju zbog njegova vedrog duha, prirodne iskrenosti te ga cijene kao iznimnog suradnika

Njegov ste rad vidjeli već nebrojeno puta na naslovnicama i u editorijalima brojnih časopisa; između ostalog dugogodišnji je suradnik Grazije; zatim u brojnim TV emisijama, serijama, a trenutno radi na Supertalentu Nove TV. Karijeru je započeo prije više od desetak godina kad se preselio iz rodnog Varaždina u Zagreb te je, zahvaljujući isključivo radu i upornosti, došao do iskustva koje je odavno premašilo granice Hrvatske. Radio je s doista velikim imenima iz struke koji brinu za frizure dama kao što su Solange, Madonna, Kate Moss, Scarlett Johansson, a revije modnih kuća poput Giorgio Armani, Givenchy, Gucci, Etro samo su neke od zapisanih u njegov portfolio. I dok sam pokušavala saznati s kime je sve točno radio jer nije jedan od onih koji se time hvali i promovira, skromno mi je naglašavao kako i dalje smatra da ima još štošta za naučiti, a edukacija, upornost i ulaganje u samog sebe jedini su način za nastavak puta kojim je krenuo. Miju Majhena poznavala sam samo iz zajedničkih krugova u kojima se krećemo, a za ovu smo priliku konačno sjeli na kavu, jednog ugodnog sunčanog nedjeljnog jutra. Sve ono što sam čula, pročitala o Miji, pokazalo se točnim, a pri tome mi je još otkrio kako je došlo do njegovog putovanja u Keniju, zašto se bavi volontiranjem i što još planira ostvariti.

Kad sam istraživala za naš razgovor, svaki uvod o tebi i tvom radu koji sam pročitala nosio je riječi pohvale, stručnosti i veličine, i to prije svega s onog toplog ljudskog aspekta. Citirat ću tvog dugogodišnjeg suradnika i prijatelja Petra Trbovića, koji je prilikom jednog intervjua rekao da si “nezamjenjiv kad je riječ o stiliziranju kose na modnim i sličnim snimanjima, ali i kako u sebi nosiš beskrajnu simpatiju i vedrinu duha, zbog čega je iznimno ugodno s tobom raditi. Reci mi kako se ti doživljavaš?

Zatekla si me (smijeh). Ne vidim se uvijek tako jer, naravno, svakog od nas muče njegove osobne borbe, ponekad i samo sitnice, ali na kraju dana to su te naše osobne sitnice kojima se opterećujemo. No, naravno, drago mi je ako me ljudi vide tako. Jako cijenim Petra i divno mi je raditi s njime te mu puno hvala na podršci. Drago mi je i što nikad nisam odustao. Napravio sam sve bez kompromisa iako se to često pokazalo težim putem. Govorili su mi da će me moj ponos stajati i vjerojatno bi bilo lakše da sam samo kimao glavom i uvijek radio što mi se kaže, ali nisam znao drukčije. Živim ono što jesam, radim ono što volim i radim to na način na koji volim. I idem dan za danom.

Jesi li uvijek znao da ćeš se baviti ovime u čemu danas uživaš?

Već sam u vrtiću prvog dana nacrtao frizerski salon kad su nas pitali što želimo biti kad odrastemo, tako da mogu reći da sam odmalena znao da se želim ovime baviti. Odrastao sam uz majku frizerku i njezin frizerski salon, i već sam u osnovnoj školi vježbao na lutkama za friziranje, a nakon završene srednje škole u Varaždinu, krenuo sam na natjecanja, postao državni prvak i nekako je sve krenulo prirodno. Iako sam isprva htio studirati nešto sasvim drugo, sva sreća, nagovarali su me na ovo. Tada su već krenula velika očekivanja, od samog sebe i svih drugih ljudi (smijeh).

Kad si se preselio u Zagreb sa svega 17 godina, odmah si dobio posao u najboljem salonu, “Glamouru” Milene Maršić. Što pamtiš iz tog perioda?

Najbolje editorijale koje sam tada viđao u časopisima radila je Milena i ja sam po dolasku u Zagreb skupio hrabrosti, pokucao na vrata i dobio posao u najboljem zagrebačkom salonu. Baš sam bio ludo hrabar, sada to vjerojatno ne bih napravio (smijeh). Prvih dva mjeseca samo sam promatrao i prao kose, a na 18. rođendan zaposlili su me za stalno, i tako sam ostao sedam godina tamo. Nisam mogao imati bolju platformu za učenje i za to što sam danas. Milena je genijalka, također beskompromisna i 100 posto u onome što radi. Tražila je od nas da budemo najbolji, da se trudimo i da rad bude prije svega ono što nas predstavlja, bez suvišnih intervjua i promocije bez pokrića. Puno se radilo, učilo i ulagalo u edukacije, bilo je intenzivno.

U jednom si trenutku dao otkaz, odlučio preispitati život, smjer kretanja i krenuo sasvim nekim neočekivanim putem, je li tako?

Bio je to intenzivan period. U jednom mi je trenutku trebala pauza. Shvatio sam da nisam prošao neke stvari kao mnogi mladi ljudi, a posao me tada u potpunosti odredio. U jednom sam trenutku spakirao kofere i otišao na gotovo godinu dana u Keniju te ostao duže od očekivanog. S obzirom na sve što mi se tamo dogodilo, mislio sam da se nakon povratka možda niti neću baviti više istim poslom. U Africi je život izgledao potpuno drukčije; živiš u malom selu, bez struje i vode, s ljudima kojima treba tvoja pomoć i s kojima se brineš o onim najosnovnijim stvarima koje u zapadnjačkoj kulturi uzimamo zdravo za gotovo. Zvuči već pomalo otrcano, ali stvarno je tako. Putovanje ove vrste te nekako vrati na osnovne postavke, pojednostavi svakodnevicu i nauči životu.

Koliko znam, baš su ti se nakon tih ključnih preispitivanja otvorila vrata inozemstva.

Taj dan kad sam rekao da se više neću baviti ovim poslom, dobio sam poziv za “Vogue” te drugi dan da snimam reklamu s Millom Jovovich. To je bilo ostvarenje snova, to nisam mogao odbiti. I tako je ponovno krenulo; uzeo sam mamin figaro i fen te krenuo raditi s Millom (smijeh). Bila je to nulta točka novog početka. Shvatio sam da je vrijeme da počnem raditi stvari kako ja želim, da želim odabirati projekte koji me zanimaju i da želim dolaziti na posao sretan i bez stresa.

Uspio si u nečemu što mnogi poslovno smatraju rizičnim; opstati u tom svijetu kao freelancer, bez čvrstog zaleđa salona, bez sigurne mjesečne plaće.

Da, mnogi su bili sumnjičavi prema toj ideji kako ću opstati u svijetu u kojem frizeri uglavnom nisu freelanceri, barem kad govorimo o svijetu modnih snimanja. Odgovarali su me od toga. No, najgore što mi se moglo dogoditi jest to da ne uspijem, a u tom slučaju uvijek sam se mogao vratiti u neki salon. Da nisam pokušao, žalio bih do kraja života. I jednostavno je krenulo, ljudi su shvatili da sam ponovno tu, poslovi su se naredali i moram priznati da živim jedan sretan profesionalan život. Tu su mi pomogli mnogi suradnici i prijatelji kolege koji su mi dali podršku i priliku da i dan-danas stvaramo divne modne priče.

Zanimljivo je da su inozemne suradnje koje si zapisao u svoj portfolio prilično impresivne, a nikad ih nisi puno promovirao.

Često gledam na to kao na jedan običan posao gdje sam asistent koji odlazi asistirati na revije inozemnim frizerima, i samo sam jedan od mnogih u nizu. S druge strane, trebalo je doći do te prilike jer se na ta vrata često kuca iz cijelog svijeta, a ja pak dolazim iz male Hrvatske i još uvijek se nisam odselio odavde. Čekao sam neko vrijeme na prve pozive za Tjedne mode u Milanu, Parizu, Londonu. Znao bih doći tamo i biti odbijen, i čekao sam strpljivo sve dok nisam dobio prvu pravu reviju. Tek kad te upoznaju, stvari krenu.

Reci mi s kime si sve dosad radio? Kakva su iskustva sa svjetlima svjetskih backstageva? Kakva je energija?

Na toj prvoj reviji u Milanu radio sam s velikim Jamesom Pecisem, mojim idolom. Nakon toga je stigao poziv za Hermèsovu reviju, koju sam radio također s njim te sam mu sada već dvije sezone u timu za većinu revija. Imao sam prilike raditi i sa Samom McKnightom, Luigijem Murenom, Jawarom, Annom Cofone. Sada već dvaput godišnje idem na revije u London, Milano i Pariz. Velika je konkurencija vani i svi žele biti dio tog profesionalnog svijeta. Tamo se stvaraju trendovi, a ti se nalaziš u tom okruženju i učiš od najboljih imena iz struke. Ne postoji taj masterclass koji to može zamijeniti. Govori se kako je vani veće tržište, konkurencija, količina ega, ali iako je tako, svi su iznimno pristojni i profesionalni, dragi i normalni ljudi. Također, Gigi Hadid i sve cure koje su trenutačno popularne su iznimno pristupačne, drage i pristojne, rade svoj posao vrlo profesionalno. Skužio sam da je tajna uspjeha upravo u toj profesionalnosti i zahvalnosti. Vani se to jako cijeni.

 Kako si poduzeo svoje prve poslovne korake prema inozemstvu?

Jedno sam jutro složio listu svojih najdražih stilista, popisao njih pet kojima se iznimno divim, pronašao mail i poslao im svoj portofolio sa željom za asistiranjem. Naravno, nisam mogao niti sanjati da će mi se itko javiti. Svidio im se moj portfolio i moj rad te sam dobio prilike da im asistiram.

Čini li ti se da je baš to najljepši dio uspješne poslovne priče: budi dovoljno hrabar i lud, i kucaj na vrata?

Baš to. Mnogi misle kako je nemoguće da se neke stvari dogode jer smo tako naučeni s obzirom na stanje u našoj zemlji gdje snovi ne stanuju i ne postaju realnost. Vjeruju kako nema šanse da uspiju, a apsolutno je sve moguće, samo se moraš usuditi pokušati. Nadam se da su nove generacije odgajane da se više cijene i manje boje. No niti jedan uspjeh ne dolazi preko noći, to je mit. Nisam niti ja očekivao da ću odmah ostvariti karijeru, želio sam ići polako i postupno, početi kao 26. asistent i doći do trećeg ili drugog. Dugotrajan je to proces i svi uspješni ljudi mukotrpno su radili na tome. Treba biti strpljiv i ustrajan.

Već godinama, muškarci su ti koji se brinu o stiliziranju ženske kose. Nema puno žena u tom poslu. Zašto misliš da je to tako?

Da, zanimljivo je da muškarci odlučuju o pojmovima ženske ljepote i estetike, da je i to zapravo muški posao. Jako malo žena našlo se na ključnim pozicijama u modi, u području stiliziranja kose. Trenutačno je oko 30 posto žena stilistica kose koje predstavljaju agencije vani za editorijale i modna snimanja. Jedna od rijetkih žena koja se našla u svijetu stiliziranja kose je velika Odile Gilbert, dugogodišnja suradnica Petera Lindbergha, koja je na sceni gotovo 40 godina. Možda je na početku bilo praktičnije zaposliti muškarce za asistente da nose teške kofere s proizvodima i aparatima na snimanja koja traju do kasnih sati jer se pretpostavilo da su žene osjetljivije i slabije te su samim time izgubile priliku za bolje poslove. Smatram da su žene jednako snažne, kreativne i predane kao i muškarci te se ni jedan posao ne bi trebao dijeliti po spolu. Opet žena ima tu kompleksnu funkciju kad se od nje očekuje da zbog majčinstva napravi pauzu u karijeri, a ovaj freelance posao u modnoj industriji ti to ne prašta. No stvari se u posljednje vrijeme mijenjaju i pojavljuju se sjajne žene u modnom svijetu koje se bore i dobivaju podršku jer jednostavno rade super posao i ništa drugo ne bi trebalo biti bitno. Ja sam feminist i uvijek sam na strani žena te jako volim svoje ženske suradnice.

Svojom profesijom pripadaš svijetu pojavnosti, vizuala, ljepote, svijetu koji zapravo ovisi o oku promatrača. Reci mi što je za tebe lijepo?

Uvijek kažem da mi je lijepo sve što je prirodno; zdrava održavana kosa, cure bez puno šminke i prije svega zdravi samouvjereni individualci koji se brinu o sebi, koji su beskompromisni i furaju svoj film bez obzira na nametnute standarde i očekivanja. To je ljepota. Oduprijeti se nametnutim idealima ljepote i načina života koje Zapad uvjerljivo najviše nameće, nije lako.

Jesu li putovanja koja jako voliš i volontiranje kojim se redovito baviš način da se odmakneš od te vizualne površnosti, način da se vratiš u balans?

Mislim da površnosti, površnih ljudi i površno odrađenih poslova ima u svakom zanimanju iako većina misli da toga ima samo u modnom svijetu. Raditi i stvarati nešto kreativno i biti okružen s puno različitih i osebujnih kreativnih ljudi često dovodi do zasićenja te su mi putovanja bijeg u nove kulture, mirise, prirodu i istraživanje idealni za punjenje baterija. Volontiranje, pak, smatram kao neku moju dužnost i društvenu odgovornost da pomognem koliko mogu i stignem kreirati vrijednosti u zajednici za bolje društvo i budućnost.

O čemu sve sanjaš dalje? Što planiraš u budućnosti?

Sanjam da završim studij vinarstva i imam svoja vina (smijeh). Planiram dalje asistirati vani na revijama i učiti od najboljih frizera. Želja mi je imati i svoju akademiju gdje ćemo učiti jedni od drugih te izmjenjivati iskustva.

mm
Tina Kovačiček

lifestyle novinarka