Radovi ovog suvremenog umjetnika osvajaju nas već neko vrijeme, a sada smo napokon s njime i razgovarali

Radovi Ranka Ajdinovića odavno su nam zapeli za oko, a osvojio nas je kad je rekao kako se odlučio za apstraktni, to jest suvremeni stil jer mu oni dopuštaju da slika iz srca te u punom svjetlu izrazi svoju unutrašnjost. Krajnje je vrijeme da ga bolje upoznamo, stoga smo s njime porazgovarali

Ako jednu stvar morate zapamtiti o Ranku, to je da su njegove slike odraz njega samoga, odnosno odraz njegove nutrine i svijeta koji ga okružuje. “Umjetnost i konstantno stvaralačko istraživanje pomoglo mi je da spoznam samoga sebe. Moja umjetnost nastoji pokazati i podsjećati mene samoga pa tako i promatrača kroz boju, gestu i nazive na našu pravu, duhovnu, prirodu.” iskren je Ranko.  

Ljubav prema slikanju otkrio je već u osnovnoj školi. Likovni mu je bio najdraži predmet te kaže kako je s veseljem čekao svaku nastavu. “U tom periodu imao sam prva iskustva s izlaganjem svojih radova pred publikom. Tadašnji radovi bili su mi nekoliko puta na školskim izložbama. Taj osnovnoškolski period je zapravo bio moj najplodonosniji dio tog dijela života.” (smijeh)

Nakon osnovne škole upisao je tehničku školu i od tada se poprilično udaljio od likovnog stvaralaštva. Nakon završene srednje škole pokušao je studirati strojarstvo, no ubrzo je shvatio da to nije za njega te počeo raditi. “Iako sam imao financijsku samostalnost jedan dio mene nije bio zadovoljan, osjećao sam se kao da mi nešto nedostaje. Imao sam osjećaj da trebam nešto što će mi životu dati širinu i dubinu.” priča nam Ranko

“Traganje je trajalo sve dok se jedne noći nisam dohvatio kista. Tu noć sam se u potpunosti prepustio, kao nikada do tada, i naslikao sam sliku koja me je dovela u jedno posebno stanje oduševljenja i radosti. Takav osjećaj nisam nikad prije doživio, bilo je to kao da mi duša govori i viče… Pa to je to, to si ti!” ispričao nam je Ranko svoju uzbudljivu potragu, na kraju dana, za samim sobom, u isto vrijeme nam priuštivši žmarce, ali i šamar realnost – koliko nas još ima takvih koji bježe od onoga što ih uistinu veseli?

Prije i poslije kista

Život prije ponovnog susreta s kistom pao je u zaborav te se posvetio likovnom stvaralaštvu. Počeo je kao samouki slikar, ali je od samog početka o likovnoj umjetnosti učio iz stručne literature. “Čitao sam sve što mi je dopalo pod ruku. Sve što sam naučio u teoriji nastojao sam i primjenjivati u praksi kroz vježbanje. Otprilike kad sam imao 33 godine upisao sam Akademiju likovne umjetnosti u Ljubljani. Do tad sam imao već nekoliko samostalnih izložbi i raznih ostvarenja, a diplomirao sam prošle godine.” 

Rankove slike apstraktnog su stila, boje mekane i umirujuće. Kaže kako sama priprema i odabir boje proizlazi spontano i bez prethodnog plana. “U mom stvaralaštvu ključ je u prepuštanju. Najbolje slike nastaju kad se u potpunosti prepustim stvaralačkom duhu da me vodi. Boje uglavnom biram spontano, a kroz paletu mojih radova vidljivo je da istražujem odnose između teksturnih – impasto ploha i lazurno prozračnih površina. Istražujem odnose i njihovo međusobno ispreplitanje između toplih i hladnih tonova te komplementarnih boja. U svojim radovima često upotrebljavam tonsku gradaciju kroz koju postižem mekoću i prozračnost u slikama.” 

Sliku gradi sloj po sloj te istovremeno likovnom i intuitivnom analizom promatra kako slika nastaje i promišlja što još na slici trebam dodati ili oduzeti. “Slika je gotova kad mi unutarnji glas da potvrdni signal. Iako najviše stvaram spontano i ekspresivno ponekad poticaje za nove slike pronalazim u prethodnim skicama ili vidim neki detalj na slikama iz prijašnjih ciklusa koji me oduševi. Ponekad je dovoljno samo da krenem kroz taj viđeni detalj iz kojeg nastanu potpuno nove forme i kompozicije.” opisuje nam proces stvaranja.

No ovaj stil u koji smo zaljubljeni mi, kao i mnogi zaljubljenici u umjetnost diljem svijeta, s obzirom na to da se njegovi radovi nalaze kod domaćih kolekcionara poput Zbirka Krajačić, Dee Dee Bridgewater u Los Angelesu te u mnogim privatnim kolekcijama u Parizu, Londonu, New Yorku, Amsterdamu i na Havajima, je naravno rezultat evolucije njegovog traženja. Kroz dosadašnje stvaralaštvo prolazio je kroz razne likovne procese.

“Prvo što sam radio bila je figuracija, mnoštvo crteža, skica i slično. Isprobavao sam razne slikarske tehnike, medije i razne materijale koji su mi došli pod ruku. Radio sam skulpture i umjetničke instalacije u zatvorenim i otvorenim javnim prostorima.

“Kroz sva ta istraživanja i eksperimentiranja došao sam do toga da mi kao tehnika najviše odgovara akril, jer zbog svojih svojstava i brzog sušenja omogućuje mi da slobodnije radim te mi daje mogućnost da ne prekidam trenutak nadahnuća čekajući satima ili danima da se osuši sloj po sloj kao što je slučaj u ulju.” Iako mu je akril na platnu osnova, gotovo svaka njegova slika je kombinirana tehnika pri čemu kombinira uljni pastel, ugljen, uljne flomastere, kolaž, industrijske i ostale materijale koji mu dopadnu pod ruku.

Kad smo se dotakli stanja u umjetnosti u Hrvatskoj, nije se libio prokomentirati. Smatra da imamo sjajnu sjajnu umjetničku scenu, no da bi ti svi sjajni umjetnici došli do još većeg izražaja da su neke stvari bolje posložene nego što jesu. “Umjetnost se ne smatra bitnom društvenom granom, dok na primjer u Njemačkoj likovnu umjetnost smatraju jednako bitnom kao i svakom drugom gospodarskom granom. Jednostavno gledaju dugoročno jer znaju da će im se to sve vratiti.” 

Iako se slažemo s time, moramo priznati da smo još uvijek uvjereni u to da umjetnici poput Ranka, koji uspiju dotaknuti emocije promatrača svojim radovima, uvijek pronađu svoje mjesto pod umjetničkim suncem.

Sve ostale informacije i kontakte možete potražiti ovdje