Sezona dodjela nagrada bliži se kulminaciji 16. ožujka, kada će biti dodijeljeni 98. Oscari, nagrade Američke filmske akademije. Prošla 2025. godina podsjetila je na atmosferu kakvu smo posljednji put osjetili 2019., kada su kina bila dupkom puna zahvaljujući filmovima poput Tarantinova “Once Upon a Time in Hollywood” te “Jokera” i “Parasitea”, dok se Netflix tada snažno nametnuo kao pretendent na nagrade s filmovima “Marriage Story” Noaha Baumbacha i Scorseseovog “The Irishmana”. Nakon nekoliko godina relativno predvidljivih pobjednika, pred nama je najneizvjesnija ceremonija u novijem razdoblju
U godini u kojoj se ponovno naglašava uloga filmske umjetnosti i industrije u polariziranoj političkoj stvarnosti – što je posebno došlo do izražaja na ovogodišnjem Berlinaleu – Oscari ponovno imaju moć poslati snažnu poruku. Dodjele nagrada danas više ne funkcioniraju samo kao potvrda kvalitete filma, nego i kao odjek određene moralne perspektive, što bi, uostalom, uvijek trebale biti. Ove godine to je vidljivije nego ikad: uz pokoji izuzetak poput “F1”, filmovi su snažna refleksija društva koje ih proizvodi i konzumira.
Paul Thomas Anderson u svom velikom povratničkom “One Battle After Another” direktno se osvrće na politički aktivizam, zaražene strukture moći i represiju, dok istovremeno progovara o vapaju za zajednicom. “The Secret Agent”, brazilski kandidat, govori o progonu političkih protivnika, diktaturi i dubokoj korupciji koja apsolutno uvijek slijedi ovaj model, dok “Bugonia” pronicljivo komentira korporativne moćnike i njihovu manipulaciju u eri kad su teorije zavjere za mnoge utočište od preteške stvarnosti. Dokumentarac “Mr Nobody Against Putin” projekt je učitelja u Rusiji, prikaz običnog čovjeka koji se, uz sav rizik, suprotstavlja državnoj propagandi tijekom rata u Ukrajini, a tu je i “The Voice of Hind Rajab” koji u prvi plan donosi priču o izraelskom genocidu nad Gazom.
Mimo politike, utrke za najbolje glumačke izvedbe riznica su neizvjesnosti. Gotovo je jedina kategorija koju sa sigurnošću možemo potvrditi ona za najbolju glumicu, dok su najnapetije one za najboljeg glavnog glumca i najbolju mušku sporednu ulogu.
U nastavku donosimo najvjerojatnije pobjednike, najveće konkurente i dobitnike koje bismo mi htjeli vidjeti na pozornici u glavnim kategorijama.
Najbolji film
Najvjerojatniji pobjednik: “Sinners”
Sa 16 nominacija, “Sinners” je već trijumfirao. Da osvoji Oscara, što najvjerojatnije hoće, to bi bilo sasvim opravdano jer ovaj film, kako se govori, “ticks all the boxes”. Glazba, glumačke izvedbe, casting čitavog ansambla i kinematografija – ne postoji kategorija koju ne ispunjava do maksimuma. Film Ryana Cooglera prati priču o braći Smokeu i Stacku koji se vraćaju u svoj mali grad sa željom da otvore svoj bar, no večer otvorenja pretvorit će se u kaotičan i krvav obračun s mračnim silama koje prijete njihovoj zajednici i razotkrivaju osobne demone svih uključenih.
Najveći konkurent: “One Battle After Another”
Naslov Paula Thomasa Andersona jednostavno je najveći film godine. Blockbusterskog tempa, a duboko političkog značenja. Leonardo DiCaprio igra jednu od svojih najzabavnijih uloga posljednjih godina. Radnja prati bivšeg aktivista i revolucionara 16 godina nakon što mu je odlazak njegove partnerice Perfridije (Teyana Taylor) potpuno promijenio život, 16 godina otkad živi u tajnosti sa svojom kćeri. No strukture moći na njih nisu zaboravile, zbog čega kreće suludo napeta priča o potrazi oca za kćeri, ali i važnosti zajednice.
Čija bi nas pobjeda razveselila? “Sentimental Value”
Joachim Trier doslovce je rasporio obiteljske traume i dinamike, a pritom njihovo raspadanje smjestio u obiteljsku kuću, toliko prostranu, a toliko klaustrofobičnu zbog nerazriješenih odnosa koji se talože među njenim zidovima. Stellan Skarsgård nepravedno je nominiran u kategoriji sporednog glumca, iako nosi čitav film, a najveće je iznenađenje godine Inga Ibsdotter Lilleaas. Film nenametljive, a istančane estetike, izvrsnog castinga i skrivenih netrpeljivosti koje postupno objašnjavaju pozadinu svakog lika. “Sentimental Value” naš je film godine.
Najbolji glumac
Najvjerojatniji pobjednik: Michael B. Jordan za “Sinners”
Michael B. Jordan odigrao je dvostruku ulogu braće blizanaca Smokea i Stacka u Cooglerovim “Sinnersima”. Nije da dvostruke uloge nismo vidjeli ranije, ali do razine da ste gotovo sigurni da gledate dvije različite osobe, u njihovim najmanjim promjenama u mimici i psihologiji – nismo. Iako je Chalamet pretendirao kao najveći kandidat, Actor Award koja je otišla Jordanu donijela je ogroman preokret u šansama za pobjedu.
Najveći konkurent: Timothée Chalamet za “Marty Supreme” i Wagner Moura za “The Secret Agent”
Timothée Chalamet želi biti “one of the greatest” i na taj način bira svoje uloge. “Marty Supreme” doslovce je filmska priča jednog glumca – Chalamet je nosi, izobličava, karikira, a onda odjednom izaziva i empatiju u ulozi moralno iskrivljenog stolnotenisača Martyja Reismana. Wagner Moura, dobitnik Zlatnog globusa, drugi je najveći konkurent, budući da “The Secret Agent” zaista mora nešto dobiti, a Moura je njegov najveći adut, s toplom, slojevitom ulogom brazilskog profesora, običnog čovjeka, koji dolazi na metu korumpirane vlasti pod diktaturom.
Čija bi nas pobjeda razveselila? Michael B. Jordan za “Sinners”
Kad već Stellan Skarsgård nije nominiran za glavnu ulogu, Michael B. Jordan zaslužio je ovaj kipić.
Najbolja glumica
Najvjerojatnija pobjednica: Jessie Buckley za “Hamnet”
Ovo je možda jedina kategorija u kojoj gotovo da nema sumnje tko će pobijediti. Jessie Buckley doslovce je pokosila sezonu dodjele nagrada i osvojila gotovo sva velika priznanja: Zlatni globus, BAFTA-u, Actor Award, Critics Choice. U “Hamnetu” uvjerljivo varira između nježnosti u ulozi Shakespeareove supruge Agnes, koja se vidi kroz odnos prema prirodi, djeci i samom piscu, pa sve do zvjerske tuge koja izvire zbog smrti njihovog sina Hamneta. Jedna od najboljih ženskih izvedbi ne ove godine, već ovog desetljeća.
Najveća konkurencija: Rose Byrne za “If I Had Legs I’d Kick You”
Byrne je osvojila Zlatni globus za svoju ulogu u filmu “If I Had Legs I’d Kick You”, u kojem glumi majku koja se pokušava nositi s nizom osobnih i obiteljskih kriza dok joj se svakodnevica postupno raspada pod teretom stresa, iscrpljenosti i emocionalnih pritisaka. Upravo je njezina izvedba postala fokus čitave kritike filma.
Čija bi nas pobjeda veselila? Jessie Buckley, bez dileme.
Najbolji sporedni glumac
Najvjerojatniji pobjednik: Sean Penn za “One Battle After Another”
Penn u “One Battle After Another” glumi degutantnog narednika, prizor čovjeka koji teži nadmoći u svakom aspektu i pod svaku cijenu. Kad sazna da je potencijalni otac djeteta odbjegle revolucionarke i aktivistice Perfidije, postaje glavni pokretač radnje u lovu na mladu Willu. Uvjerljivo prenosi zastrašujuće nepostojanje granica u državnoj represiji i ekstremizmu te duboko ukorijenjenu mizoginiju i rasizam.
Najveća konkurencija: Stellan Skarsgård za “Sentimental Value” i Delroy Lindo za “Sinners”
Stellan Skarsgård nejasno je svrstan u ovu kategoriju jer bi mogao konkurirati za najbolju mušku ulogu. U 50 godina svog djelovanja u svjetskoj i europskoj kinematografiji nikad nije bio nagrađen Oscarom, zbog čega bi ovo moglo biti konačno, iako prekasno, priznanje. No izuzevši to, Skarsgårdova ranjivost i slojevitost u ulozi Gustava Vorga, oca s brojnim nedostacima, u kojoj balansira pokušaje iskupljenja i žaljenja, nose film. Slično se može reći za Delroyja Linda koji u “Sinnersima” igra blues glazbenika, pomalo ciničnog i istrošenog, koji sa sobom nosi dugu povijest nasilja i podijeljenosti. U svojoj 73. godini, ovo je za njega prva nominacija za Oscara.
Čija bi nas pobjeda razveselila? Benicio del Toro za “One Battle After Another”
U filmu kojim dominiraju akcijsko ludilo i ekstremi, Benicio del Toro utjelovio je prizemljenu, emotivnu i karizmatičnu ravnotežu DiCaprijevom glavnom liku. Unatoč svemu što proživljava, odnosno što odluči proživjeti za dobrobit drugih, zadržava dignitet i dozu optimizma u društvu koje se raspada. Nije bilo bolje osobe koja bi ovo prenijela.
Najbolja sporedna glumica
Najvjerojatnija pobjednica: Amy Madigan za “Weapons”
Amy Madigan nominirana je za Oscara nakon 40 godina, što je najveći razmak između dvije nominacije u kategoriji najbolje sporedne glumice. U “Weapons” glumi tetu Gladys, na prvu ekscentričnu, a duboko jezivu zlikovku u filmu s misterioznom poveznicom s nestalom djecom. U filmu balansira grotesku i ranjivost zbog čega je postala najupečatljiviji lik, a nakon pobjede na Actor Award postala je najizglednija pobjednica.
Najveća konkurencija: Wunmi Mosaku za “Sinners”
Wunmi Mosaku u “Sinnersima” izvodi antidot brutalnosti cijelog filma i dozu nježnosti i prizemljenosti te otpora prema uvriježenom načinu života. Osvojila je BAFTA-u za svoju izvedbu, a njezina Annie postala je, uz Michaela B. Jordana, središnji filmski lik.
Čija bi nas pobjeda veselila? Inga Ibsdotter Lilleaas za “Sentimental Value”
Kao jedno od najvećih iznenađenja godine nama se nametnula Inga Ibsdotter Lilleaas, norveška glumica koja u “Sentimental Value” igra ulogu Agnes, mlađe sestre koja pokušava biti emotivni stup između složenih odnosa starije sestre Nore i njihovog oca Gustava. Kako se krećemo prema kraju filma, tako Agnesina na prvu tvrda odluka da ostane antidot kaosu polako slabi i priprema prostor za jednu od najboljih scena u filmu, onu s razgovorom dvije sestre.
Najbolji redatelj
Najvjerojatniji pobjednik: Paul Thomas Anderson za “One Battle After Another”
PTA je, unatoč 11 nominacija tijekom karijere, nikad nije osvojio Oscara. “One Battle After Another” ponovno pokazuje njegov osjećaj za žanrovski spektakl, ali s intimnom karakterizacijom likova, a posebno način na koji uklapa estetiku i kompleksne kadrove u kaotičnu atmosferu. “One Battle After Another” jedan je od najvećih filmova godine, a ne bi uspio jednako biti komercijalan, političan, neodoljivo zabavan i estetski napredan bez Paula Thomasa Andersona.
Najveća konkurencija: Ryan Coogler za “Sinners”
Nakon “Judas and the Black Messiah” i “Black Panther”, pobjeda bi bila logičan slijed za Ryana Cooglera koji je od “Sinnersa” napravio energičan spoj samouvjerenog horora, glazbe i društvenog komentara. Coogler uspijeva održati napetost kroz cijeli film, dok istovremeno gradi čitav jedan svijet, suzbijen unutar bara, podijeljen na – mi i oni – i snažan ansambl likova.
Čija bi nas pobjeda razveselila? Između ove dvojice, sretni smo što odluku donosi Akademija!
Foto: IMDb, Profimedia.hr
