Tko god je posjetio, boravio ili čak živio u Napulju, svakako je osjetio taj pulsirajući ritam talijanskog juga. Napulj je mjesto gdje se povijest i mit prepliću na svakom uglu. Grad koji je opčinio mnoge, od umjetnika do revolucionara. Sjetimo se samo Stendhala, koji je još u 19. stoljeću, očaran energijom ovog mjesta, napisao da u Europi postoje samo dvije prijestolnice – Pariz i Napulj.
Njegove “Chroniques italiennes” svjedočile su dubokoj povezanosti s talijanskim duhom, onim istinskim, neiskvarenim, gdje se život slavi s onom bučnošću i strašću koja je tipična za mediteranski temperament.
Napulj – pulsirajući ritam talijanskog juga
Baš u tom duhu, Napulj nastavlja svoju urbanu renesansu, brišući prašinu s prošlosti kako bi je preobrazio u nešto novo, avangardno. Upravo u sklopu šireg plana obnove i revitalizacije, jučer je službeno otvoren ulaz u podzemni svijet grada, koji je istovremeno i ulaz u umjetnost, arhitekturu i – mit. Stanica Monte Sant’Angelo nije obična stanica podzemne željeznice, već funkcionalna skulptura, djelo jednog od najpoznatijih suvremenih umjetnika, Anisha Kapoora, u suradnji s londonskim studijem Amanda Levete Architects (AL_A).
Ovaj dugo očekivani projekt, čija je priča započela davne 2003. godine, dio je serije “umjetničkih” stanica na napuljskoj liniji metroa. Kapoor, poznat po monumentalnim djelima poput “Cloud Gatea” u Chicagu, donio je u Napulj svoju jedinstvenu viziju. Inspiriran mitologijom i geologijom, postavio je sirovo pitanje: “U gradu Vezuva i Danteovog mitskog ulaza u pakao, bilo mi je važno pokušati uhvatiti se u koštac s tim što zapravo znači ići pod zemlju.”
Monte Sant’Angelo
Kapoor je kreirao dva ulaza, svaki sa svojom osobnom pričom. Prvi, nazvan Traiano, je glatka, cjevasta forma od aluminija, koja se elegantno uvlači u tlo, stvarajući dojam preciznog i čistog otvora. U suprotnosti s njim, ulaz na Sveučilištu je sirova i moćna skulptura od čelika koji stari, a koja se uzdiže iz zemlje poput drevnog, živog organizma. Kapoor je objasnio da ova forma izgleda “arhetipski, sirovo i usmeno”, nudeći spuštanje u podzemni svijet.
Unutrašnjost stanice zadržava istu sirovu estetiku; betonski zidovi tunela namjerno su ostavljeni neobrađeni, a sve kako bi se zadržao osjećaj “iskrene” materijalne prirode.
Monte Sant’Angelo je više od prometne infrastrukture; radi se o “statementu” kako se umjetnost i svakodnevni život mogu stopiti u jedno, kako funkcionalnost može postati estetsko iskustvo. To je prozor u svijet gdje se mit i stvarnost susreću, a Napulj još jednom potvrđuje da je grad s nemirnom dušom – onom koja je jednako stara i tajanstvena kao i vulkan koji nad njim stoji, ali i jednako moderna i avangardna kao i djelo umjetnika koji je pronašao inspiraciju u njegovoj jedinstvenoj energiji, tom pulsirajućem ritmu talijanskog juga.
Foto: Amedeo Benestante. © Anish Kappor. All rights reserved, DACS – SIAE, 2023
