Suradnje kao što su ona između Guccija i adidasa, Uniqla i Marnija, Jacquemusa i Nikea, Balenciage, Kanyea Westa i Gapa, Eastpaka i Telfara itd. obično su zlatne koke za brendove, često popularnije od redovnih pret-a-porter kolekcija i većina ih se odmah rasproda. Mogu li to biti i za hrvatske brendove pitali smo dizajnere brendova Klisab i Lokomotiva
Suradnje između brendova popularnije su nego ikad. U trgovine 7. lipnja stiže možda i najiščekivanija suradnja ove godine, ona između Guccija i adidasa. Dva tjedna prije toga stigla je ona između istog sportskog brenda i Balenciage koja je otkrivena na njihovoj resort reviji na njujorškoj burzi, a koja je sada već rasprodana. Telfar je početkom travnja lansirao torbice nastale u suradnji s brendom Eastpak koje su se mogle kupiti prije nego što ih uopće vidite, na fotografijama su bile zamagljene i nije bilo poznato da se radi o Eastapaku, a ipak se sve rasprodalo u tri minute. Sve je to dio hype kulture kojom se modna industrija hrani, a k tome je i iznimno profitabilno za uključene brendove. Pa zašto ih onda nemamo više i u Hrvatskoj?
“Dojam koji ostvaruje većina opisanih suradnji je da su u svakom segmentu osmišljene upravo da naprave komercijalni boom – odabir suradnika među “it” dizajnerima trenutka, popularan ili barem popularniji raspon cijena i agresivna komunikacijska strategija koja se naslanja na proizvedenu potrebu tržišta da se posjeduje komad s dizajnerskim potpisom. Ovo je očito formula za prodajni uspjeh, barem još neko vrijeme”, komentiraju gore spomenute suradnje Tomislav Kliškinić i Marko Šabarić iz brenda Klisab. Oni su jedni od rijetkih hrvatskih brendova koji imaju iskustva sa sličnim komercijalnim suradnjama. Prije dvije godine kreirali su kolekciju sunčanih naočala za brend Ghetaldus. “Svaka takva suradnja je za uključene tek potencijalno isplativa i zavisna je od načina na koji će je partneri sprovesti”, kazali su nam o svom iskustvu. “Naša suradnja s Ghetaldusom za Klisab je bila u svakom pogledu profitabilna i rado je se prisjećamo. Ne samo zbog uspjeha koji je kolekcija ostvarila među publikom, nego smo i mi osobno stekli iskustvo u industrijskoj proizvodnji u velikim edicijama, što je vrijedan kapital već po sebi. Dodatno, kroz suradnju s Ghetaldusom Klisab je proširio postojeći krug kupaca, a Ghetaldus osnažio kredibilitet vlastitog brenda.”
View this post on Instagram
S njihovim stavom o suradnjama slaže se i Lana Puljić iz brenda Lokomotiva koja je recentno predstavila svoju najnoviju suradnju s brendom koji nije iz modne domene, Jägermeisterom. Puljić smatra da je za popularnost suradnji između brendova zaslužna činjenica da su kroz njih inače skupi komadi brendova često dostupni po nižim cijenama, posebno ako se radi o suradnji high end i high street brenda, ali i da nam one mogu ponuditi najbolje od brendova koje volimo. “Ako se radi o dva brenda čiju estetiku volimo definitivno je privlačno u jednom komadu dobiti ono najbolje od oba – recimo ja se iznimno veselim suradnji Jacquemus x Nike” kaže Puljić i dodaje da je, kad k tome dodate činjenicu da su takve kolekcije najčešće limitirane vremenskim rokovima i brojem komada, neminovno da će svi pohrliti u shopping te da će suradnja postati hit. “Mislim da je rezultat svake suradnje nešto veoma unikatno, pa nije ni čudno da je ljudima upravo to i tako primamljivo.”
Za suradnje općenito kaže da će uvijek biti isplative ako su dobro koncipirane i realizirane, a takva je i ona koju Lokomotiva ima s Jägermeisterom. “S Jägermeisterom surađujem već dvije sezone i to iznimno uspješno. Naše jakne pokazale su se kao izvrstan urbani statement komad koji se zaista može isfurati na gotovo bilo što, te koji utjelovljuje ono najbolje od oba brenda. U svaku našu suradnju utkano je bezbroj sati rada, truda, planiranja, organizacije, snimanja kampanja i organiziranja launch eventa. Rekla bih da ključ uspjeha ove naše suradnje leži upravo u filozofiji na kojoj počivaju oba benda, a to je težnja nekoj beskompromisnoj izvrsnosti.”
View this post on Instagram
Na pitanje bi li hrvatski brendovi trebali više težiti međusobnim suradnjama i stvarati slične komercijalne priče Kliškinić i Šabarić iz Klisaba kažu da je njihovo iskustvo potvrda da ovakve suradnje mogu biti korisne na više razina, no smatraju da je to odluka pojedinog dizajnera u kojem će smjeru razvijati vlastiti brend. Lana Puljić pak kaže kako smatra “da si brendovi koji ulaze u neku suradnju načelno moraju odgovarati estetikom, ali prije svega moraju slijediti sličnu filozofiju i ciljati neku određenu publiku.” Mišljenja je da je svaka suradnja dobrodošla ako je smislena i dobro promišljena. “Jednostavno neki brendovi zajedno ne funkcioniraju i u tim slučajevima takve suradnje po mom mišljenju djeluju samo neopravdano i isforsirano”, zaključuje.
Komercijalne suradnje nisu jedini način da dizajneri budu vidljiviji te da ostvare korisne kontakte koji će im pomoći kod razvoja brenda. Sjetimo se modnog kolektiva Clash of 9 kojeg su činili Nikola Barbir, Jasmina Bolanča, Ana Fucijaš, Adela Kliškić, Marija Kostić, Mirela Norsić, Iva Pirjevac, Katarina Pohl i Dalibor Ujlaki, a koji su 2012. zajedno nastupili na Fashion.hr-u. Podsjećali su na antwerpensku šestorku koja je 1986. u unajmljenom kombiju otišla na Tjedan mode u Londonu kako bi se probili izvan granica Belgije. I nisu bili prvo takvo udruženje na našem području. Krajem sedamdesetih osnovano je udruženje Modagram. Radilo se o grupi dizajnera među kojima su bili Alan Hranitelj, Tonči Vladislavić, Dženisa Pecotić, Davor Klarić, Nada Došen, Branka Donassy i Vesna Muhić, a koja je zajedno organizirala revije i predstavljala kolekcije diljem Hrvatske, Slovenije, Austrije i Njemačke.
Iako navedene suradnje ne podrazumijevaju zajednički dizajnirane komercijalne kolekcije, udruživanja dizajnera u kolektivne projekte iznimno su važna i za očuvanje modne scene koja je u Hrvatskoj sve slabija i slabija. U vremenu kad je modna industrija na našem području uspavanija nego ikada prije, zaista je primamljivo, a vjerojatno i iluzorno, razmišljati o tome kakve bi novotarije smislene modne suradnje mogle donijeti na scenu.
