Martina Ranilović Vrdoljak i novi počeci

Photo: Josip Krivačić

Dvadeset godina dizajnerskog studija I-GLE učinile su brend kultnim, a suosnivačicu brenda Martinu Ranilović Vrdoljak bez sumnje jednim od najcjenjenijih imena na domaćoj modnoj sceni. Objava o prestanku rada brenda rastužila je brojne obožavatelje i modnu struku, ali sjajne vijesti o novim poslovnim planovima uslijedile su i brže nego što smo to očekivali. Imenovanje na poziciju nove kreativne direktorice Varteksa bilo je povod da s Martinom porazgovaramo o aktualnim zbivanjima vezanim za to te, naravno, planovima za budućnost

Iz malog dizajnerskog studija koji je stvarao unikatne, pomno elaborirane dizajnerske komade otišla si na poziciju kreativnog vođe najvećeg tekstilnog pogona u zemlji. Kakav je to osjećaj?

Jako dobar. Moram biti iskrena i reći da me trenutačno apsolutno nosi adrenalin i to je jedini razlog zbog kojeg se nisam potpuno pogubila u bezbrojnim procesima koji se u ovako velikom sustavu događaju od trenutka početne ideje do trenutka realizacije. U odnosu na proces dizajniranja i stvaranja u malom kreativnom studiju, u kojem se promjene u dizajnu realiziraju praktički unutar samog procesa izrade, u ovakvom sustavu donositi odluke vezane uz kreativne procese znači i pomno pratiti svaki dio procesa koji slijedi nakon toga jer u samoj realizaciji nekog komada ili kolekcije sudjeluje na desetke ljudi. Svaka nedovoljno precizna informacija koju bilo tko u sustavu dobije od mene u konačnici može rezultirati katastrofom u proizvodnji. Nasreću, ljudi koji rade sa mnom iznimno su odgovorni i paze na svaki segment svog dijela posla.

Je li potreba za nečim novim tinjala već duže vrijeme ili se sve dogodilo brzo i spontano? Smatraš li da ste u brendu I-GLE i ti i Nataša došle “do plafona” koji je tražio nove izazove?

Ma da. Realno, u više od 20 godina stvaranja, mislim da smo ispunile veliku većinu ciljeva koje smo si davno zadale. Nakon bezbroj revija, izložbi, nagrada, izlaska na vanjsko tržište, mislim da samo nas dvije dobile sve moguće potvrde koje su nekom autoru potrebne da shvati kako je dobar u svom poslu te da stvara na dobar način. Nekako smo i nas dvije, svaka za sebe, osjetile potrebu za izražavanjem i istraživanjem u nekim drugim sferama. Tako je Nataša prije par godina upisala studij teorije mode, a ja sam i dalje htjela ostati u modi, ali moram priznati da me sustav u kojemu smo radile poprilično umarao. Trebalo nam je jako puno vremena da to jedna drugoj priznamo.

Iako nova pozicija kreativne direktorice Varteksa doista jest naoko dijametralno suprotna tvojoj dosadašnjoj, rekao bih gotovo slobodne umjetnice, doživljavaš li je sama kao zbilja golemi zaokret u karijeri ili je jednostavno riječ i dalje o procesu kreativnog promišljanja samo sada u drukčije definiranom sustavu?

Iskreno, mislim da je oboje. Ne vjerujem da ću ikad moći pobjeći od sebe kao kreativne i slobodne osobe, a realno, prepoznajem i poštujem zakonitosti procesa koji se odvijaju u sustavu poput Varteksa. Vjerujem da moja uloga nije bitno drukčija od uloge bilo kojeg kreativnog direktora na svijetu, uključujući i one kojima se svi divimo. Uspjeh svakog od njih na kraju cijele priče ovisi o tome koliko je svoj osobni kreativni impuls uspio uklopiti ili nametnuti sustavu na čelu kojeg jest, a da je pritom maksimalno poštovao sve procese koji se odvijaju, kao i uostalom maksimalno poštovao tržište kojem se obraća. U trenutku kad sam donosila odluku o prelasku u Varteks, apsolutno sam bila svjesna činjenice da način na koji sam do sada radila više neće biti moguć. A opet, s druge strane, i toga da ću sada moći raditi i na način na koji do sada nisam mogla.

Varteks je jedan od simbola hrvatske tekstilne industrije i po prvi put na poziciju kreativnog direktora dolazi domaći dizajner tvog renomea, široj javnosti već poznat po dosadašnjem radu. Znači li to da u Varteksu nastupa doba modernizacije?

Apsolutno da. Procesi su započeti već prije, to je uostalom i razlog zbog kojeg su tražili kvalitetnu osobu na čelu kreativnog tima, a pritom se taj tim još proširuje i raste. Bitno veća pažnja posvećuje se važnosti samog dizajna u cijelom procesu proizvodnje odjeće. Po prvi put nakon dugo vremena investira se u iznimno kvalitetne tkanine, proširuje se baza osnovnih kolekcija, stvaraju se nove kolekcije koje se obraćaju novoj publici. Procesi koji se odvijaju strahovito su sveobuhvatni i zahtjevni ali istovremeno i jako poticajni i uzbudljivi.

Kakvo si stanje zatekla u Varteksu? Znamo da promjene u dizajnerskom studiju ne znače ništa ako i u poslovnom i tehničkom smislu kompanija ne uloži goleme napore. Događaju li se velike promjene u kompaniji? Može li Varteks vratiti stari sjaj i moć koju je nekoć uživao?

Zapravo me pri prvim doticajima s ljudima zaposlenima u Varteksu oduševio njihov odnos prema poslu, poštovanje koje imaju prema kompaniji u kojoj rade i nada koju imaju zbog svega što se događa. A promjene se događaju na svim razinama. Mislim da se Varteksu neće dogoditi ono što se već događalo pri pokušajima revitalizacije nekih drugih modnih kuća. Vidim da unutar tvrtke postoji snažna svijest o tome da promjene ne smiju biti niti samo kozmetičke, a niti agresivne bez prepoznavanja i znanja svih zakonitosti ove specifične grane industrije.

Vijest o tvom imenovanju bez sumnje je u domaćim modnim krugovima izazvala oduševljenje. Međutim, konstantno slušam komentare od strane kolega i struke o revoluciji i zaokretu koji sada slijedi u Varteksu, što mi se osobno čini potpuno nerealnim i s poslovne strane nimalo izglednim jer Varteks ima jasno definiran profil kupca kojem se obraća. Gdje će biti dodirna točka tvog dizajnerskog senzibiliteta i Varteksove usmjerenosti na poslovnu konfekciju?

Naravno da je apsolutno nemoguće preseliti estetiku koju smo njegovale u brendu I-GLE u kontekst Varteksa. Pa I-GLE su se obraćale iznimno uskom krugu poznavatelja dizajna i mode te bi bilo nerealno očekivati da će ta ista estetika odjednom postati prihvatljiva puno većem krugu ljudi kojima se Varteks obraća. Realno moj osnovni izazov jest zadržati postojeće kupce zahvaljujući kojima je Varteks i preživio sve ove godine, ponuditi im bolji i kvalitetniji proizvod, a pritom dovesti i nove kupce. Varteks ima dovoljno potencijala da bez problema može savladati taj izazov.

Tvoj rukopis u brendu I-GLE često su nazivali avangardnim, što u kontekstu suvremene mode danas smatram jako skliskim i uvijek sam tvoj dizajn doživljavao prije svega kroz znalačko-istraživačko promišljanje i rad na krojevima i formama. Namjeravaš li sličnim, ali dakako malim pomacima zastarjelu Varteksovu klasiku učiniti modernijom, relevantnijom i konkurentnijom na današnjem nemilosrdnom modnom tržištu?

Da, pitanje avangarde danas je vrlo diskutabilno. Prije svega, kod nas se još uvijek avangardom smatra estetika koju su 80-ih i 90-ih iznjedrili japanski ili belgijski dizajneri. Samo po sebi to mi je već malo smiješno. Mislim da će se nova avangarda moći dogoditi tek kad nove i fantastične tehnologije postanu dostupne mladim i kreativnim dizajnerima. A što se tiče Varteksovog dizajna, svakako da će se promjene zbivati i već se događaju. Pa zbog toga sam tu. Morate znati da je to kompanija koja je godinama samo preživljavala i štedjela na svim segmentima te njihovi inače odlični dizajneri, kao i njihovi vrhunski konstruktori nisu ni imali priliku pokazati svoj puni potencijal.

Možemo li očekivati u budućnosti i neke capsule kolekcije hrabrijeg i pomaknutijeg dizajna za zahtjevniju modnu publiku?

O da! Ne smijem još ništa reći jer je sve jako tajnovito, ali, da, uskoro planiramo i tako nešto. Pritom imajte na umu kako uskoro u modnom vremenu znači malo više vremena od onog uskoro u svakodnevnom žargonu.

Sad kad si prošla obje strane, vidiš li mogućnost povezivanja hrvatske tekstilne industrije s domaćim dizajnom? Dok se vani spomenuto podrazumijeva, kod nas nikad nije zaživjelo. Je li krivo obostrano nerazumijevanje potreba jednih prema drugima?

Mislim da razlog nepovezivanja nije samo nerazumijevanje nego prije svega situacija u kojoj je tekstilna industrija već godinama. Ne mogu reći da nije bilo pokušaja i da industrija nije već odavno shvatila kako joj nema budućnosti bez kvalitetnog dizajna, u krajnjoj liniji i same smo već par puta radile dizajn za tekstilne tvornice. No činjenica jest da je za takve projekte potrebna malo veća snaga, koju naša cjelokupna industrija u ovom trenutku nema. Velika većina tih tvornica jedva da ima i jednog kućnog dizajnera. To je jedan od razloga zbog kojeg ću dati sve od sebe da projekt Varteks uspije. Jer bez jake industrije, koja će dati platformu za razvoj mladim dizajnerima, teško da će hrvatska modna scena opstati. Na ovaj način kao do sada, može funkcionirati isključivo u malim zatvorenim krugovima. Naravno, s vremena na vrijeme neki jaki individualac uspije probiti okvire, ali samo i jedino ako uspije preživjeti izlazak na vanjsko tržište. Što, naravno, nije rješenje niti predstavlja budućnost za cijelu scenu.

Pretpostavljam da si trenutačno u petoj brzini dok se sve posloži na svoje mjesto. Možemo li ipak u doglednoj budućnosti očekivati i dalje tvoje umjetničke projekte, primijenjeni dizajn i sve ostalo čime si nas razmazila prethodnih godina?

Dobro pretpostavljaš, trenutačno sam sve svoje projekte stavila sa strane. Strahovito mi je važno da prije svega polovim sve konce na novoj poziciji i da što prije izađemo s novim kolekcijama. Naime, sada smo u završnoj fazi izrade zimske kolekcije, paralelno pripremamo i proljetnu za 2020., radimo na par dodatnih linija, male ženske poslovne kolekcije, vrhunske muške kolekcije od najfinijih Loro Piana tkanina. Puno je toga za savladati u kratkom vremenu. Čim se to malo posloži i uhvatim daha, krećem s nekim projektima, od kojih je jedan već u početnoj fazi, u suradnji s 3LHDom, i sigurno još jedan s Natašom, a radi se o izložbi koju pripremamo za sljedeću godinu na temu čipke.

 

mm
Petar Trbović

modni urednik