Pitali smo naše drage vanjske suradnike čije editoriale i radove često gledate na Grazijinim stranicama, kako je u njihovim gradovima i državama i kako im izgleda svakodnevica
Daniele Carettoni, producentica New York
Jako mi je lijepa gesta koja se odvija svuda u svijetu, pa tako i kod nas u New Yorku: svaku večer u 19 sati, otvaramo prozore i krećemo s pljeskom, a neki i lupanjem u tave, što god mogu naći, kako bismo nekako pokazali zahvalnost doktorima i sestrama. Divna mi je pomisao da u ovoj eri društvenih mreža, možemo širiti različite poruke ljubavi i otpornosti ljudi, i to ljudi koji žive u potpunim drugačijim kontekstima.
Ostatak dana, New York obilježava tišina koja je tu posebno glasna. Times Square, koji je simbol mog grada, a njegova raskrižja simbol užurbanosti i modernog života, potpuno su prazna… Razna svjetla, auti u zastojima, tisuće pješaka, oglase, performanse, umjetnika, propovjednike, ljude svih kultura i rasa… Zamijenila je potpuna praznina i tišina.
Lesley Hoste, fotografkinja, Brussel
Ovdje je dosta zbunjujuće razdoblje jer nam država baš ne daje jasne smjernice. Ništa nije crno ili bijelo, sve je neka siva zona. Zato dosta ljudi i dalje izlazi van jer je lijepo vrijeme. Šeću se, trče, bicikliraju.. Dosta njih se i grupira pa se držanje socijalne distance baš i ne provodi. Mislim da se treba ići prema potpunom lockdownu. Naše brojke su dosta visoke u ovom trenutku, a i mislim da je i to zbrajanje svuda u svijetu problem. Svatko zbraja na svoj način. Oni koji su umrli od virusa, s virusom…
Naša fotografska profesija pati. Nema posla. Čak i kada ovo sve prođe s koronom, ako i prođe prije ljeta, naša sezona je gotova do jeseni, a i onda nas čekaju srezani budžeti pa je pitanje što ćemo raditi i hoćemo li uopće imati posao do kraja godine. Ali trudimo se ostati kreativni i pozitivni. Na primjer, ja sam započela jedan projekt s još jednim fotografom i videoproducentom iz Brussela. Kako bi dali lokalnim dućanima mali push, jedan dan smo smo na biciklu prolazi ulicom i (poštujući i sve ostale propise) snimali vlasnike dućana na ulaznim vratima ili kraj prozora. Nakon toga promoviramo svaki dan četiri poduzetnika na svojim društvenim mrežama i to radimo 11 dana. Zadnji dan ćemo objaviti službeni video ovog projekta. To radimo naravno iz solidarnosti, nitko nam nije dužan ništa platiti. Želimo pokazati što možemo napraviti kao zajednica kako bismo pomogli jedni drugima u ovo vrijeme koronavirusa. Također sam puno na društvenim mrežama kako bih i dalje bila ljudima na pameti za poslove. Moj dečko se trudi raditi jako puno slika mene i mog psa ispred kuće (smijeh) kako bismo pokazali da smo još uvijek aktivni, spremni radit, da širimo pozitvnost i ako tko treba kakve informacije o fotografiji. Moramo ostati kreativni i zaposleni jer je to dobro i za naše psihičko i fizičko zdravlje. Borimo se!
Andrews Diez, fotograf, Barcelona
“Svi smo zajedno u ovome! Covid-19 je promijenio živote ljudi u Barceloni, u Španjolskoj, ali i živote diljem svijeta. Od 13. ožujka nismo izašli iz svojih stanova zbog karantene i držanja socijalne distance, što je potpuna nepoznanica španjolskoj kulturi i načinu života. Barovi, izlasci, druženja, zagrljaji… Stvari su iz prošlosti koje nam strašno nedostaju. Barcelona je posebno vibrantan grad, pun turista, različitih dućana, restorana, umjetnika… A sve je to stalo, zbog čega Barcelona sada izgleda kao grad duhova. Cijeli dan je tišina, sve do 20 h kada krene tradicionalni pljesak podrške onima koji brinu o nama.
Ali vratit ćemo se, snažniji nego prije! Nećemo ni primjetiti, a već ćemo hodati ulicama Eixample , ići na večeru u Borne, vidjeti svoje prijatelje i obitelji dok uživamo u “patatas bravas” i hladnom pivu. Najviše od svega, vratit ćemo se sa saznanjem da je svaki tretnutak druženja s najdražima predivan dar. Ovo će biti anegdota koju ćemo pričati našoj djeci i unucima, kao što su nama naši svoja životna iskustva za vrijeme kriza i ratova. Razlika je što smo ovog puta SVI ZAJEDNO u tome, cijeli svijet, i zajedno ćemo prevladati i zajedno ćemo naučiti važne lekcije iz ovog iskustva. Vjerujem da ćemo više cijeniti svoje poslove, vrijeme s ljudima koje volimo i naučiti da imamo više snage i da je postoji više zajedništva nego što mislimo.
Lalo Torres, fotograf, New York
Vidi se da su ulice prazne. Ljudi su doma i trude se minimalno izlaziti van, u šetnji, na trčanje, u dućan ili ljekarnu. No, s obzirom da smo tako gusto naseljeni, jasno je da imamo i veliki broj slučajeva. Kao fotografa u New Yorku, ova pandemija je utjecala na moj život na mnoge načine. Jedan dan sam radio s klijentima, snimao i pripremio nove projekte u svom studiju u Brooklynu… Uživao u životu! Sljedeći dan, moj kalendar je bio sasvim prazan, stoga sam se vratio doma na Manhattan kako bi bio karanteni dok sve ne završi. Kao umjetnik, uvijek sam potrazi za kreativnim izvorima i inspiracijom, bilo da je to šetanje ulicama, muzejima, odlazak u kazalište…No sve to je postalo tabu preko noći.
Međutim to što sam doma cijelo vrijeme dopušta mi da napravim refleksiju svog života, promislim o odlukama koje sam donio i koje ću donijeti, naučiti cijeniti više male stvari koje sam uzimao zdravo za gotovo… Nisam sam, svi smo zajedno u tome i zajedno ćemo proći kroz ovo. U mislima sam sa svim obiteljima na koje je ovo utjecalo više od mene i koje su nažalost razdvojene tijekom ovog period.
Elio Nogueira, fotograf, Portugal
“Ovo je definitivno teško vrijeme za čovječanstvo, nitko nije očekivao, nitko nije bio spreman za ovaj lockdown. Ali ja gledam to s pozitivne strane, zbog naše neaktivnost, Majka Zemlja se oporavlja, ponovno cvjeta, dobiva snagu za novi početak. Mislim da bi svi trebali, bez obzira jeste li u situaciji onakvog ili ovakvog imovinskog stanja, razmisliti o svom životu. Što smo napravili s njime? Jesmo li sretni? Osjećamo li se ispunjeno? Osobno sam odlučio napraviti malu restropektivu svog rada i života, s ciljem da nađem ono što me čini sretnim, i onim što me zaista motivira.
U Portugalu, najviše osjećam rast solidarnosti među građanima. Ulice su prazne, ali slušamo glasove snažnih Portugalaca i slijedeći njihove upute, naše brojke su u padu. Ako ostanemo zajedno u ovome, možemo ga pobijediti.”
Raquel Alonso, stilistica, Barcelona
Ovih dana se Barcelona čini kao potpuno drugi grad. No bez obzira na tragične vijesti koje gledamo svaki dan na vijestima i straha zbog ekonomske krize, vidim da se moji dragi sugrađani trude biti pozitivni i napraviti najbolje iz situacije. Susjedi si pomažu, mnogi su se navikli na rad od doma ako im je to posao dopustio, i mislim da čak svi više komuniciramo s obitelji nego prije. Svaku večer u 8 sati svi izlaze na balkone pljeskati za naše zdravstvene radnike. Nakon toga mi uvijek dođe slušati pjesme s pozitivnim porukama jer mi je divno doživjeti taj trenutak zajedništva između građana.
Martha Machej, fotografkinja, Varšava
“Trenutno se nalazim u Varšavi. Svi su u svojim domovima, ulice su prazne, sve je prazno osim dućana. Modna industrija je na apsolutnoj pauzi – nema snimanja, nema edioriala, i svi čekamo neka bolja vremena, ali… Svi smo zajedno u tome! Čak i Poljaci koji nisu poznati po nekom zajedništvu, u ovim trenucima su se pokazali! Svi su tu za druge, iskazuju solidarnost, pomažu jedni drugima.
Što se tiče posla, moj tim i ja stvaramo moodboardove za nova snimanja, iskušavali smo facetime shootinge, inspiriramo se, učimo nove stvari, neki od nas drže webinare kako bismo podijelili svoja iskustva i znanje. Iako smo svi doma, čini mi se kao da nikad nismo bili povezaniji i da se nikad nismo više podržavali. Divno mi je to… Iako su ovo tragična vremena, imam snažan osjećaj da su u isto vrijeme dobra vremena… Da udahnemo, da se barem na trenutak opustimo, provodimo vrijeme s obitelji, ispraznimo glavu, inspiramo se, da nam počne nedostajeati posao i snimanja, da počnemo sve s potpuno novom energijom.
Uživam u provođenju vremena sa svojom osmomjesečnom kćerkicom, trudim se složiti si što bolji #homeoffice. Ništa nije idealno, ali radim na tome. Bitno je da nastavimo širiti pozitivnu energiju, nadamo se da će brzo završiti i da se vratimo s novom, svježom energijom i s puno snage za borbu koja nas čeka!
Maria Vinagre, stilistica, Barcelona
Ovdje su svi doma, ulice su prazne… Vlada pesimizam jer se mnogi ljudi boje da će ostati bez svojih poslova. U svom susjedstvu osjećam posebnu razinu tuge zbog držanja distance. Mi Španjolci smo topli ljudi, volimo druženja, svakodnevica nam je da vidimo svoje obitelji, prijatelje, da idemo u barove, u restorane…
No pozitivna je stvar što se vide napori mnogih stanovnika te manjih i većih kompanija da budu solidarni, da se stvori osjećaj zajedništva. Mislim da se na to treba fokusirati – pomozite kome i gdje možete, pokažimo da mislimo na druge u teškim vremenima i da je to ono što zapamtimo i čega ćemo se sjećati s ponosom.
Sabine Högerl, hair i make-up artistica, Munchen
Make-up i hair artistica Sabine čiji ćete editorial imati prilike vidjeti sutra u online izdanju, smatra da se radom na sebi i kreativnosti sve može prebroditi. Tako da ima samo dvije poruke a te su “Ostanite doma, i ostanite kreativni!”
Carsten Richert, make-up artistica, Mallorca
Kod nas je potpuna karantena. Možemo otići iz kuće u dućan, ljekarnu ili kod doktora. Zbog svih ovih okolnosti, nažalost moj posao stagnira. Atmosfera u našem selu je dosta depresivna, inače se čitav dan čuje smijeh i razgovor, ali ljudi se ipak čine dosta smirenima. Unatoč tome što nam prijeti jako teška sudbina ako se ne starta sezona na vrijeme, otok nažalost živi samo od turista.
No čak i usprkos tome, svi pokušavaju biti solidarni koliko mogu nadajući se da će sve ovo završiti čim prije. Plješćemo predvečer za one koji nam pomažu. Sretan sam što mogu ovo vrijeme provesti sa svojom obitelji, trudimo se izvući najbolje iz ovog. Koristimo vrijeme da bismo radili na svim onim stvarima na kojima nismo stigli. Zabavljamo se zajedničkim aktivnostima, poput zajedničkog fitnessa, ali to najčešće prerasta samo u puno smijeha.
