Neovisno o tome razmišljate li duže o promjeni posla ili ste to odlučili nedavno, pitanja su ista – je li vrijeme za otkaz i kako to napraviti? Psiholog Sandro Kraljević, osnivač Mind Laba dao nam je par savjeta
Great Resignation, odnosno Big Quit, prošle je godine bio jedan od većih ekonomskih trendova, a koliko nije “za baciti”, dokazuje i činjenica da je samo u studenom prošle godine u SAD-u otkaz dalo skoro pet milijuna ljudi, u odnosu na 2019. godinu kada se brojka vrtjela oko dva milijuna.
Termin je skovao Anthony Klotz, profesor menadžmenta, koji je predvidio masovno davanje otkaza u svibnju 2021. godine.
Razlozi? Novi posao, želja za promjenom, ali i nezadovoljstvo postojećim poslom: stagnacija plaća usred povećanja troškova, nesigurni radni uvjeti, COVID mjere u uredu… Neki ekonomisti su ovaj trend opisali kao nešto srodno općem štrajku, akumulaciji nezadovoljstva sakupljenog još i prije pandemije, koja je mnogima izbacila nedoumice oko želje za nastavkom karijere u istoj tvrtki na površinu. Naravno, i burnout je jedan od razloga.
Great Resignation ide toliko daleko da postoji bezbroj svjedočanstava na forumima i društvenim mrežama, koji uključuju dramatične odlaske iz ureda, “konačno” zauzimanje za sebe pred nadređenima, a neki su toliko nerealni da izgledaju kao vježbanje nekog scenarista u nastajanju.
No kao i svaki fenomen, često ponese i one skupine ljudi koje možda i nisu promislile o tome. Imaju li drugi posao u vidu, ušteđevinu, jesu li zaista nesretni ili ih je nanervirao kolega. Žele li mijenjati karijeru ili samo tvrtku? Biti sami svoj šef?
Nekad je teško razlikovati te osjećaje jer provodimo trećinu svoga radnoga dana okruženi određenom atmosferom – što ujedno znači da previše srcu uzmemo neku situaciju, ali i da se nekada zavaravamo da smo zaista sretni na poziciji u tvrtki.
Tu nam je uskočio Sandro Kraljević, mladi psiholog i osnivač Mind Laba, autor knjige Kako preživjeti u suvremenoj džungli, najprodavanijeg psihološkog priručnika u 2020. te jedan je od kreatora prve hrvatske mobilne aplikacije za mentalno zdravlje zaposlenika – NAOMI. Njegova tvrtka većinom se bavi business coachingom, odnosno pomoći u nošenju s privatnim i poslovnim izazovima te životnoj organizaciji, stoga je bio idealan za pomoći nam na papir staviti par smjernica kad je o davanju otkaza riječ.
Puno se priča o trendu, ili bolje rečeno fenomenu Great Resignation, odnosno sve većoj količini davanja otkaza. Što mislite zašto je došlo do toga baš tijekom pandemije?
Rekao bih da je sve veća količina otkaza u doba koronavirusa išla dvosmjerno. S jedne strane nalaze se poduzeća koja su u doba pandemije morala prilično mijenjati svoj dosadašnji način rada. Prebačeni smo na rad od kuće, daleko od naših kolega, usamljeni i izolirani. Nekima od tih kompanija obavljanje djelatnosti bilo je djelomično ili potpuno omogućeno, zbog čega je dio njih jednostavno bio prisiljen smanjiti broj radne snage.
S druge strane, i prije pandemije imali smo trend nešto češćeg mijenjanja posla među posloprimcima. Prije desetak godina sasvim je očekivano bilo da netko radi kod jednog poslodavca čitav svoj život. Dolaskom mlađih generacija na tržište rada (generacije Z prvenstveno) taj se trend lagano počeo mijenjati – sada imamo pojedince koji svaku godinu ili dvije mijenjaju poslodavce, a neki se na svojim radnim mjestima zadrže po svega nekoliko mjeseci kada vide da to radno mjesto ne ispunjava njihova očekivanja ili im ne omogućuje prostor za rast.
Primijetila sam i među svojim vršnjacima, da smo prije prijateljima čestitali na dobivanju posla, a sada im čestitamo kada uspješno daju otkaz. Mislite li da je teško ljudima dati otkaz do te mjere ili je sve to pomalo napuhano?
Dati otkaz (bilo iz perspektive poslodavca ili posloprimca) uvijek je teško, te stoga ne čudi što ljudi jedni drugima čestitaju kada uspješno izuste te riječi svom poslodavcu. Da, nakon otkaza može uslijediti osjećaj olakšanja ako smo, primjerice, djelatnik koji je dulje vremena nezadovoljan na svom radnom mjestu pa je dao otkaz da se „spasi“ i svoju (poslovnu) sreću pronađe kod drugog poslodavca. Međutim, put donošenja te odluke često nije nimalo lak, a vrlo često i dugo traje.
Koji su po vama znakovi da je vrijeme za davanje otkaza?
Kada bismo krenuli nabrajati, ne znam bi li sve stalo u jedan članak (smijeh). Najčešće su djelatnici nezadovoljni nekim aspektom organizacijske klime ili svog nadređenog. Među najčešćim razlozima za davanje otkaza jest nemogućnost za daljnji rast i razvoj (bilo u profesionalnom ili hijerarhijskom smislu), nedostatak kvalitetnih voditeljskih vještina naših nadređenih, izuzetno velika količina posla ili kratki vremenski rokovi koji dugoročno mogu voditi i do izgaranja, neadekvatna (financijska ili bilo koja druga) kompenzacija koja rezultira time da se „prebacimo“ kod nekog poslodavca koji će nam dati bolje uvjete, ili jednostavno javljanje bolje poslovne prilike koja nam se u tom trenutku učini privlačnijom ili kao „sljedeći logični karijerni korak“.
Kako zdravo dati otkaz, odnosno promijeniti posao? S obzirom na to da je to često vrlo težak psihološki pothvat, pogotovo ako netko dugo godina radi u tvrtki pa se tu događaju i određeni odnosno koji nisu nužno poslovni,
Kao prvo, treba vidjeti je li to samo trenutni hir ili želja koja „kuha“ u nama već neko vrijeme. Jako je važno za početak sami sebi priznati koji je točan razlog zbog kojeg mijenjamo posao i što zapravo tražimo u budućem poslodavcu. Po čemu ćete znati da ste zadovoljni? Postoji li nešto što biste promjenom izgubili, a sada imate? Tu svakako može pomoći networking (da se raspitamo o poslodavcu koji nas zanima), a i društvene mreže.
O koracima kako zdravo dati otkaz pisao sam detaljno i u jednom od svojih ranijih objava na blogu, ali činjenica jest ta da u nezadovoljstvu na poslu niste jedini: prema Gallupovom istraživanju prije nekoliko godina, čak 85 posto ljudi ne može reći da je sretno na svome radnome mjestu.
Ako želite svoju poslovnu sreću pronaći na nekom drugom radnom mjestu koje će uistinu zadovoljiti njihove potrebe i interese, prvi korak je definitivno vidjeti je li “trava drugdje zelenija” ili vam je ta promjena zaista potrebna.
Postavite si pitanja
Kakvu vrstu promjene želite? Mijenjate li samo tvrtku u kojoj radite, ili se želite prebaciti u kompletno drugu branšu? Zbog čega mijenjate posao, odnosno što je to što tražite u svom budućem poslodavcu? Koja radna mjesta su vam uopće privlačna? U kojim kompanijama biste htjeli raditi? Koji rang plaće vam je prihvatljiv? S kakvim ljudima želite raditi?
Što biste dobili na novom radnom mjestu, a sada nemate? Postoji li nešto što biste promjenom izgubili, a sada imate? Ta financijski bolja poslovna ponuda na prvu zaista i izgleda primamljivije, međutim odlaskom iz kompanije u kojoj sada radite napustit ćete petero prekrasnih kolega s kojima uživate provoditi vrijeme, i koje možda nećete “dobiti” na novom radnom mjestu. Sve su ovo pitanja koja biste si trebali (barem jednom!) postaviti u vašem tranzicijskom procesu.
Ljudi često misle da imaju odgovore na sva ova pitanja, međutim kada krenu razmišljati o njima shvate da to i nije baš slučaj. Jako je važno uzeti malo vremena za sebe, razbistriti i “posložiti” vlastite misli, te se upitati ove stvari. Kada točno znate što želite i za kakvim poslom tragate, to samu potragu čini lakšom. U protivnom ćete gubiti vrijeme i energiju razmatrajući poslove i kompanije koje vam zapravo nisu zanimljive i nisu onaj “pravi” odabir za vas. I da, svakako nastojte ostati na vašem trenutnom radnom mjestu dok ne nađete novi, osim ako vam životne okolnosti omogućuju da neko vrijeme budete bez financijskih prihoda.
Pregovarajte nove uvjete
Ako je odluka pala, ni u posljednjim trenucima ne prepuštajte stvari slučaju. Kao prvo, ispregovarajte uvjete s budućim poslodavcem – otvoreno, iskreno i bez skrivenih namjera. Ne zaboravite da je svaki razgovor za posao de facto dogovor o “razmjeni dobara” – vi kompaniji dajete svoje znanje, iskustvo i sposobnosti, a ona vama financijsku kompenzaciju, ugodnu okolinu, mogućnost rasta i razvoja ili bilo što drugo što vam je očigledno i bilo zanimljivo da ste je razmotrili kao potencijalnog poslodavca.
“Take the high road”
Vrlo važno je i to da ne daje te otkaz dok ne dobijete službenu ponudu od budućeg poslodavca! A i kada dođe trenutak da vašem šefu obznanite tu informaciju, odradite vaš otkazni rok odgovorno i savjesno. Ispunite sva vaša zaduženja prema sadašnjem poslodavcu, “zatvorite” sve projekte, te vaš posao prebacite na nekog od vaših kolega koji ostaju u kompaniji. Budite čovjek prije svega! Koliko god vaš sadašnji šef možda bio nepravedan prema vama ili vas maltretirao, “take the high road” – a i time ćete pokazati da ste profesionalac!
Nemojte nikada spaljivati mostove za sobom, ma koliko trenutno bili ljuti ili ogorčeni na svog poslodavca ili nekog od kolega. Poslovni svijet često je nepredvidiv, te nikada ne znate kada ćete, s kime i za koga raditi, i zbog toga uvijek treba ostavljati otvorena vrata iza sebe. I ne zaboravite: ne postoje ispravne i pogrešne odluke – postoje samo odluke s kojima se jesmo ili nismo uskladili.
Foto: Božidar Babić, someecards
