Judita Franković jedna je od najzanimljivijih hrvatskih glumica, prije svega zato što je “bez dlake na jeziku”, no na suptilan način. Nježna i romantična, s lakoćom će imati jasan stav oko određene teme. Jako ju volimo jer je dio cijele “girl power” atmosfere koja je zavladala svijetom, ali i jer se njezin modni statement izdvaja iz mora trendova i podsjeća na neka druga vremena. Judita postiže uspjeh svakom svojom ulogom i svakim angažmanom i zanimljivo je saznati kako to redovito ostvaruje. U posljednjim predstavama posvetila se plesu, slučajući svoju intuiciju koja ju je odvela na put jednog drugačijeg izražavanja. Judita je nedavno bila fotografirana i za izložbu Beauty within, gdje je bez make-upa pozirala ispred objektiva Johna Pavlisha, te pokazala kako je ljepota daleko od must standarda koje nam svakodnevno nameću. Volimo Juditu jer je iskrena i zabavna, slatka i jasna, te jedna od onih osoba koja naprosto ne može proći nezamijećeno, čega god se primila
O tome što je njezin trenutačni životni moto i način na koji se trudi živjeti…
U životu me vodi intuicija, jako se na nju oslanjam i ona mi pomaže donositi odluke. Puno mi se puta u životu dogodilo da donesem neke odluke, bilo u privatnom životu ili poslu, za koje bi vanjski promatrač rekao da su pogrešne, a ispalo je najbolje za mene. Ponekad su to stvari čiji je odjek kratkotrajan, ali češće od toga su to neke pozitivne “posljedice”. Pokušavam živjeti tako da donosim odluke i za njih snosim odgovornost.
O ljubavi…
Ljubav je sve, ona je pokretač i smisao života. Voljeti partnera, obitelj, prijatelja, svoj posao… znači živjeti ispunjenije i potpunije. Naravno, znači i da nekad boli, ali upoznati bol omogućava nam cijeniti radost i sreću.
O tome zašto je gluma čini sretnom…
Za mene je baviti se glumom nužda. Pruža mi slobodu, tako najlakše mogu to definirati. Omogućava mi istraživanje emocija, ljudi i njihovih odnosa i kroz taj proces mislim da me čini zanimljivijom osobom. Za mene je gluma oslobađajuća baš zato što u tom procesu nema granica, mogu odlaziti u krajnosti i vraćati se. Privatno mi se čini da su te granice vidljivije i konkretnije.
Biti u trenutku na sceni za nju znači…
Biti u trenutku – to je tajna života i scene! Na sceni je to ono za čime svi težimo jer biti u trenutku znači da si spreman na sve i pritom ne znaš ništa. To znači da ti rade sva osjetila, čuješ, vidiš, njušiš, osjećaš sve vibracije. Biti u trenutku – to je čarolija po koju dolaze gledatelji.
Što misli da je razlog njezinog uspjeha u glumi…
Djetinja naivnost. Moj put uistinu nije bio klasičan, a izbor tog puta bio je intuitivan. Mislim da je jako važno za mladoga glumca da ima dobrog pedagoga, nekoga tko će moći prepoznati njegove jake, ali što je još bitnije, slabe točke. One su izvor frustracije, ali i vrelo mogućnosti koje je lako pretvoriti u prednosti. Meni se to dogodilo 2000. godine dolaskom u Exitov glumački studio. Tamo se dogodio pravi fatalni susret s glumačkim umijećem. Došla sam u ruke sjajnoj dramskoj pedagoginji, koju volim zvati svojom velikom učiteljicom, Simoni Dimitrov-Palatinuš. Tada mi je bilo sve jednostavno. Znala sam da želim biti glumica iako nisam imala pojma kako će se to ostvariti. No, tada me nije bilo ni briga, imala sam vjeru da će se put otvoriti, i jest.
Što za nju znači ples…
Fasciniraju me plesači, njihova posvećenost. Na zadnjem projektu, u koji su me pozvale Dora Kokolj i Eni Vesović, “Fake a Mistake”, jedna od često izrečenih misli bila je i ova: ples je neobuzdana radost, i plesati uistinu znači povezati se sa sobom. Nešto primarno je u pokretu, mislim da je to neka iskonska ljudska potreba, kao i glas. Naravno, kroz talent i vještinu oboje postaje umjetnost. Ples mi je zanimljiv jer mi omogućava jedan drukčiji vokabular koji volim istraživati.
Što ju može rastužiti…
Nepravda!
O svom slobodnom vremenu i kako ga voli provoditi…
Volim svoje slobodno vrijeme i mislim da je jako važno uzeti si ga – posebno danas kada te ritam života lako uhvati u svoj žrvanj. Čak mi se ponekad čini da je ljudima neugodno reći kako trenutačno ne rade jer to skoro podrazumijeva da nešto ne rade dobro.
O ženama i cijelom “girl power” momentu koji se zbiva u svijetu…
U buci ovog današnjeg svijeta važno je o tome govoriti glasno! Važno je da se zajedno podsjećamo na to koliko smo jake i moćne te da glasno i jasno damo to do znanja svakome tko nam to pokuša oduzeti.
Kako komentira Me Too pokret…
Iako neki cijelu stvar pokušavaju izbanalizirati i omalovažavaju je, mislim da je važno da se o tome progovorilo javno.
Koliko je bitna uloga ljepote kada se radi o uspjehu…
Uvijek sam bila pobornik rada kada je u pitanju uspjeh u poslu. Koncept ljepote ionako je promjenjiva kategorija i danas je, primjerice, lijepo nešto drugo, recimo, od onoga što je kanon ljepote bio u baroku. Ono što me danas ponekad frustrira jest to koliko je neka individualnost izgubila na značenju. Kao da je danas cilj biti što sličniji nekome umjesto njegovati svoju osobnost i svoje nedostatke. Po meni upravo oni daju osobi “ono nešto”. Puno više navijam za karizmu. Vanjski je izgled nešto što na svom putu moramo nositi sa sobom, kao i neke odluke koje moramo donijeti. Vanjština i mladost su postali svojevrsni imperativ. Za sebe želim da s godinama dostojanstveno nosim svoj vanjski izgled i da ga uvijek nosim zajedno s nutrinom, koja ga nadograđuje i daje mu dušu.
Život bez straha…
Cijelo današnje društveno uređenje zasnovano je na strahu i manipulaciji. Naravno, i prijašnja društva su slično funkcionirala, ali producirala su drukčije strahove. Meni je intuicija puno pomagala u tome da živim život sa što manje strahova. U tome jako pomaže znanje. Treba znati informirati se jer strah najčešće dolazi od nepoznatog.
U čemu neizmjerno uživa…
U jutarnjoj kavi, u dobroj knjizi, na putovanju, čaši vina s nekoliko najbližih ljudi. Malo treba za uživanje kada čovjek posloži prioritete.
Kakva je u shoppingu…
Ne volim ići u shopping. Volim spontani shopping koji se dogodi usput, u šetnji, na putovanju…
Najbolja stvar koju je naučila iz međuljudskih odnosa do sada…
Smile goes a long way. Naravno, sada sam malo izbanalizirala stvar, ali važno je biti nježan prema ljudima, posebice danas kada smo svi na svom putu prema ostvarivanju osobnih ciljeva često previše fokusirani samo i jedino na sebe.
O tome kako održati lijep i kvalitetan dugogodišnji ljubavni odnos…
Danas, kada je sve instantno i potrošno, kada život nalikuje restoranu brze hrane, čini mi se jako važno ulagati u odnose. Ne samo ljubavne nego u sve za koje osjetimo da vrijedi ulagati. Prebrzo se danas svega zasitimo, pa tako i ljubavnog odnosa, a meni se čini da u ovakvome svijetu baš to trebamo njegovati. Za mene je to oslonac i dobar odnos mi daje snagu za dalje. U poslu kojim se bavim danas si najbolji, a sutra je to već netko drugi… Ljudi te vole pa ta ljubav prijeđe na nekog novog i zanimljivijeg. Partnerski odnos je poput snažnog i toplog zagrljaja koji je tu i kada se svjetla pozornice ugase i u njega vrijedi ulagati. Treba ga njegovati, hraniti lijepim riječima i biti nekome podrška. Biti tu kada je teško, čuvati ga kao najveću dragocjenost, kao Mali princ svoju ružu…
Prijateljstva s bivšima…
Mislim da sam s bivšima u konkretnim odnosima. U svim odnosima s bivšim partnerima sam nešto i naučila te postala bolja osoba. Svi oni su me vodili do mog sadašnjeg partnera.
Ostvarenje sna za nju bi bilo…
Sad već imam dovoljno godina da znam cijeniti sve proživljene trenutke, i dobre i loše, uspjehe i neuspjehe jer razumijem da me to izgrađuje kao osobu i omogućava mi da napredujem.
Sanjam svakodnevno…
Prije su snovi bili konkretniji i grandiozniji, danas su suptilniji i realniji. Možda zato što sam postala puno svjesnija društvenih mehanizama, manje je one djetinje naivnosti. Ali mislim da snove uvijek trebamo imati jer nas to tjera da ih ostvarujemo, ta akcija nas čini djelatnim čovjekom, što mislim da i jest jedna od čovjekovih glavnih osobina.
