Ako trebate savršen bijeg od svakodnevice, simpatične kadrove života sasvim običnih ljudi i odličan humor – gledajte ovu seriju o kojoj se ne priča dovoljno

High Maintenance, koju smo nedavno pogledali na servisu HBO Max, je antologijska serija o njujorškim stonerima koja iz sezone u sezonu postaje sve bolja. Serija je zanimljiva  kombinacija humora, topline i zastrašujuće pokazuje kako smo u jednome gradu svi međusobno na neki način povezani.

High Maintenance kadar

Iz epizode u epizodu upoznajemo razne likove, šetačicu pasa, čudno dvoje prijatelja, mladu ženu čiju je životnu priču poznanik pretvorio u seriju, mladu istraživačku novinarsku i pomalo pogubljenu tinejdžericu, a sve ih povezuje lokalni sitni diler na biciklu.

Serija pokazuje ogledalo društva, no okreće ga u svim pravcima, kako bismo ugledali sve kutove – stvarnost i šarolikost New Yorka i ono što ga čini gradom koji nikada ne spava, a ne libe se niti sirovog prikazivanja naših odnosa. Iako bi se moglo očekivati da će serija biti prekrivena magluštinom, zapravo je iznenađujuće zabavna i više daje osjećaj jastučića koji nam je prijeko potreban da bi nam bilo baš “taman ugodno”. Za gledanje serije, je l’.

High Maintenance kadar

Kreiran od strane sada već bivšeg muža i žene dvojca Ben Sinclair i Katja Blichfeld, High Maintenance započeo je kao skroman web serijal 2012., godine prije nego što je prešao na kabelsku 2016. Labavo zasnovan na Sinclairovim vlastitim iskustvima, diler (kojeg glumi Sinclair), koji je pomalo neugodno ljubazan, kruži kroz Brooklyn i Manhattan, utkajući se u živote ljudi, poznat samo kao “The Guy”.

Svaka se epizoda usredotočuje na različite klijente, od prezaposlenih samohranih majki do nepodnošljivih kreativaca, ali i prevaranata. Svakog klijenta ujedinjuje njihova upotreba trave kao nekog oblika samoliječenja, a serija uspijeva ne dati moralistički komentar, već nam dozvoljava da sami zaključujemo na temelju onoga što vidimo, ali i iskustveno znamo.

High Maintenance kadar

Prije svega, serija nas tjera da svijetu i ljudima oko sebe prilazimo ne s oprezom, već empatijom i prekrasna je kolekcija naših različitosti te pokazatelj koliko je svakodnevni život apsurdan i svakako nešto prekrasno za doživjeti. Također, veliki je podsjetnik da na neke trenutke u vlastitome životu ne možemo utjecati, ali i da ih ne možemo uvijek prevladati. I najvažnije, da nas to ne čini manje ljudima.

Da vam previše ne spojlamo, jednostavno i kratko – dajte joj priliku.