Posljednjih godina sve se više govori o anksioznosti, odnosno tjeskobi. Popisali smo kako je razlkovati od straha, koji su najčešći uzroci anksioznosti i metode liječenja
Svi smo mi nekada nervozni i bojimo se “onoga što nam slijedi sutra”, i koncept osjećaja tjeskobe, odnosno anksioznosti, nam je sigurno svima poznat. Međutim, postoji razlika kada je takav osjećaj normalan, a kada nas sprječava da funkcioniramo, i vrlo je važno prepoznati simptome, pronaći uzroke i raditi na prevenciji i liječenju tjeskobnog stanja.
Vrlo je važno odmah reći da se stvarna anskioznost pojavljuje tek kod 0,05 posto ljudi u obliku opsesivno kompulzivnog, te tek 5 posto u obliku generaliziranog anksioznog poremećaja – iako nam se sigurno čini da je oko nas skoro svatko tjeskoban. Međutim, mnogi ljudi zapravo osjećaju strah, stoga je važno ta dva osjećaja razlikovati.
Osjećaj straha koji nam je također poznat, karakterizira se onda kada osoba procijeni da je u blizini određena opasnost. Poput straha od napada, ili primjerice, potresa. Simptomi straha su ubrzani rad srca, ubrzano razmišljanje s ciljem da se problem koji ga je izazvao riješi, kao i otežano disanje.
Anskioznost ili tjeskoba je pak uznemirujuće emocionalno stanje nelagode i nervoze, koje se pojavljuje uz promjene ponašanja. Uzrok anksioznosti nije toliko jasan kao što je kod straha, a uz simptome dolaze i određeni tjelesni, ali i društveni poremećaji.
Anksioznost – simptomi
Anksioznost se, kao i strah, pojavljuje kad je riječ o određenoj opasnosti, no za razliku od straha, ona se pojavljje kada razmišljamo o njoj ili predviđamo da bi se ta opasnost mogla dogoditi. Dakle, riječ je o našem stanju, a ne o jednom trenutnom osjećaju u datom trenutku i često je riječ o iracionalnim primislima. Osobe koje imaju anksioznost često nenamjerno preuveličavaju stvarnu prijetnju ili potencijalnu situaciju, a dovodi i do toga da strah postaje paralizirajući i stvara dodatnu traumu koja nas onda ometa u svakodnevnim aktivnostima. Sljedeće simptome možete nekada osjećati i to ne znači da ste anksiozni. Osobe koje imaju poremećaj anksioznosti neprestane se moraju prilagođavati novonastalim situacijama i neprestano su oprezni i negativni stav prevladava u odnosu na onaj pozitivan. Neki od najčešćih simptoma anksioznosti su:
– problemi s koncentracijom
– stezanje u prsima, lupanje srca, bolovi u mišićima, trbuhu i koži
– glavobolja, znojenje, poremečaj menstrualnog ciklusa
– nemir, osjećaj uplašenosti i nervoze
– nemogućnost spavanja, loš san koji je često povezan s izvorom anskioznosti
– izbjegavanje situacija ili osoba
– negativno razmišljanje o sebi i depersonaliziranje samoga sebe
-problemi s prisjećanjem
– očekivanje najgoreg scenarija
Kombinacija ovih simptoma anksioznosti i njihovo trajanje se, naravno, razlikuje kod osoba. Simptomi anksioznosti mogu trajati satima, nekada i danima, a mogu se pojaviti i iznenada u obliku paničnog napadaja. Ako traje duže, šanse su veće da imate anksiozni poremećaj.
Anksioznost – vrste
Razlike u anksioznosti su, ovisno o uzroku, i po tome na što se anksioznost kod određene osobe orijentira. Je li to određeni strah od smrti, ponovnog potresa, ili velika okupljanja. Neurotična anksioznost, primjerice, podsjeća na običan strah, ali nastaje kad nema stvarne opasnosti. Uz anksioznost su povezani i panični poremećaji poput PTSP-a, opsesivno-kompulzivnog te depresije, a svima je zajedničko to da ako se ne tretiraju na vrijeme, mogu dovesti do depresije.
Anksioznost – uzroci
Iako iz dana u dan puno saznajemo o svome tijelu i svemu što nas okružuje, uzrok anksioznosti ne mora uvijek biti jasan. Pojednostavljeno govoreći, opasnost kojom su anksiozne osobe okupirane može i ne mora biti stvarna – kod mnogih se “aktivira” bez određenog okidača, poput stresnog događaja. Postoje i situacije kada se simptomi anksioznosti pojave i nakon problema, poput smrti voljene osobe, potresa ili požara, otkaza… Uz to, anksioznost mogu pojačati i neke bolesti, poput hipertireoze, aritmije, astme, kronično opstruktivne plućne bolesti, kao i neki lijekovi, poput kortikosteroida. Problem može biti i kofein, kao i alkohol.
Anksioznost – kako je liječiti
Kod blagih simptoma, može vam pomoći dupla kamilica ili drugi umirujući čaj, tehnike opuštanja i umirivanja, nekada i duga šetnja, tjelesna aktivnost i psihološka pomoć. Zanimljiv i koristan je biofeedback, koji nas uči kako promijeniti neku našu reakciju iz one anksiozne u smirenu. No, kako se ne možemo zapravo samodijagnosticirati, dobro bi bilo otići na procjenu i analizu simptoma, znakova, a nekada i obiteljske anamneze. Primjerice, moguće je da neke osobe anksioznost dobivaju kao naučeno ponašanje od roditelja ili druge bliske osobe. Liječenje, svakako, ovisi o tome kolikog je stupnja i trajanja anksioznost te koliko utječe na kvalitetu života osobe. Liječenje psihofarmakoterapijom je moguće, ali se oni koriste tek kada anksioznost narušava kvalitetu života pacijenta. Tada se, također, liječi individualno – i iznimno uspješno.
Anksioznost – prevencija
Povremeni osjećaj tjeskobe je normalna pojava, no osobe s anksioznosti imaju čestu ili trajnu zabrinutost ili strah od svakodnevnih situacija. Ono što će pomoći je prepoznavanje simptoma i što raniji pronalazak adekvatne liječničke pomoći kako ne bi došlo do promjena u arhitekturi mozga.
Ako se osjećate kao da se previše brinete i da vam se to miješa u posao, odnose ili druge dijelove vašeg života. Ako ste ponekad uznemireni, razmislite o smanjivanju alkohola, cigareta i kofeina, bavite se nekom tjelesnom aktivnošću i naučite tehnike opuštanja. Okružite se osobama zbog kojih se osjećate dobro, kao i aktivnostima koje vas usrećuju. Ako se osjećate depresivno, ometa vas u svakodnevnim aktivnostima, vaš problem nećete sami riješiti, s vremenom će se samo pogoršati i nužno je potražiti pomoć.
