Koliko ste puta čuli da bajke ne postoje u stvarnom životu? Ja sam to čula puno puta, a ponekad i sama posumnjam u one ljubavne priče koje nam serviraju filmovi. No, baš kad mi se čini da je sve samo dobro prodana iluzija, naiđem na pravu životnu feel good priču koja mi vrati vjeru u bajke i – ljubav.

Tako sam, skrolajući društvenim mrežama (hvala TikTok!), naletjela na video Anite Mandić (@zefyxo) u kojem dijeli priču o svom vjenčanju. No to nije bio tipičan video u kojem mladenka romantizira svoj poseban dan, već je Anita pričala o svom vjenčanju u – ni manje ni više nego – Indiji.

Ako vjenčanja nisu već dovoljno romantična, zamislite kako zvuči ceremonija u Indiji, i to s osobom koju ste upoznali na – Tinderu. Ovo je odmah mirisalo na predivnu ljubavnu priču pa sam kontaktirala Anitu i zamolila je da podijeli sa mnom svoju priču.

Upoznavanje na Tinderu

Anitina ljubavna priča počinje poput filma – na Tinderu. Sve je krenulo krajem 2019. godine, kad joj je sadašnji suprug Dev prvi poslao poruku. Nakon nekoliko dana dopisivanja, Anita ga je pozvala na kavu u svoj mali, kako mi ona kaže, provincijski gradić iako je Dev u to vrijeme bio u Zagrebu. Mnogi su muškarci prije njega negodovali zbog udaljenosti, no Dev je pristao.

“Njemu se jako svidjela ideja i stigao je. Bila sam nervozna. No čim sam vidjela njegov osmijeh od uha do uha i njegovu ekstrovertnu narav, znala sam da će sve ići glatko. Popili smo pivce za živce, pa i drugo, možda i treće, a zatim sam ga provela po gradiću. Završili smo u parku, uz jezero i pod zvijezdama”, prisjetila se Anita.

No nije sve teklo glatko kao u bajci. Nakon nekog vremena, Dev je preko poruka djelovao nezainteresirano.

“Mislila sam, iskreno, da je samo ženskar. Skočila sam na zaključak i uvjerila sebe da mu nije stalo, a zatim i njega da nije to – to. Kasnije sam saznala da je bio pretrpan poslom i drugim obvezama. Nakon toga se dogodio COVID lockdown. U tom smo se razdoblju povremeno čuli na Instagramu, a čim su ukinute restrikcije, vidjeli smo se. Shvatila sam svoju pogrešku pa sam ja njega naganjala iz friendzonea. Kad je shvatio što se događa, nastavili smo gdje smo stali.”

Iako je Dev Indijac, njihova veza nije imala kulturne ili jezične barijere: “Otpočetka sam osjećala kao da se znamo sto godina”. Jedina razlika bila je komunikacija na engleskom jeziku, no Dev je počeo učiti hrvatski kako bi se mogao sporazumjeti s njezinim roditeljima.

Reakcije roditelja i prijatelja bile su različite. Neki su imali predrasude, ali većina je bila pozitivna kad su vidjeli koliko je Anita sretna.

“Na prvu im je bilo smiješno: ‘A gdje baš Indijac?’. No kad su vidjeli koliko sam sretna, većina je reagirala pozitivno. Naravno, bilo je i nekoliko komentara temeljenih na predrasudama – da će pobjeći natrag u Indiju i oženiti neku meni iza leđa, da ću mu biti sluškinja jer oni tako tretiraju žene, da ću se samo ja morati njemu prilagoditi i slično. Srećom, nisam ih slušala. Oženio je mene u Hrvatskoj i u Indiji, tretira me kao ravnopravnu i dijelimo kućanske poslove po pola (da, i kuha!).”

Upoznavanje obitelji: kulturalni šokovi i anegdote

Kad su se prvi put upoznavali s obitelji, Anita je Deva pripremila na kulturni šok. Njezina obitelj, poznata po glasnim i otvorenim šalama, bila je nešto na što njezin suprug nije navikao. No s vremenom se prilagodio, ali još uvijek ih smatra, kako se šali Anita – preglasnima. S druge strane, Devova obitelj je vrlo bliska i umjerenija u šalama, ali Anita se ipak, priznaje, najviše brinula kako će je njegova obitelj prihvatiti. 

“Prvo sam upoznala njegove preko videopoziva, a uživo tek kad smo otišli u Indiju za vjenčanje. Objeručke su me prihvatili, dočekali su me čvrstim zagrljajima, buketom crvenih ruža i bubnjevima za dobrodošlicu. Nikad se nisam osjećala kao outsider, tretiraju me kao vlastitu kćer”, kaže Anita.

Prilikom prvog susreta Deva i Anitine mame dogodila se i jedna smiješna situacija: “Bila je proslava mog rođendana. Moja mama je pripremala plate s narescima i pozvala me da pomognem. Dok sam ja nosila stvari iz kuhinje, on se upoznao s mojom mamom, a prijateljica, danas i vjenčana kuma, prevodila je. Dev je bio izvan sebe jer nije zamišljao da neće imati mene kao moralnu podršku”.

Nakon godinu dana veze uslijedio je i zajednički život koji je – bio izazov. Dev, naviknut živjeti sam ili s cimerima, i Anita, koja je cijeli život provela s roditeljima, morali su pronaći zajednički jezik.

“Brzo smo podijelili odgovornosti, moja se urednost popravila, a sve što nisam znala, on me naučio. Trebao je biti stvarno strpljiv, na čemu sam mu danas zahvalna.”

Sljedeći korak bile su zaruke. Sve se odvilo nakon dvije godine veze, kada su posjetili Rovinj.

“U Rovinju smo proslavili njegov rođendan. Plan je bio uz zalazak sunca nazdraviti na Šetnici braće Gnot, a zatim na večeru. Nismo znali da se sat pomiče unazad, pa smo požurili do mjesta i srećom stigli na vrijeme. Dok smo se slikali, Dev je kleknuo i zaprosio me. Bila sam u šoku i umjesto ‘Noooo way!’ izgovorila ‘Noooo… I mean YES!’. Bilo je magično, a sve smo snimili na video. Na kraju smo nazvali obje obitelji. Njegovi su znali za plan, a moja obitelj je bila presretna!”, prisjeća se Anita.

Vjenčanje u Zagrebu

Prije velikog vjenčanja u Indiji, Dev i Anita odlučili su razmijeniti zavjete u Hrvatskoj. Kako mi Anita objašnjava, nisu željeli tradicionalni pir, već intimnu proslavu: “Uvijek sam sanjala o malom i jednostavnom vjenčanju. U Indiji to nije bilo moguće jer tamo imaju još veće pirove nego mi, pa sam svoju želju ostvarila u Hrvatskoj. Okruženi obitelji i prijateljima, proslavili smo naš dan.” 

Iako je vjenčanje bilo malo i intimno, papirologija je bila sve samo ne jednostavna. Razni dokumenti iz Indije morali su biti ovjereni u Delhiju i u Veleposlanstvu Indije u Zagrebu, a zatim u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova RH. No ni to ih nije obeshrabrilo.

“To nas nije omelo da uživamo u vjenčanju. Vrijeme je bilo predivno i uspjeli smo napraviti divne fotografije na Strossmayerovom šetalištu. Nakon toga smo otišli u restoran, a večer smo završili uz tortu i vino u našem stanu. Fešta je trajala do dva ujutro, iako vrlo casual, ispala je bolja od očekivanog. Cijelo smo vrijeme prije Indije govorili da ako indijska bude upola dobra, bit ćemo zadovoljni”, prepričava mi Anita.

Tradicionalno indijsko vjenčanje

Prisjećajući se priprema za vjenčanje u Indiji, Anita je istaknula koliko su njezin budući suprug i njegova obitelj preuzeli organizacijske zadatke: “Njegovi roditelji i sestra organizirali su skoro sve, uključujući delegiranje dijela odgovornosti široj obitelji. Nama je ostalo samo poslati moodboard s bojama i cvijećem te pripremiti glazbu za večeru.”

Indijska vjenčanja, bogata običajima i traju danima, zahtijevaju temeljitu organizaciju. “Da smo sve ovo pokušali organizirati sami, s drugog kraja planeta, ne bismo uspjeli”, priznaje Anita.

Anitino vjenčanje trajalo je puna četiri dana, standardno za hinduistička vjenčanja. Prvi dan započeo je molitvom za blagoslov para, mata pujom, dok su mehendi umjetnici nanosili kanu na Anitine ruke i noge. Ceremonija je nastavljena uz bubnjeve, ples, karaoke i indijsku vegetarijansku hranu.

Drugi dan obilježen je Ganesha pujom, molitvom za sreću i zaštitu mladenaca. Nakon toga, održana je haldi ceremonija gdje su mladenci prekriveni kurkumom. Nakon haldija mladenci ne smiju napustiti kuću, a u svakom trenutku moraju imati i pratnju.

“Osim toga, oboje smo dobili sablje, on veliku, a ja privjesak koji sam mogla privezati za odjeću ili nakit, da nas čuva od zlih pogleda i loše energije. Također smo dobili i narukvicu s kovanicom i osušenim listom, iz istog razloga.”

Tu je večer bio sangeet, indijska zabava prije vjenčanja. Sangeet na sanskritu znači “pjevati zajedno”. Tradicija je krenula tako što su tu večer žene pjevale na pozornici, a danas sudjeluju i muškarci i žene. Osim toga, sve je više plesnih točaka, a nešto manje pjevačkih. Najčešći odabir je ples na bollywoodske i punjabi pjesme, a većina se pripremi s koreografijom. Neki imaju solo nastup, neki u paru, a neki grupno. Poanta večeri je inače da se svi članovi obitelji upoznaju u neformalnom okruženju prije samog vjenčanja.

“Večer je bila prepuna energije i ritma, uživali smo, skakali, plesali i divljali – kako mladi tako i stari. Moja mama plesala je s njegovom mamom, ja sam plesala sa sestrom, a moji najbolji prijatelji su imali najefektniji nastup cijele večeri. Za kraj smo otplesali naš prvi ples. Iako prvi ples nije nužan na sangeetu, mnogi ga u novije vrijeme izvode. Prethodno smo išli kod instruktora plesa koji nam je osmislio koreografiju i naučio nas plesne korake.”

Treći dan započeo je baraatom, svadbenom povorkom koja je predvodila mladoženju do Anite i njezine obitelji. Vrhunac vjenčanja bila je ceremonija phere pod mandapom, gdje su razmijenili vjenčane vijence i obavili kanyadaan ceremoniju.

“Izreka “to tie a knot” vjerojatno je potekla iz hinduističkih običaja jer glavni dio vjenčanja, saat phere, kreće time što se odjeća para veže, a zatim tako privezani hodate oko vatre 7 puta te ponavljate 7 bračnih zavjeta za svećenikom. Zatim je slijedilo stavljanje crvenog pudera na moj korijen kose (sandoor daan) te stavljanje zlatne ogrlice s privjeskom i crnim perlicama oko mog vrata (mangalsutra). Obje stvari status su udane žene.”

Anita se sjeća i neobičnih trenutaka tijekom ceremonije: “Za vrijeme vjenčanja pod mandapom, svi aktivni sudionici u vjenčanju moraju skinuti cipele. Zadatak moje sestre i prijateljice bio je uzeti cipele moga supruga i sakriti ih, a zadatak njegove strane spriječiti ih. S obzirom da je cijela ceremonija trajala oko dva sata, a ja sam trebala pomoć njegove sestre i sestrični oko prijevoda, to se nije pokazalo teškim pa su cipele nestale u prvih par minuta! Osim toga, uzeli su i moje iz zezancije, tako da je on trebao otkupiti od njih obje. Da, sav novac koji se ispregovara ostaje sestrama i prijateljicama, a ako su dobre u tome, mogu pošteno zaraditi. Pregovori su bili stvarno urnebesni!”

Prijam i završetak vjenčanja

Nakon svečane ceremonije, Anita opisuje kako je prešla u svoj novi dom. “Nakon toga kreće griha pravesha, ceremonija prelaska mlade u novu obitelj i njenog ulaska u svoj novi dom. Njegova nas je majka oboje blagoslovila na ulazu, tj. nanijela nam tilak, religijski znak na čelu. Nakon toga desnom sam nogom na ulazu kuće prosula rižu te ugazila u zdjelu s vodom crvene boje. Crveni otisci stopala predstavljaju dolazak boginje Lakšmi. Ona je boginja bogatstva, sreće, prosperiteta, ljepote, plodnosti i moći.”

Prijam je, kako mi Anita objašnjava, najveća ceremonija jer dolaze svi uzvanici čestitati paru na vjenčanju, kao i zabaviti se, plesati i družiti se. No, ono što je zanimljvo – cijelo vrijeme je svirala hrvatska glazba! 

“Doduše, ovo je bilo sasvim slučajno jer suprug nije stigao uz sve druge pripreme napraviti stranu i bollywoodsku playlistu za DJ-a. Ali na kraju je super ispalo. Indijcima se svidjela naša glazba, a plesao se i drmeš! “

Zadnji, četvrti dan obilježen je puja kaatha molitvom, koja označava kraj vjenčanja. 

Najveće razlike između hrvatskog i indijskog vjenčanja

Najveće razlike koje je Anita primijetila, a voljela bi da preuzmemo iz indijske kulture su biranje vjenčane obuće i odjeće.

“Mene je to toliko veselilo da on može biti tu dok biram haljinu, kao što i da ja mogu biti dok on bira. Također prilikom odabira haljine (lehenge) i muškog kompleta (sherwani) pazi se da oni odgovaraju bojom ili da su kontrastni. Tako da smo i za samo vjenčanje i za prijem imali potpuno matching outfite. Također, kad smo već kod mode… Iako je tipična boja vjenčane lehenge crvena, možeš izabrati boju koje ti srce poželi! Za svakog ima ponešto. Također, gošće ne moraju paziti da ne obuku crveno jer to nije bitno. A da zasjeniš mladenku je praktički nemoguće s obzirom na količinu i osebujnost nakita, šminke i odjeće mladenke”, govori mi Anita.

Osim toga, alkohol je od prvog dana zabranjen na vjenčanju, a za mladence i obitelj i cijeli taj period. Taj dio, kako priznaje Anita, joj je bio najveći kulturni šok u usporedbi s našim vjenčanjima.

“Od njihovih tradicija, sangeet je stvarno nešto posebno, da bar mi to imamo! Ljudi su bili baš opušteni. Neki su pripremili koreografije, neki su improvizirali, neki su predivno pjevali, a neki su zavijali. Ali nikome to nije bitno, već kakva je bila atmosfera. Zatim imala sam bacanje buketa. Iako nije njihov običaj, htjela sam im donijeti dašak hrvatskih. Nakon kratkih uputa što trebaju raditi, bacila sam buket i ulovila ga je njegova sestra! Baš me to razveselilo! I, naravno, hrana na vjenčanju. Bio je švedski stol sa dvadesetak vrsta jela i sve je bilo jako fino. Najbolji mi je bio kulfi, indijski sladoled.”

A za odgovor na pitanje o najposebnijem trenutku cijelog vjenčanja, Anita nije trebala puno razmišljati.

“Zapravo najposebnija stvar na vjenčanju je bio vidjeti koliko su se svi moji i njegovi u tih tjedan dana zbližili. Osjećali su se kao doma, a na rastanku su svi plakali. Tako da svi se vesele sljedećem susretu”, zaključuje Anita.

Foto: Privatna arhiva