Kada trebam započeti priču o Luni i svim divnim „stvarima“ kojima se bavi, ne znam odakle bih krenula. Nakon čitanja ovog intervjua s ovom mladom samosvjesnom damom, bit će vam jasno o čemu govorim.
Luna je mlada biologinja koja fantastično osmišljava veganske recepte i marljivo ih bilježi na svom gastro blogu, vješta je s rukama pa tako razvija i vlastiti brend nakita i divne keramike Plavetna te sama sve fotografira, proizvodi prirodnu kozmetiku kod kuće i obožava bilje koje redovito proučava i smišlja što sve može s njim, uz to sudjeluje u različitim umjetničkim i društvenim projektima. Sada vam je vjerujem jasno kako je šarmantnu mladu Lunu teško svesti pod jedan nazivnik. Odlučila sam vam je predstaviti upravo kroz ovu rubriku „održivost kao način života“ jer je njezin stil doista inspiracija što sve čovjek stigne u danu, a da se pri tome bavi kvalitetnim i kreativnim mislima.
Luna za početak, reci mi više o sebi, čime se sve baviš, što si studirala, što te zanima, na kojim sve projektima i brendovima radiš, o čemu razmišljaš?
Završila sam diplomski studij eksperimentalne biologije na PMF-u u Zagrebu. Nakon diplome sam se vrlo brzo profesionalno počela baviti kuhanjem, radila sam u nekoliko restorana kao veganska kuharica, kreirala recepte i menije te održavala radionice vezane uz biljnu prehranu. Uz to se još od studentskih dana bavim ljekovitim biljem i prirodnom kozmetikom, ali i mnogim drugim stvarima vezanima uz botaniku. Biljke su mi struka, ali i velika ljubav i zapravo većina toga što radim ima veze s biljkama i njihovom primjenom u raznim aspektima ljudskog života. I kod kuhanja s biljkama pazim na to kako ću koju namirnicu obraditi kako bi se sačuvala njezina nutritivna vrijednost i kako bi bila što bolje iskorištena. Rad u restoranima doživjela sam kao odličnu priliku da ljudima približim zdravu biljnu prehranu, i pokažem da ona ne mora biti dosadna i da nije istina da ljudi koji se ne hrane životinjskim proizvodima samo “žvaču travu”, ili, još gore, jedu tjesteninu i kruh za svaki obrok. Svijet kuhanja s biljkama je tako šaren i uzbudljiv, a u domeni profesionalne kuhinje još uvijek dosta nov i neistražen.
Sada već više od godinu dana ne radim kao kuharica u restoranima, ali i dalje razvijam recepte i pišem o hrani na blogu Kriška i po. Trudim se da to bude mjesto na kojemu će ljudi moći saznati što ih zanima o cjelovitoj biljnoj prehrani, prirodnom zdravlju i održivijem načinu života, i kroz jednostavne i zanimljive recepte naći motivaciju za pozitivnu promjenu u svome životu.
Zadnjih godinu i pol se puno bavim keramikom i obradom metala. S vremena na vrijeme mi uleti neki projekt ili suradnja vezana uz botaniku, kulinarstvo ili umjetnost, ali trenutačno zapravo najviše posla imam sa svojim brendom Plavetna.
Jesi li oduvijek bila veganka ili je došlo tek kasnije?
Zapravo sam živjela potpuno veganskim načinom života svega četiri godine, od prije pokretanja bloga Kriška i po do prije par godina. Prije toga sam nekoliko godina jela manje mesa i životinjskih proizvoda, ali zapravo sam se prebacila na potpuno biljnu prehranu jer sam osjetila da ću tako uspjeti riješiti neke probleme sa zdravljem. I uspjela sam, ne samo neke nego većinu. Zato je zapravo i nastao blog Kriška i po, da pokažem ljudima da se kroz cjelovitu prehranu baziranu na biljkama može doći do zdravlja na prirodan način. Mislim da je tu dosta važno spomenuti da su najvažnije stvari koje sam izbacila iz prehrane, kako bih došla do zdravlja, bile rafinirani šećer, pšenično brašno, rafinirano ulje, mlijeko i općenito prerađena hrana. Inače sam, iako sam odrasla na “normalnoj” prehrani, bila dosta u doticaju s idejom veganstva – više prijatelja u srednjoj školi su mi bili vegani, mlađa sestra je isto u srednjoj školi odlučila prestati jesti životinjske proizvode; to mi se tada činilo nekako “ispravnijim”, ali nisam bila spremna za to, nisam se dovoljno educirala saznati kako je to zapravo i zdravo, ako se izvede na dobar način. Tada informacije o prehrani nisu bile toliko lako dostupne kao danas, bilo je čak pomalo egzotično da ne jedeš meso, a kamoli ostale životinjske proizvode.
View this post on Instagram
Nekoliko sam godina živjela po manjim mjestima u Dalmaciji, i tada sam zapravo nakon više godina ponovno probala ribu i jaja – na puno održiviji način i s puno više zahvalnosti. Osjetila sam da se i dalje neću vratiti na prehranu baziranu na životinjama, ali danas neću odbiti ako mi netko ponudi jaja iz bakinog dvorišta ili ako prijatelji ulove ribu. Ne događa se toliko često, ali hoću imati u glavi slobodu da je to isto normalno. Uvijek zahvalim životinji, ali i biljkama, jer sam svjesna da hranom unosimo u sebe životnu energiju.
Kada si pokrenula brend Plavetna i s kojom idejom?
Brend Plavetna nastao je još prije desetak godina, ali sam mu se tek zadnjih nekoliko godina stigla malo više posvetiti. Ideja je bila da ponudim ručno rađene proizvode od kvalitetnih, prirodnih i netoksičnih materijala. Željela sam da to budu praktični, kvalitetni i lijepi uporabni predmeti u kojima će ljudi uživati, a koji neće biti štetni za okoliš. Kroz godine je tu bilo raznih stvari, od nakita, torbi, kapa, pamučne odjeće obojene bojama iz biljaka… Sve je zapravo nastalo iz potrebe da sebi, svojim prijateljima i obitelji napravim kvalitetan proizvod, u slučajevima kada ne bismo mogli u trgovinama naći ono što smo tražili.
Tako sam i prije nekoliko godina krenula s keramikom – željela sam si izraditi posuđe u kojem ću fotografirati hranu, pa sam vrlo brzo krenula dobivati upite gdje kupujem posuđe. S metalom je bilo slično, htjela sam napraviti nekoliko komada nakita po svome ukusu, a na kraju je ispalo da se mnogima sviđa, pa sam nastavila izrađivati. Danas u ponudi imam nakit od mjedi i posuđe od keramike, za koje se nadam da ljudima pruža još ugodnije trenutke malih dnevnih rituala kao što su ispijanje kave ili čaja.
View this post on Instagram
View this post on Instagram
View this post on Instagram
Prema kojim načelima živiš, kojom se filozofijom i dnevnim ritmom vodiš?
Mislim da živim dosta minimalistički, i to mi baš odgovara. Ne posjedujem puno stvari i nemam neke velike potrebe. Zapravo najviše cijenim razne alate i materijale – stvari pomoću kojih mogu napraviti nešto novo. Dosta često, kada mi nešto zatreba, improviziram s onime što već imam jer kada me pukne neki impuls za stvaranjem, moram sve odmah, nema vremena za tjedan dana čekanja da ti dođu alati poštom. Ne znam je li to dobro ili loše, jednostavno je tako. Ali svakako je dobra vježba za mozak. I metal i keramiku sam počela obrađivati bez “pravih” alata i uvjeta, snalazila sam se s onime što sam tada imala kod kuće jer mi je želja za stvaranjem bila veća od bilo kakvih prepreka.
Jedna od stvari koje ljudima uvijek budu zanimljive kod mog životnog stila je to što ne koristim industrijske kemikalije. Meni je to dosta prirodno i zapravo je došlo spontano, nisam morala previše razmišljati da zaključim da ne želim otrove na i u svome tijelu i okolini.
Umjesto industrijskih kozmetičkih proizvoda koristim biljna ulja i ručno rađene macerate od samoniklog bilja, zube perem zelenom glinom i suhim biljkama, izrađujem sapune za pranje suđa i veša, čistim stan octom kojeg sama radim i sodom… Farmaceutske “lijekove” ne trebam jer živim zdravo i hranim se kvalitetno. Doslovno se ne sjećam kada sam zadnji put uzela tabletu protiv bolova, a pogotovo nešto ozbiljnije. Čak i da imam neki zdravstveni problem, ne bih koristila farmaceutske droge jer one samo maskiraju simptome, ali ne liječe uzrok problema – to onda nije zdravlje. Zato se uvijek oslanjam na kvalitetnu prehranu (bez šećera, pšeničnog brašna, ulja i ostale prerađene hrane), zdrave životne navike i liječenje biljkama.
Što se tiče dnevnog ritma, on je zaista raznolik. Nakon više godina vježbanja izdržljivosti u kuhinjama mi se više ništa ne čini prenaporno, stvarno mogu izdržati intenzivan radni tempo. Kod freelance rada može biti malo zeznuto što ti radni dan može trajati i 24 sata ako želiš. Nekad mi se zna desiti da nekoliko tjedana imam baš ludi tempo, bez slobodnih vikenda, vremena za popiti kavu ili se na miru podružiti s prijateljima. Ali onda si dozvolim tjedan dana nešto lakšeg tempa jer mislim da inače sve skupa ne bi bilo održivo. Super je raditi ono što voliš, ali se ne isplati narušiti psihičko i fizičko zdravlje zbog premalo vremena za sebe. Ono za što skoro svaki dan nađem vremena, bez obzira na količinu posla, je barem kratka šetnja po šumi.
Jedina filozofija kojom se vodim je da treba živjeti sretno i neopterećeno, i svaki dan biti zahvalan na tome što si živ i što imaš priliku biti dijelom ovog ludo zanimljivog svijeta.
Što sve činiš na dnevnoj bazi za svijet i svoje okruženje?
Gotovo uopće ne koristim jednokratnu plastiku – uglavnom kupujem hranu na tržnici i u rinfuzi, koristim platnene vrećice, imam metalnu bocu za vodu… To su neke sitnice koje svatko može učiniti dijelom svoje svakodnevice jer ne zahtijevaju puno organizacije ili veliku promjenu, a čovjek se na kraju dana osjeća lakše i čisće kada za sobom ne ostavi toliko otpada.
Također, ne koristim ništa od industrijske kozmetike; sve izrađujem sama, koristeći sastojke koji nisu toksični za ljudsko tijelo i okoliš. Ne konzumiram rafiniranu hranu, pa samim time imam jedan izvor otpada i otrova manje. Kada sam cijeli dan vani, ujutro si pripremim hranu za taj dan, pa ne moram kupovati gotovu, zapakiranu hranu. Ne mislim da ne smiješ nikada kupovati, ali ovo je “win-win” – kada si sam kuhaš, zdravije je za tebe i bolje za okoliš. Ako netko nije vješt u kuhanju, izradi vlastite kozmetike ili drugih stvari koje svakodnevno koristi, uvijek ima malih lokalnih proizvođača koji proizvode ono što nam treba na zdraviji i održiviji način, pa ih možemo podržati koristeći njihove proizvode umjesto nekih industrijskih.
Radiona mi isto dosta održivo funkcionira – ostatke od obrade metala oksidiram kako bih dobila pigmente za keramiku, ostatke gline koristim u izradi podglazurnih boja. U mojoj radioni nema skoro uopće otpada, zaista do sada nisam ništa bacila osim ambalaže od gline. Sve se drugo može iskoristiti. Neopisivo je zabavno smišljati nove načine za upotrijebiti ostatke ili “višak” materijala, baš iskreno uživam u tome.
Jedna od slučajnih održivih navika koje imam otkad pamtim je ta što su mi najdraža prijevozna sredstva bicikl i vlak. Ne posjedujem auto. Ali iskreno, nemam ništa protiv toga da ljudi uživaju u luksuzima modernog života ako im je to praktičnije.
Svatko ima drugačije potrebe i druge prioritete, i stvarno ne mislim da treba podrediti svoj život i sreću nekoj ideologiji ili stilu življenja zbog kojega će nam drugi pljeskati. Mislim da se čovjek treba osjećati ugodno i ispunjeno u životnom stilu kojeg odabere.
5 stvari koje činiš na dnevnoj bazi da svijet bude ljepše mjesto?
- Trudim se živjeti s osmijehom na licu, jer nikad ne znaš kada ćeš nekome uljepšati dan.
- Svaki dan uzmem sat vremena za šetnju u prirodi. U gradu je životni tempo stvarno užurban, a okolina siva i umjetna. U takvom se okruženju čovjeku dosta lako nakupi stres i osjećaj da ništa ne stiže ili da ne uspijeva obaviti posao dovoljno dobro ili dovoljno efikasno. Vjerojatno nitko nije imun na to. Zato mislim da je baš važno otići u prirodu i podsjetiti se da smo zapravo njezin dio, da smijemo malo usporiti i uživati, da nam ništa neće pobjeći.
- Meditiram kako bih otpustila bilo kakav osjećaj težine, krivnje, zamjeranja, bilo sebi ili drugima, i kako bih se osjećala uravnoteženo. Sigurna sam da svojim mislima možemo oblikovati svijet u ljepše mjesto pa su mi ove navike jako važne. Treba krenuti od sebe ako želimo nešto promijeniti u svijetu.
- Držim radionice vezane uz zdravu prehranu, ljekovito bilje, prirodnu kozmetiku, život s manje otpada i botaničke ture u prirodi – kroz sve to se trudim prenijeti ljudima znanja koja će im pomoći da uzmu zdravlje u svoje ruke i žive na održiviji i prirodniji način.
- Imam mali vrt na balkonu i dosta biljaka u stanu; ako učiniš svoju neposrednu okolinu ljepšim mjestom, to je već jedan mali dio svijeta koji si uljepšao.
Foto: Luna Džidić-Uzelac / Plavetna, kriška i po
