Kada smo krajem prošlog mjeseca pripremali novi monthly moodboard, prirodno se izdvojio slogan new rhythm. Taj smo novi ritam željeli preslikati i na sadržaj – otvoriti prostor za uvid u razna životna iskustva i svakodnevicu kreativnih imena na neposredniji, ležerniji način, udaljen od tendencija društvenih mreža koje često naginju poliranju stvarnosti. Tim vam povodom predstavljamo serijal Firsthand, osmišljen kao niz razgovora s kreativcima kroz koje nam pokazuju od čega su satkani njihovi profesionalni, ali i privatni dani – izravno iz svog camera rolla
Serijal otvaramo razgovorom s glazbenicom Nikom Turković, koja je tijekom godina razvila prepoznatljiv, pomalo introspektivan pop zvuk i produkcijski dotjeran pop izričaj s autorskim prizvukom, zbog kojeg ta doza “dotjeranosti” i dalje djeluje dovoljno sirovo i osobno. Temelje je udarila debitantskim albumom “11” iz 2022. godine, s kojeg su se svojevremeno istaknuli singlovi “Gledaj me” i “Pusti”, a kroz koji je učvrstila i svoj specifičan pristup estetici i imidžu koji prati glazbu. Uslijedio je album “Brze suze”, koji je predstavio novi sloj njezina rada, kao slojeviti pop-rock projekt na kojem smo mogli čuti nešto žešće ritmove, ali i dalje prepoznatljiv, ponegdje melankoličan zvuk kojim nas je i privukla. Tijekom posljednjih mjeseci radila je na novom, trećem albumu, prema kojem je krenula uz singl “Samo ljubili”, a prije nego što ga objavi, održat će i koncert u zagrebačkom Vintage Industrial Baru 30. travnja, na kojem će izvoditi ključne pjesme iz svoje diskografije.
I dok sve prethodno zvuči uzbudljivo, kako uistinu izgledaju dani između studija, fittinga, priprema za koncert i privatnog života u tom novom ritmu?
Firsthand: Između proba, snimanja i druženja s Nikom
“Samo ljubili” opisujete kao most između “Brzih suza” i trećeg albuma. Što pjesma čuva od prijašnjeg zvuka, a što je novo i eksperimentalno?
Rekla bih da “Samo ljubili” jako dobro nasljeđuje pjesmu “Glupan” koja je nekako i ispala fan favorite, pa sam se vodila time da se smijem više zabavljati i izražavati to kroz tekstove jer očito moji ljudi s time rezoniraju. Definitivno je vedrija nego što ja inače pišem, kako tekstom, tako i zvukom, ali cijele “brze suze” i jesu prožete humorom u tekstu i gitarama u zvuku, pa sam definitivno to zadržala, i to će se sigurno moći čuti i na nadolazećem albumu.
Kako osobna iskustva utječu na Vašu glazbu, posebno na tekst pjesme “Samo ljubili”? Postoji li fotka iz svakodnevnog života koja Vas je inspirirala dok ste stvarali dio teksta?
Gotovo uvijek pišem iz prve ruke, ili je barem inspiracija došla iz nekog mog stvarnog iskustva, pa onda na tome nadograđujem. Tako da je i “Samo ljubili”, nažalost, vođena jednom horor pričom u kojoj mi je jedan bivši dečko tom rečenicom pokušao umanjiti stanje situacije (smijeh). Ne postoji fotka koja me inspirirala (hvala Bogu), ali imala sam super ideju za vizual koji je Borna Meter fotkao fantastično i ostvario mi sve moje vizije iz glave.
Kako su izgledali radni dani u procesu stvaranja novog singla? Surađivali ste s Antoniom Perinom, a ponovno i Ivanom Pešutom. Kako funkcionirate u suradnjama, koliko Vam je teško nešto kreativno prepustiti?
Ovo je već treća pjesma na kojoj smo Antonio Perin i ja skupa radili i baš nekako uživam u našem malom procesu. Obično ja imam neku ideju i potrebna mi je njegova kreativna glava da mi te ideje postroji i presloži u akorde, tako da je to uvijek neka kreativna izmjena ideja, i u tom glazbenom smislu nas dvoje baš se super razumijemo. Onda kad imam cijelu strukturu, nosim to u studio Ivanu Pešutu, mom najboljem kompi s kojim radim apsolutno sve – i tu zapravo sva ta glazba počinje poprimati završni oblik. Jako vjerujem svojim suradnicima jer ih iznimno poštujem i volim, tako da su nam uvijek ta stvaranja jako zanimljiva i prepuna super ideja. Većina toga što napišem ne bi ni upola tako zazvučala da nemam tako super ekipu oko sebe.
Već neko vrijeme radite na novom albumu. Kakve ga teme prožimaju i što od njega možemo očekivati u odnosu na dosadašnju glazbu?
Imam još dosta posla, ali definitivno neće biti tako žalostan kako ja to inače volim. Mislim da sam u dobroj fazi života i da se većini nekih ljubavnih brodoloma sad mogu smijati, tako da ću to i usmjeriti u treći album. Sigurno će biti dosta humora, zvuk će ostati u ovom gitarskom, bendovskom okruženju, ali bit će i nekih jako fora suradnji kojima se posebno radujem. Sigurno ću nadodati jednu tužaljku za dušu, bez toga mi nekako nije to – to.
Ovih dana općenito se osjeća zamor društvenih mreža i digitalnog načina komunikacije. Kako stojite po tom pitanju? Mislite li da nas internet otuđuje? Kako izgledaju Vaši trenuci između posla i stvaranja albuma koji Vas “prizemljuju” i pomažu da ostanete fokusirani?
Malo sam podijeljena u posljednje vrijeme; u isto vrijeme znam da su mi društvene mreže potrebne kako bih mogla raditi ono što radim, a s druge strane sam nekako žalosna jer mi postaje zamorno i teško uvijek htjeti biti prisutna i dijeliti svoje stvari. Nekako se svodimo na to da ako nisi prisutan, kao da te nema ni u stvarnom svijetu, što mi je nekako suludo. Tako da se trudim naći neki zdravi balans u kojem ipak konzumiram ono što volim, što me obogaćuje, zabavlja, uči nečemu ili pomaže u poslu, ali zapravo zadržavam ono što je istinski moje, za sebe. Vrijeme u kojem sam najsretnija i zapravo fokusirana na ono što je stvarno važno u životu, jest vrijeme s mojim prijateljicama i mojim najbližim ljudima. I naravno, moj takozvani me day kad čistim cijeli stan, radim skincare i gledam reality TV.
U Graziji svakog tjedna imamo rubriku Scroll-break, u kojoj dijelimo preporuke stvari koje prekidaju doomscrolling i pružaju “food for thought”. Što je to za Vas – što Vas je posljednje oduševilo, bilo da je riječ o knjigama, filmovima ili nečem drugom?
Uuuu, u posljednje vrijeme me posebno oduševio dokumentarac “Live to 100: Secrets of the Blue Zones”. Nakon njega sam danima razmišljala o svim stavkama života kakav živim. Topla preporuka. A inače, moj svakodnevni food for thought (posebice sad kad krene proljeće) jesu dulje šetnje s mojom psicom Blu, gdje se stvarno pokušam odvojiti od mobitela, družiti s njom i biti u prirodi. Super mi je što to ne mogu preskočiti na dnevnoj bazi, i mislim da mi je to često i puno potrebnije za mentalno zdravlje nego što primjećujem.
Nalazimo se u trenutku kad nam često nedostaje optimizma zbog stanja u svijetu. Singl “Samo ljubili” ipak donosi dozu vedrine. Kako vidite ulogu svoje glazbe u tom pogledu? Koliko ste spremni progovarati o angažiranim temama, a koliko želite pružiti eskapizam?
Mislim da sam ja oduvijek bila jako otvorena oko svojih stavova, uvjerenja i razmišljanja o svijetu. Tako da tu nisam nikad zadržavala stvari za sebe i pri tome stojim. Ne vidim da u svojim pjesmama trebam obrađivati neke teme, niti mislim da sam dovoljno kompetentna za to, ali vrlo sam jasna oko toga što vrednujem, a što ne. Danas baš i ne možemo odvajati umjetnost od umjetnika i mislim da je jako važno znati da artist kojeg slušaš nema iskrivljene vrijednosti. Nažalost, sve je povezano i na svakakve načine dajemo svoju podršku nekome, samo trebamo odlučiti zaslužuje li ta osoba naš doprinos.
Iza Vas je veliki nastup u Tvornici, a uskoro i novi u Vintage Industrial Baru. Možete li podijeliti behind-the-scenes trenutke pripreme za te koncerte? Kako izgledaju dani uoči koncerta – pripreme outfita, fizička i mentalna priprema, probe i slično?
Teren je pripremljen, stvarno smo već uhodani, ali evo, set liste su spremne, light se priprema, rade se neki novi aranžmani, svirat će se neke potpuno nove pjesme (čemu se posebno radujem) i evo, baš danas idem na probu outfita. Drugo sve je na vježbanju glasa, treniranju, inhaliranju, suplementima i vitaminima. Za drugo smo već sve spremni!
Imate istančanu estetiku koja prati svaki Vaš album i singl. Što u tom pogledu možemo očekivati od trećeg albuma? Imate li već mali moodboard koji možete podijeliti, ili neki BTS trenutak koji otkriva više o albumu? Kako kreirate vizualni identitet koji prati glazbu?
Što se vizualnog dijela trećeg albuma tiče, baš ovih dana slažem neki moodboard i imam neke ideje, ali neću znati sto posto dok ga ne završim glazbeno. Imam još dosta posla na toj fronti, ali definitivno mi je jako važno da sadržaj na albumu, kao i naziv, odgovaraju vizualnom dijelu. Tako da sve ovisi o tonu glazbe koji na kraju preuzme cijeli album. Svakako se tom procesu jako radujem, obožavam raditi sa svojom ekipom kreativnih ljudi koji mi uvijek daju nove ideje za dalje.
Foto: Nika Turković, PR
