Na području grada Obrovca, tek nešto više od sat vremena vožnje od Zadra, nalazi se, po mnogima, najljepša lokacija za izlet u Hrvatskoj. Bilo da dolazite iz Dalmacije ili na put krećete iz sjevernog dijela Hrvatske, isplatit će se svakog kilometra.
Podno tih južnih padina Velebita mnogo je razloga za sreću i oduševljenje prirodom, a takva je i rijeka Zrmanja, usječena duboko u kanjon teško prohodnoga kraja. U nju se pak ulijeva Krupa, sa svojih 7 kilometara, najduža i vodom najizdašnija pritoka Zrmanje. I tu nastaje čarolija zvana Kudin most koji se nalazi okružen prekrasnom prirodom, skriven od pogleda mnogobrojnih turista i ne tako lako dostupna turistička atrakcija. Predaja kaže da je most izgradio zaljubljeni mladić Kude kako bi premostio rijeku koja ga je dijelila od njegove drage. Po njemu je most i dobio ime. Most je izgrađen tehnikom suhozida, na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće, a radišni, i kažu zaljubljeni, majstor je u 12 lukova izrađenih od sedrenih blokova i isto toliko kamenih stupova spojio obje obale Krupe. Danas je most je preventivno zaštićen kao spomenik kulture.
Most možete pronaći ako na cesti Obrovac-Gračac skrenete prema Golubiću i Kaštel Žegarskom. Nakon dolaska u selo Golubić, kod stare škole slijedite oznaku si krenite cestom prema Kudinom mostu. Staze do Kudinog mosta i oko njega u području kanjona su uređene i lako prohodne, a vjerujte nam ovdje nećete naići na horde turista. Na kraju silaznog kanjonskog puta, oduševljenje prizorom neće izostati jer ovdje doista vlada netaknuta priroda. S poučne staze od sela Golubić do Kudinog mosta otvaraju se iznenađujući vidici na modrozelenu Krupu i na njezinu sedrenu barijeru zvanu Deveterac. Deveterac je dobio ime po devet sedrenih kaskada koje završavaju visokim slapom preko kojeg vodi Kudin most.
O ovoj ljubavnoj legendi u kojoj ljubav ima svoj sretan kraj, PP Velebit, napisao je na svojim stranicama; “U selu Golubić, u 19. stoljeću, živio je čovjek imenom Kude. Često je silazio na rijeku Krupu putevima koje su mukotrpno gradili njegovi preci kako bi došli na njive uz samu rijeku Krupu. Na škrtom i golom kamenjaru, Krupa je značila život. Silazio je Kude do rijeke, a gledao je preko rijeke. Na drugoj je obali čuvala ovce lijepa djevojka duge, crne kose. Na tom mjestu Krupa se slijevala u nekoliko ogrlica, da bi se obrušila slapom i onda dalje opet mirno tekla. Tu je Kude izgradio mlin i dok bi se žito mljelo, on je duhom bio na drugoj strani kod lijepe Mande. Sve češće bi pregazio Krupu na slapu skačući s kamena na kamen, a Mande bi zadivljeno i prestrašeno čekala da dođe do nje. Bojala se Mande slapa i nije se usudila prijeći Krupu, a divila se Kudinoj neustrašivosti.
Kude je isprosio Mandu čiji je otac pristao na taj brak, ali su trebali pričekati nekoliko godina jer je Mande bila jako mlada i još nije stasala za udaju. Kude se zarekao da će dok čeka Mandu, izgraditi most kako bi svatove i svoju dragu prevezao preko rijeke. Tako je nastalo nevjerojatno djelo ljudskih ruku, most od dvanaest lukova izrađenih od sedrenih blokova i isto toliko kamenih stupova koji spaja obje obale Krupe. Lijepu Mandu zaljubljeni je Kude doveo u Golubić i živjeli su dugo i sretno, a most stoji i danas kao spomenik velikoj ljubavi i ljudskoj upornosti.”
Foto: Josip Svetić/PP Velebit, Getty Images
