Koncertom jedne od najvećih world music zvijezda današnjice, 11. 12. u zagrebačkoj Tvornici završava 14. Zagreb Jazz Festival!
Svestrana glazbenica, glumica i aktivistica, predstavit će aktualni album „London Ko”. Na tom albumu Fatoumata Diawara nastavlja ponovno stvarati i mijenjati tradicionalnu afričku glazbu. Kako bi obilježila ovogodišnji Svjetski dan djece (20. 11.), Fatoumata Diawara predstavila je svoj novi video spot „Sete” feat. Brooklyn Youth Choir.
Pjesma je objavljena na njenom albumu „London Ko”, koproducirao ju je -M-, a upozorava na praksu koja je nažalost još uvijek prečesta za milijune djevojaka i žena u Africi, Aziji i na Bliskom istoku: genitalno obrezivanje.
Njezin prethodni album „Fenfo”, doveo je do toga da je stvarno počela izmišljati vlastiti stil, zaradio joj je nominacije za nagrade Grammy i Victoires de la Musique 2019. Još uvijek prepravljajući pravila, Fatou nas vraća u svoj eklektičan, avangardni svemir. S različitim bojama koje unosi u svoju glazbu (afrobeat, jazz, pop, electro, pa čak i hip-hop), „”London Ko nemoguće je staviti u bilo koju kutiju.
Za aktualni album „London Ko” kaže: “Uložila sam svu svoju ljubav, svoju dušu i svoje tijelo u kreativni proces za ovaj album”.
Iza nje je teško djetinjstvo i imresivna karijera. Glumila je u nekoliko nagrađenih filmova i svirala s umjetnicima kao što su Herbie Hancock (projekt „Imagine”, nagrada Grammy 2011.) i Bobby Womack. 2012. pjevala je uz basista Red Hot Chili Peppersa Flea, Tonyja Allena i Damona Albarna, između ostalih, u sklopu nevjerojatnog projekta Rocket Juice & The Moon. Snimila je album „live à Marciac” s kubanskim pijanistom Robertom Fonsecom, mladim čudom čija je karijera započela deset godina ranije s legendarnim Buena Vista Social Clubom. Spoj Afrike i Kube koji potvrđuje svestranost malijske pjevačice i njezin jazzy potencijal.
Mora se reći da je jedna od neospornih osobina ove umjetnice otpornost. Od djetinjstva je prevladavala mnoge šokove i prepreke koje je život nosio pred nju. Rođena u Côte d’Ivoireu 1982., bila je prisiljena napustiti zemlju 90-ih i živjeti s tetom u Bamaku, Mali. Njezin je otac imao ukupno 21 dijete, iako su neka podlegla dječjim bolestima. Fatoumata je odrasla u surovom okruženju, odvojena od roditelja i često zanemarena. Upravo kroz svoju strast prema plesu uspjela je izgraditi vlastiti svemir i otvoriti vrata u svijet filma. Samostalna i snalažljiva od malih nogu, pozornost redatelja ne privlači samo njezin talent, već i njezina izvanredna osobnost.
O albumu “London Ko”
Oštrija nego ikada sa svojim riječima, postiže savršenu ravnotežu između sintetičkih zvukova i tradicionalnih malijskih ritmova. Pjesma „Dambe” (što se može prevesti kao „vrijednosti tradicije”) jasno iznosi namjere Fatoumate Diawara kao umjetnice: ona ne samo kritizira, ona donosi svježe ideje. Glazba je njezin odabrani alat, a njome otkriva mogućnost drukčijeg odnosa s vremenom. Ova promjena između avangardnog stila i počasti njezinim precima raspršuje nesklade sadašnjosti. Mješavina žanrova može se shvatiti kao sredstvo emancipacije. Fatou se poigrava i geografskim prostorima, što vidimo u naslovu albuma, London Ko. Neologizam koji je također simboličan za njezinu suradnju s Damonom Albarnom, koja rađa novi svijet, spoj Bamaka i Londona. Naklon bogatstvu miješanja, otvorenosti prema Drugome i važnosti interkulturalnosti. Središnja figura u engleskom glazbenom svijetu i pravi poznavatelj afričke glazbe, Damon Albarn koproducirao je album, a pojavljuje se na čak šest pjesama.
„Za mene „London Ko” znači otvoriti svoj um. Također predstavlja vezu Damona Albarna s malijskom glazbom.”, kaže slavna glazbenica.
Fatoumata predstavlja nove imaginarne svjetove, kao što ilustriraju prva pjesma objavljena s albuma, „Nsera”, i eksplozivni video Gregoryja Ohrela. Ovo je umjetnik koji razumije pravu vrijednost grafičkog svemira. Fatou predstavlja nekomplicirani odnos s Afrikom, razbijajući nesvjesni kolektivni stereotip o kontinentu i njegovoj dijaspori. Njezina nas estetika poziva na kozmičko putovanje, krećući se kroz mit u stvarnost.
Oslanjajući se na međunarodne umjetničke susrete koji su oblikovali njezino dosadašnje putovanje, Fatoumata također poziva posebne goste koji naglašavaju album, poput ulaza u njezin svemir. U „Londonu Ko”, iako se držimo tradicije, glazba Fatoumata Diawara daje nam proročansku viziju onoga što Afrika može učiniti. Ona izmišlja alternativni prostor i vrijeme u kojem je moguće postati gospodar vlastite sudbine. Pozicionirajući se kao glumica u svijetu budućnosti, ovaj album uzdiže Fatoumatu Diawaru u red velikih glasova afrofuturizma.
O djetinjstvu i filmskoj karijeri:
Njezino prvo snimanje filma, na Taafé Fanga (“Moć žene”), bilo je iskustvo koje joj je promijenilo život kao mladoj ženi.
Odmah ju je primijetio redatelj Cheick Oumar Sissoko, koji joj je dao glavnu žensku ulogu u „La Genèse”. Film je osvojio nagrade na festivalu u Cannesu 1999. Glumila je u nekoliko igranih filmova, uključujući ulogu Sije u filmu Danija Kouyatéa „Sia. le Rêve du Python”, adaptaciji mita o zmiji Bidi, u kojoj djevojka koja će biti žrtvovana pokušava pobjeći od svoje obitelji. Ovaj bi film također osvajao nagrade. Nije slučajno da je u svojoj zemlji poznatija pod imenom Sia, jer će fikcija uskoro postati stvarnost. Jedva punoljetna, Fatou je bila prisiljena pobjeći iz svoje zemlje kako bi izbjegla prisilni brak. Sletjela je u Francusku kako bi igrala Antigonu u Théâtre des Bouffes du Nord u Parizu. 2002. pridružila se slavnoj „Compagnie Royal de Luxe de Nantes” i ostala s njima šest godina, dajući joj priliku proputovati cijeli svijet u showu koji ostavlja bez daha.
2007. dobila je ulogu Karabe u glazbenoj komediji „Kirikou” i pojavila se na soundtracku za seriju. Paralelno je igrala ulogu pjevačice u filmu „Il va pleuvoir sur Conakry” gvinejskog redatelja Cheicka Fantamadija Camare, koji je osvojio nekoliko nagrada, a nekoliko godina kasnije pozvana je da igra glavnu ulogu u „Morbayassa”. Još jednom su se fikcija i stvarnost preklapale u Fatoumatinu životu, jer je utjelovila žensku moć i jaz između tradicije i modernog.
Ova fikcija/stvarnost nastavit će svoj tok s Abdherrahmaneom Sissakom i njegovim filmom Timbuktu iz 2014. – najgledanijim afričkim filmom na svijetu i dobitnikom sedam Césara i Oscara – za koji je Fatou preuzeo glavnu ulogu i skladao “Timbuktu Fasso” s Amineom Bouhafa. Zatim je glumila zajedno s Omarom Syjem u filmu „Yao Philippea Godeaua”, objavljenom 2019., a vratila se na pozornicu u operi „Le Vol du Boli”, koju je producirao Abdherramane Sissako, a glazbu Damon Albarn, neposredno prije pandemije.
Ulaznice u prodaji preko sustava Entrio.
Foto: Alun Be, Shelby Duncan
