Pobačaj je legaliziran diljem SAD-a nakon značajne pravne presude iz 1973., koja se često naziva slučaj Roe protiv Wadea. Sada je Vrhovni sud SAD-a – najviše pravno tijelo u zemlji – to pravo poništio
Godine 1969. jedna je 25-godišnjakinja, pod pseudonimom Jane Roe, osporila kaznene zakone o pobačaju u Teksasu. Država je u to vrijeme smatrala pobačaj protuustavnim, osim u slučajevima kada je život majke bio ugrožen, a taj zakon branio je jedan okružni tužitelj, Henry Wade, kojem pseudonim nije trebao.
Tako je nastao naziv zakona Roe v Wade, a tužna priča žene ide tako da je Roe bila trudna sa svojim trećim djetetom i htjela pobaciti jer je tvrdila da je silovana. No slučaj je odbijen i bila je prisiljena roditi. Nekoliko godina kasnije, 1973. godine, njezina je žalba stigla na Vrhovni sud SAD-a, gdje je njezin slučaj saslušan zajedno sa slučajem 20-godišnje žene iz Georgije, Sandre Bensing.
Tvrdili su da su zakoni o pobačaju u Teksasu i Georgiji protivni Ustavu SAD-a jer krše pravo žene na privatnost, a onda je sa sedam glasova za i dva protiv, ustavni sud ustanovio da nemaju ovlasti da zabrane pobačaje te da je pravo žene na prekid trudnoće zaštićeno američkim ustavom.
Upravo je to netom poništeno, što znači da su ponovno aktualni zakoni prije, eto, pedeset godina. Više žene u SAD-u (naravno, ovisno o državi) nemaju apsolutno pravo na pobačaj u prva tri mjeseca trudnoće, niti da u posljednjem tromjesečju žena može pobaciti unatoč bilo kojoj zakonskoj zabrani samo ako liječnici potvrde da je potrebno spasiti njezin život ili zdravlje. Zvuči vam poznato?
Ako ste zaboravili, naša kolegica Zrinka Kelčec pisala je o slučaju Mirele Čavajde, koji je vrlo zorno pokazao da je pravo na izbor žene ugrožen svugdje, kao i u Krasnoj Našoj. Tako ispada da su prosvjednice koje su još prije pet godina hodale u kostimima iz serije Sluškinjina priča uspješno prognozirale što bi se moglo dogoditi. Iako SAD djeluje daleko, svaka politička atmosfera neminovno se prelijeva posvuda.
Da je situacija ozbiljna i izvan SAD-a, kod nas, svjedoči i činjenica da se pojedini protivnici prava na izbor žene već slavobitno hvale kako će stvoriti zakon koji će učiniti isto, pod opaskom zaštite nerođenih.
No da se vratimo na SAD. Ondje je instantno došlo do aktivacije starih zakona, klinike koje pružaju usluge edukacije i planiranog pobačaja se se počele gasiti, izbili su prosvjedi, neki tip je krenuo na prosvjednike automobilom i ranio jednu osobu (kako to vole ljubitelji nerođene djece, demokrata i LGBTIQ populacije), a očekuje se da će pola američkih država kroz par mjeseci uvesti nova ograničenja ili zabrane pobačaja. Došli smo do situacije da SAD i u zakonodavnom smislu ima manji problem s tim da netko uđe s puškom u osnovnu školu i pobije cijeli razred, od toga što se događa u ženinoj maternici.
Roe v Wade, za koji je ikona Ruth Bader Ginsburg izjavila da je njezino najveće postignuće i u posljednjem intervjuu izjavila da se mora zaštititi, za koji je čak i bivši američki predsjednik Donald Trump, koji je doslovno motivirao ljude da izvedu juriš na Kapitol prošle godine, izjavio kako bi ukidanje ove pravne presude bilo loše za republikance – sada više ne postoji.
Sveukupno, očekuje se da će presuda Vrhovnog suda značiti da će oko 36 milijuna žena u reproduktivnoj dobi izgubiti pristup pobačaju u svojim državama, prema istraživanju Planned Parenthood, zdravstvene organizacije koja pruža pobačaje.
U prijevodu, to znači da će žene s novcima na računu i dalje moći pristupiti pobačaju u drugim državama, ali su one siromašne te koje su ugrožene. U prijevodu, to znači da će se pobačaji i dalje događati, samo ne u kontroliranim uvjetima u klinici, već raznim ilegalnim izmiksanim pićima, iskrivljenim vješalicama, iglama za vunu i sličnim srednjovjekovnim tehnikama. To znači da će ugrožene majke možda morati roditi mrtvo dijete, ili završiti u zatvoru nakon što su imale spontani pobačaj (što je u nekim državama Južne Amerike i dalje praksa).
Zabranom pobačaja nisu napravili ništa za nerođenu djecu, jer da brinu o tome što je dobro za nerođenu djecu, znali bi da nitko “ne želi”, eto, skoknuti na pobačaj. Pobačaj je izbor žene koja nije u situaciji roditi dijete, iz bilo kojeg razloga, koji se nas zapravo uopće ne tiče. Da zaista brinu o tome što je nerođenoj djeci važno, shvatili bi to jer se ponavlja sustavno. Umjesto zabrane, svorili bi uvjete besplatne zdravstvene usluge koja na vrijeme ustanovi probleme sa zdravljem fetusa, koje tretira trudnice s osnovnim dostojanstvom, seksualnog odgoja, civiliziranih životnih prihoda i uvjeta, sprječavanja seksualnog nasilja i da djeca od 6 do 18 ne moraju napamet znati kako se sakriti od masovnog ubojice.
Da postoji briga za nerođenu djecu i njihovo sutra, ne bismo imali klimatsku krizu, korupciju niti gušenja ljudskih prava, da spomenemo neke od stavki. No, hajdemo pitati što nerođena djeca žele. Kakve bi htjeli uvjete dolaska na svijet, i kakav život? Ha da, ne možemo. Umjesto njih, gledamo druge koji si daju za pravo govoriti u ime nerođenih, u ime žena, interpretirati citate iz Biblije. Ukratko, zaštita nerođenih kreće od zaštite rođenih, s obvezom da nerođene donesu na svijet vrijedan življenja.
Foto: Samuel Corum/Getty Images
