Edo Plovanić, glavni urednik najčitanijeg domaćeg portala posvećenog glazbi, muzika.hr, sjeo je s Aleksandrom Ljiljakom i porazgovarao s njime o jednom od najomiljenijih domaćih bendova te proljetnom koncertu koji je zamišljen kao proslava njegova 50. rođendana, 25. obljetnice osnutka benda Yammat i 20 godina od pokretanja Headoneasta. Prenosimo intervju!
Bend koji je pokrenuo cijeli novi val bendova, zazivani Yammat, osnovan je prije 25 godina i imao je velik početni uspjeh, no nažalost, bend nije dugo trajao. Od raspada do danas je uglavnom provlačen po medijima vezan s istoimenim radijom i problematikom oko imena. No pjesme “Putujem” i “Tvoje lice se promijenilo” s albuma “Plan B” danas možemo smatrati klasicima 21. stoljeća. Osnivač benda koji, iako se najmanje gurao, a tekstopisac i autor prva tri hita benda, Aleksandar Ljiljak, složio je koncept koji uključuje Yammat, ali i cijelu njegovu autorsku karijeru nakon.
Gdje je, šta nam danas radi jedan od tvoraca Yammata?
Nije tajna da sam se posljednjih godina trudio biti miran obiteljski čovjek i da mi je to uspijevalo, a u slobodno vrijeme pisao sam i objavljivao pjesme koje su onda kompilirane na album(e). Bilo je i nešto koncerata, ali s obzirom na zahtjevnost i osjetljivost materijala i nepredvidivost vremena u kojem živimo, tom segmentu muzike ću se ozbiljno posvetiti u ovoj i godinama koje dolaze. To je najkraći i najjednostavniji odgovor na tvoje pitanje.
Da se vratimo malo, koliko je, zapravo, trajao Yammat, znamo da je bio bolan raskid, i znamo za probleme oko imena benda. Već dvadesetak je godina prošlo od početka Yammata, pa razilaženje… kakva je danas situacija s bendom?
Bend je osnovan u jesen ‘98. što znači da je ove godine svojevrsna 25. obljetnica osnutka, a u toj originalnoj formaciji koju smo činili Ivana Babić, Zoran Kostelac i ja i kojoj se godinu dana kasnije, kao izvršni producent, priključio i Alen Balen, održali smo se do proljeća 2003.
Razlaz je bio dugotrajan, mučan, težak i bolan za sve, ali život se svakom od nas nastavio i nakon prekida, kao što to inače bude.
Baš sam neki dan dugo razgovarao s Ivanom i prisjećali smo se, s ove vremenske distance, svega onog što smo skupa proživljavali početkom milenija. Sjajna je stvar da smo nas dvoje danas u korektnim odnosima i da komuniciramo kao prijatelji, ali je šteta da ona više nije u poslu i što je muzika kod nje stvar prošlosti, pa je zahvalila na pozivu da se pojavimo skupa na obljetničkom nastupu.
U vezi imena Yammat i svega što se oko njega događalo, danas mogu reći kako sam i sam dosta pridonio tome da su stvari otišle u smjeru kojem nisu trebale i sve je završilo u nekoj vrsti afere koja se vukla godinama. To je jedna od stvari kojoj bih danas drukčije pristupio. Mea culpa.
Kako je Yammat postao neaktivan, ti si nastavio sa suprugom Rebekom i to kao duo Headoneast. Gdje je danas Headoneast, a gdje Rebeka?
Prije faze s Rebekom, nekoliko godina sam blisko surađivao sa Samirom Kadribašićem (nekad basist Jinxa) s kojim sam i slagao prvi album Headoneasta. Rebeka je dosta zaslužna što sam se nakon par godina pauze aktivirao i počeo objavljivati pjesme i bila je podrška pri povratku Headoneasta 2013. Ta faza benda je iza nas. Logično i prirodno je da se moja supruga poželjela autorski izraziti i okušati se u solo vodama. To ne znači da ona više nije dio Headoneasta, niti da nam je brak kolabirao, nego je naprosto krenula u realizaciju svojih ideja i zamisli u nekoliko područja i u tome ima moju podršku i razumijevanje. Headoneast je danas moj prateći sastav.
U međuvremenu, skladao si i za filmove i serije, koji su redatelji s kojima si surađivao, na kojim projektima si radio? Imaš nešto šta te posebno ispunilo u tome?
Najviše sam radio TV serije na kojima su svoj zanat pekli, a u uz to i solidno zaradili, mnogi redatelji i glumci i zaista nemamo vremena nabrajati sve jer ću sigurno nekoga izostaviti, a to nije fer. Od 2005. do 2013. bio sam full time u tome i to je jedan od razloga zašto nisam objavljivao pjesme.
Mene je rad na pozadinskoj muzici jednako veselio i uzbuđivao, kao i rad na pjesmama ili bilo koji drugi rad u kojem uspijevaš dotaknuti neki čarobni gumb u sebi i pomoću kojeg si onda kao antena spojena na univerzum, pa tu nepresušnu energiju samo preneseš u note i isporučiš drugima. Od toga nema boljeg i jačeg osjećaja. Nadam se da razumiješ (smijeh).
Radio sam i jinglove za TV, dosta dokumentaraca, nešto muzike za studente režije, a trenutno čekam da krene snimanje biopica o jednom od heroja mog djetinjstva i za koji bih trebao raditi muziku. Toliko ti zasad smijem reći.
Na proljeće se sprema veliki povratnički koncert, gotovo da ga možemo nazvati reunion Yammata, no tu se radi o još većoj priči, o cijelom tvom autorskom opusu. Koliko nam zasad možeš reći o koncertu?
Kako na koncertu neće biti Ivane, a Kosta i Balen nisu više među nama od 2019. (umrli su u razmaku manjem od mjesec dana) onda ipak ne možemo govoriti o reunionu Yammata jer sam jedini aktivan od nas četvero koji smo pokrenuli cijelu priču. Sigurno se neću ovaj put ustručavati izvoditi i pjesme s Yammatovog “Plana B”, neke pjesme Natali Dizdar, probati izvesti i pokoji instrumental iz perioda dok sam bio potpuno zaokupljen pozadinskom glazbom. Naći će se i neki cover drugih autora i svakako pjesme koje sam dosad objavljivao pod imenom Headoneast.
Koncert je zamišljen kao neka vrsta proslave mog 50. rođendana, 25. obljetnice osnutka benda Yammat i 20 godina od pokretanja Headoneasta.
Želja mi je da na koncerte koji će se događati nakon slavljeničkog nastupa dođe puno Yammatovih fanova, za koje sam siguran da su brojni i zbog protoka vremena sad u širokom rasponu godina, te da ću im uspjeti priuštiiti nezaboravno iskustvo i dobar provod uz pjesme koje nas povezuju.
Kad je bio zadnji koncert Yammata, kad je bio zadnji tvoj?
Ako ne računamo nastup na Zagrebačkom festivalu, na kojem sam nastupio u svibnju 2021., zadnji koncert Headoneasta bio je na Zagreb beer festivalu 2019. Što se Yammata tiče, teško mi je reći kad je službeno bio zadnji koncert jer se bend i nakon mene dekonstruirao i nestajao mjesecima.
Sada djeluješ pod vlastitim imenom, objavio si singl “Grade moj”, a uskoro ide i novi singl “Tama”, o čemu on priča?
“Grade moj” je govorio o potresu i onom što se događalo neposredno nakon njega, a “Tama” je pjesma koja otvoreno govori o osjećaju otuđenost, izoliranost, odbačenost, te stanjima kao što su apatija, melankolija, anksioznost, depresija i suicidalnost.
Mentalno zdravlje je velika tema, naročito se kroz vrijeme pandemije proširila. Kako se sam boriš s tim?
Čini mi se da su mentalne bolesti, iako se dosta govori o njima, i dalje tabu tema sklonjena na stranu ili brzinski gurnuta pod tepih i bojim se da već imamo neku vrstu epidemije mentalnih poremećaja koju na svojim leđima nose marginalizirani protagonisti tih duševnih patnji. Kroz “Tamu” sam pokušao nešto reći o tim temama, jer mislim da je dobrodošla svaka pažnja i solidarnost upućena na adresu tih ljudi.
Ostatak intervjua pročitajte ovdje.
