Tajanstveni dvorac Belaj koji se nalazi na pola puta između Učke i Pazina, u mjestu pod imenom Cerovlje, već smo vam spominjali ovdje kao odličnu destinaciju za ručak. No, ovog vam puta želimo reći više obzirom da iza ove velebne građevine stoji i iznimno dugačka i zanimljiva povijest.
O povijesti imanja Belaj
Kada je grof Ulrich Weimar 1063. godine zauzeo područje između Labina i Rijeke, car Henrik nagradio ga je te mu darovao nekoliko dvoraca u koritu rijeke Raše. Henrikovo djelo donacije donacije iz XI. stoljeća prvi je pisani trag koji spominje Bellai. Nakon što Daniele Barbo početkom XVII. stoljeća napušta obližnji srednjovjekovni dvorac Possert, daje sagraditi svoju novu rezidenciju – dvorac Belaj. Tako je Barbo, pripadnik značajne plemićke obitelji koja svoje korijene vuče iz Venecije, postao prvi vlasnik dvorca. U Istri je egzistirala grana obitelji imenovana prema njihovoj kožljačkoj rezidenciji (Barbo-Wachtenstein), no koji su tijekom vremena značajno proširili svoje posjede i na druge dijelove poluotoka. Sam Daniele imao je vojničku karijeru u vrijeme kad je Habsburška monarhija vodila iscrpljujuće borbe protiv turskih osvajača. Niz je godina vršio dužnost senjskog kapetana, a nakon odlaska iz službe dolazi u Belaj i počinje graditi ladanjski dvorac.
Nasljednici Danielea Barba posjedovali su dvorac od 1668. godine, kada ga prodaju Johannu Weikhardu, članu habsburške aristokratske obitelji. Johannovi potomci renovirali su palaču u baroknom stilu tijekom XVIII. stoljeća. U XIX. stoljeća dvorac Belaj bio je administrativno i sudsko sjedište jednog istarskog okruga. Dvorac se tako sastoji od središnje stambene palače s četiri krila. U prizemlju dvorca smještena je kapelica sv. Henrika II u kojoj se nalaze nadgrobni spomenici obitelji Barbo te plemićkih obitelji iz Kršana, Kožljaka i Paza.
S obzirom da nije imao nasljednika, nakon smrti Danielea Barboa, dvorac je postao vlasništvo cara Ferdinanda II. Car je dvorac 1624. godine darovao poznatom talijanskom književniku Gabrieleu Zinaniju (1564.-1635.) koji je dobio dozvolu da nosi naslov gospodara Belaja. S obzirom na skromne prihode feuda, Gabriele Zinani je nedugo nakon toga prodao dvorac Belaj natrag obitelji Barbo. Ladanjski dvorac Belaj ostao je u posjedu obitelji Barbo do 1668. godine, kada ga Francesco Barbo zajedno s Pazom i Kožljakom prodaje Johannu Weickhardu Auerspergu, diplomatu, ministru i savjetniku cara Ferdinanda III. i Leopolda I. koji je u svoje vrijeme poticao sadnju maslina.
Iako je po maslinarstvu znatno poznatiji južni i zapadni dio istarskog poluotoka, njihov je uzgoj zastupljen i u središnjoj Istri. Jedna od zaslužnijih osoba za razvoj maslinarstva središnje Istre bio je J.W.Auersperg, jedan od vlasnika belajskog posjeda koji je poticao uzgoj upravo ovog agruma u drugoj polovici 17.st. Područje oko Belaja osobito je pogodno za uzgoj maslina jer se upravo u ovoj mikroregiji mediteranska klima najdublje zavlači prema sjeveru poluotoka stvarajući stoga povoljne preduvjete razvoju maslinarstva.
Nakon njegove smrti, nasljeđuje ga sin Ferdinand (1655.-1708.) koji je 1678. oženio Mariju Annu von Herberstein te se grbovi Auerspergo-Herberstein, jedan do drugoga, danas nalaze na kuli kaštela u Pazinu. Ladanjski dvorac bio je u vlasništvu obitelji Auersperg sljedećih tri stotine godina. Ukidanjem feudalnih odnosa 1848. Belaj gubi svoje upravne funkcije, a u vlasništvu obitelji Auersperg ostaje do kraja Drugog svjetskog rata, kada je nacionaliziran.
Istočni aneks dvorca je prvenstveno imao ulogu žitnice, o čemu svjedoče tlocrti dvorca iz sredine XIX. stoljeća nakon čega je planirana i djelomična građevinska preinaka kompleksa, kojom bi ovu u zgradu bili smještene i zatvorske ćelije te ured zatvorskog čuvara. U podrumu se nalazi dobro očuvana stara austrijska bačva obložena staklenim pločicama, sa zapremninom od 25 000 litara. Vinski podrum se i dan danas koristi za preradu grožđa te proizvodnju vina za dvije vinarije: Podrum Belaj, u vlasništvu obitelji Ivić, te Dvorac Belaj, u vlasništvu obitelji Belay.
Zapadni aneks dvorca svojom vanjštinom u osnovi odgovara oblikovanju onog istočnog, no organizacijom i nekadašnjom funkcijom pokazuje značajne razlike. Zgrada je imala funkciju štala sa stanom upravitelja posjeda. Danas je u prostorima desnog aneksa smješteno srce gospodarske djelatnosti dvorca, odnosno proizvodnje vina. Ova je zgrada, jednako kao i istočni aneks, izgrađena krajem XVIII.stoljeća. Dvorac Belaj se danas nalazi na listi zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske.
Dvorac Belaj danas
Vinogradarstvo i vinarstvo uvijek su bili među glavnim aktivnostima u dvorcu, a današnji vinogradi dvorca Belaj smješteni su na istočnoj strani istarskog poluotoka, uz Učku. Trenutačno najstarije loze potječu iz 1964. Vinova loza koja se koristi u proizvodnji vina nalazi se ispred i iza dvorca te preko puta ceste koja vodi do imanja. Povijesni vinogradi locirani su na brežuljcima, na 230m nadmorske visine uz Učku (tal. Monte Maggiore). Vinogradi na Belaju su pod utjecajem vjetrova s istoka i juga, a ova mikroklima nema značajnih temperaturnih razlika. Na području vinograda nalazi se jedinstvena mješavina bijelog, crvenog te sivog tla. Proizvodnju vina linije Dvorac Belaj već dugi niz godina vodi enolog Toni Batel, dok se za proizvodnju linije Podrum Belaj brinu sami vlasnici vinarije, Zorko i Luka Ivić.
I gastronomija je neizostavna
Vlasnici imanja odlučili su otvoriti vrata kušaonice vina i restorana na Belaju 2017.godine kako bi omogućili posjetiteljima da i oni dožive Belaj i ožive sva osjetila. Restoran imanja Castle Belaj sadrži jedinstvenu povijesnu dvoranu za objed s 40 sjedećih mjesta, dio kojih se nalazi u ugodnoj prostoriji uz originalno centralno ognjišće. U toplijim mjesecima gosti mogu uživati na vanjskoj verandi te odvojenim prostorom za ručak u prirodi, okruženim vinogradima i s prekrasnim pogledom na Učku. Iz vrhunske kuhinje mladog Chefa Ivana Prokeša izlaze pomno osmišljene kulinarske kreacije inspirirane istarskim podnebljem i samo najboljim lokalnim namirnicama. Jelovnik restorana se mijenja ovisno o sezoni i dostupnim proizvodima koji stižu od lokalnih proizvođača. Između ostaloga, u restoranu Castle Belaj možete kušati odreske autohtonog istarskog goveda boškarina, magarca, a naravno nezaobilazna su i jela od istarskog tartufa, kao i domaća tjestenina.
Sva dostupna vina vinarija Podrum Belaj i Dvorac Belaj mogu se naći i u shopu uz kušaonicu. Osim vina, dostupni su i proizvodi lokalnih provjerenih dobavljača i partnera, kako bi gosti doživljaje s Belaja mogli oživljavati i u toplini vlastitih domova, a jestivi pokloni su uvijek i krasan suvenir s putovanja u Istru.
U sklopu imanja se nalazi se nekoliko mini lokacija koje su na raspolaganju u svrhu eventa. Radi se o unutarnjim prostorima restorana i prizemlju istočnog aneksa dvorca, kao i vanjskim prostorima sa stražnje strane imanja. Bilo da se uputite na event ili ste samo u potrazi za zanimljivom vikend lokacijom za odmor, moramo priznati kako dvorac Belaj zvuči jako zanimljivo. Jela i vina služe vikendima – od petka do nedjelje, a rezervacije su poželjne. Više informacija potražite ovdje.
Foto: Dvorac Belaj
