Svake srijede donosimo mali briefing važnih događanja taj tjedan iz područja politike i društva. Ovoga tjedna riječ je o Austriji, Čileu te Indiji, koja se direktno tiče i nas kao potrošača
‘Najgora krađa modnih plaća’: radnici gladuju dok indijski dobavljači vrhunskih britanskih brendova odbijaju platiti minimalnu plaću
Radnici koji izrađuju odjeću za međunarodne brendove u Karnataki, glavnom proizvodnom centru za odjeću u Indiji, kažu da su njihova djeca gladna jer tvornice odbijaju platiti zakonsku minimalnu plaću u, kako se tvrdi, najvećoj krađi plaće koja je ikada pogodila modnu industriju.
Više od 400.000 radnika u odjevnim predmetima u Karnataki nije isplaćeno zakonsku minimalnu plaću u državi od travnja 2020., prema međunarodnoj organizaciji za radna prava koja prati radne uvjete u tvornicama. Konzorcij za radnička prava (WRC) procjenjuje ukupan iznos do sada neisplaćenih plaća na više od 41 milijun funti.
Jedna je radnica rekla da je zaradila samo polovicu onoga što joj je bilo potrebno za pokrivanje osnovnih životnih troškova, poput hrane i stanarine. “Da smo prošle godine dobili povećanje plaća, mogli bismo barem nekoliko puta mjesečno jesti povrće. Cijelu ovu godinu hranila sam svoju obitelj samo rižom i umakom od chutneya”, rekla je. Scott Nova, izvršni direktor WRC-a, rekao je:
“U smislu broja pogođenih radnika i ukupnog ukradenog novca, ovo je najnevjerojatniji čin krađe plaća koji smo ikada vidjeli. Djeca konfekcionara gladuju da brendovi mogu zaraditi dolar.”
Karnataka je jedno od središta industrije odjevne industrije Indije, s tisućama tvornica i stotinama tisuća radnika koji proizvode odjeću za međunarodne robne marke uključujući Puma, Nike, Zara, Tesco, C&A, Gap, Marks & Spencer i H&M.
“Prošle su gotovo dvije godine otkako dobavljači odjeće odbijaju platiti zakonsku minimalnu plaću, a brendovi su dopuštali da se to nastavi kada su znali da su jedini koji imaju moć zaustaviti ovu raširenu krađu plaća”, rekao je. “Isplata minimalne plaće je prilično najniža granica odgovornosti brenda prema svojoj radnoj snazi. Ako neće ni inzistirati da se ovo plati, onda dopuštaju da se kršenje ljudskih prava u ogromnim razmjerima nekažnjeno nastavi.”
Puma, Nike, Gap, Tesco, C&A, Marks & Spencer i H&M, koji su među brendovima koji nabavljaju odjeću iz Karnatake, izjavili su da su predani plaćanju zakonske minimalne plaće i da očekuju da će se njihovi dobavljači pridržavati odluke visokog suda. Mnogi su se pozvali i na vlastite kodekse ponašanja i poslovne etike, pa se mnogi nadaju da će se situacija konačno promijeniti nabolje.
Ovo nažalost svjedoči da smo daleko od toga da su promjene koje se rade dovoljne i da je vrlo važno nastaviti se boriti za bolje sutra. O ovoj temi razgovarali smo i s osnivačicama inicijative Fashion Revolution, koja se bavi upravo ovakvim temama.
Austrijski parlament legalizirao potpomognuto samoubojstvo
Austrijski zastupnici odobrili su zakon koji legalizira potpomognuto samoubojstvo za teško bolesne osobe, podložan strogim pravilima. Istekao je zakon kojim se zabranjuje ova praksa, što bi ovo, po mnogima kontroverzno pitanje ostavilo nereguliranom.
Austrijski je parlament u četvrtak izglasao legalizaciju potpomognutog samoubojstva od siječnja nakon što je sudskom presudom navedeno da je zabrana prekršila temeljna ljudska prava. Zabrana bi ionako istekla krajem ove godine, a nova zakonska regulativa znači da se može provoditi samo u skladu sa strogim kriterijima.
Zakon o potpomognutom samoubojstvu daje tu mogućnost samo osobama starijim od 18 godina koji su smrtno bolesni ili pate od trajnog, iscrpljujućeg stanja. Svaki slučaj procjenjuju dva liječnika, od kojih bi jedan morao biti stručnjak za palijativnu medicinu. U sklopu svojih dužnosti moraju odrediti hoće li se pacijent samostalno odlučiti za eutanaziju.
Vladajuća konzervativna Austrijska narodna stranka (ÖVP) u suradnji sa Zelenima podržala je zakon u Nacionalnom vijeću, zajedno s oporbenim socijaldemokratima i liberalnom strankom Neos. Jedino neslaganje došlo je od krajnje desne Slobodarske stranke Austrije (FPÖ).
Ministrica pravosuđa Alma Zadić iz Zelenih rekla je da će se, uz zakon, poduzeti mjere koje će ponuditi alternativu potpomognutom samoubojstvu. Dio toga bio je i planirani zakon za proširenje hospicija i palijativne skrbi, dok austrijska vlada također daje više novca na raspolaganje za inicijative za prevenciju samoubojstava.
Drugdje u Europi potpomognuto samoubojstvo dekriminalizirano je u Belgiji, Švicarskoj, Luksemburgu, Nizozemskoj i Španjolskoj. Siva zona je u zemljama poput Francuske i Njemačke, gdje je legalizirana sudskom presudom, ali nije zakonski propisana niti regulirana.
Milenijac ljevičar koji je postao istaknut tijekom protuvladinih prosvjeda izabran je u nedjelju za sljedećeg predsjednika Čilea
O ovome se priča cijeli dan. S 56 % glasova, Gabriel Boric je lako pobijedio s više od 10 bodova zastupnika Joséa Antonija Kasta, i time postao najmlađi predsjednik Čilea.
Borić je pokretačka snaga čileanske nagle promjene, naime, pripada radikalnoj generaciji studentskih vođa koji su odlučni pokopati gorku ostavštinu diktatora Augusta Pinocheta.
“Čile je bio rodno mjesto neoliberalizma, a bit će i njegov grob!” viknuo je s pozornice u noći svoje prvenstvene pobjede, dok mu je tetovaža na podlaktici (zamislite drame, predsjednik s tetovažom!) virila ispod zavrnutog rukava.
Godine 2011., kada je upisao posljednju godinu studija prava, Boric je postao vođa prosvjeda o obrazovanju diljem zemlje, u kojima su tisuće studenata preuzele svoje kampuse i fakultete tijekom duge, hladne zime, i na ulicama tražile besplatno, kvalitetno obrazovanje za sve.
Prosvjedi su ugušeni skromnim kompromisom, dopuštajući nekim studentima da studiraju besplatno. Boric nikada nije diplomirao, umjesto toga pobijedio je na izborima za čileanski kongres 2013. i bio u dva mandata kao zamjenik, postavši jedan od prvih kongresmena koji je došao izvan dvije tradicionalne čileanske koalicije u tom procesu.
Sada, kad se kandidirao za predsjednika, obećao je decentralizirati Čile, implementirati državu blagostanja, povećati javnu potrošnju i uključiti žene, nebinarne Čileanke i autohtone narode. Ali Boricev je konačni cilj da izvuče zemlju iz okova Pinochetove diktature koja će definirati njegovu ostavštinu.
Također je obećao ukinuti čileanski privatni mirovinski sustav – obilježje neoliberalnog ekonomskog modela nametnutog diktaturom generala Augusta Pinocheta.
Generalno, Boricev ambiciozni cilj je uvesti socijaldemokraciju europskog stila koja bi proširila ekonomska i politička prava kako bi se napala nejednakost, a da se pritom ne skreće prema autoritarizmu kojeg prihvaća veliki dio ljevice u Latinskoj Americi, od Kube do Venezuele. Kako je izjavio budući predsjednik:
“Mi smo generacija koja se pojavila u javnom životu i traži da se naša prava poštuju kao prava, a ne da se tretiraju kao roba široke potrošnje. Znamo da i dalje postoji pravda za bogate i pravda za siromašne, i više nećemo dopustiti da siromašni i dalje plaćaju cijenu čileanske nejednakosti.”
Također je dao široku podršku Čileankama, ključnim glasačkim blokom, koje su se bojale da će pobjeda Kasta ugroziti njihov položaj u društvu, te je obećao da će kreirati vladu koja će nastojati “ostaviti iza sebe jednom zauvijek patrijarhalno naslijeđe našeg društva.”
S 35 godina, Boric će postati najmlađi moderni predsjednik Čilea kada preuzme dužnost u ožujku i tek drugi milenijalac na čelu u Latinskoj Americi, nakon Salvadora Nayiba Bukelea. Samo još jedan šef države, Giacomo Simoncini iz grada-države San Marino u Europi, mlađi je.
Vjerojatno će se njegova vlada pomno pratiti u cijeloj Latinskoj Americi, ali i u svijetu.
Foto: Marcelo Hernandez / Getty Images News via Getty Images
