Tijekom godina provedenih u praćenju street art scene, ime Tom tj. HRVB uvijek je bilo prisutno. Njegove lude, šarolike i optimistične ilustracije osvajale su zidove diljem svijeta, a svaki novi rad bio je povod za osmijeh. Mnogi ga znaju kao freelance ilustratora i street art umjetnika iz Berlina čiji je rad “eye catcher”, kako sam za sebe kaže.
Nakon godina praćenja rada s distance, prilika da ga ulovim za razgovor dogodila zbog festivala Graffiti na gradele u Bolu na Braču. Tamo je, okružen suncem, morem i dobrim vibracijama, Tom nesebično podijelio priču o svom umjetničkom putu, slobodi, adrenalinu…
HRVB – od “taggera” do street art umjetnika
Tomov put započeo je u Istočnom Berlinu, u ’90-ima. Kao 14-godišnjak, našao se na raskrižju. S jedne strane, mogao je postati “glupi nazi”, a s druge – “kul graffiti writer”. Nije bilo dileme, odabrao je graffiti umjetnost. “Počeo sam raditi grafite, no ubrzo sam shvatio da sam bolji u slikanju likova nego u klasičnom pisanju imena tj. taganju. Za mene je to bilo lakše. Nekih 10 godina kasnije, skroz sam se maknuo od slova i u potpunosti se posvetio likovima.” Iako su ti njegovi šareni, razigrani, veseli likovi postali njegov zaštitni znak, Tomova osobnost ključna je komponenta koja njegovim radovima daje život. “Oduvijek sam bio šaljiv i spreman za dobar provod, a moji su likovi zapravo 100 % ja. Zato zrače pozitivnom i veselom vibrom. Kolegica Julia iz Brazila, s kojom sam radio u Bolu, pogledala je moj zid u nastajanju i kazala: ‘To je 100 % Tom, taj dečko je malo luckast, pogotovo sada, u večernjim satima!’ I nije jedina. Sličnu sam stvar doživio i na festivalu u Češkoj gdje mi je policajac nudio – rakiju! Te su se vesele i zabavne anegdote, naravno, preslikale na moj rad, a jedan Japanac, promatrajući sliku, kratko mi je poručio: ‘Čovječe, to je 100 % ti!'”
“Slikam na emocionalnoj razini”, objašnjava Tom, “i kad sam dobro raspoložen, to se vidi. Nastaju lude, vesele, over the top slike s otkačenim likovima. Ovdje na Braču, gdje je plaža udaljena samo 10 metara, često bih zaboravio na posao i otišao na kupanje. Teško je odoljeti toj savršenoj lokaciji!” Njegovi su radovi toliko zarazno veseli da je teško ne nasmijati se, što je i meni u razgovoru potvrdio. Iako mu to nije primarni cilj, raduje ga vidjeti kako njegovi murali izmamljuju osmjehe. “Super je donijeti nešto pozitivno na ovaj svijet, pogotovo u ovom, trenutno, sivom svijetu”, zaključuje Tom.
Adrenalin vs. Zen, dva lica kreativnosti
Dok je Tomov stil prepoznatljivo veseo, pitala sam ga što mu je draže: raditi legalne murale za naručitelje ili klasične, često ilegalne grafite, te kako se umjetnička sloboda mijenja u različitim kontekstima. Tom se kratko nasmijao i rekao da su to “dvije posve različite cipele”. “Ono što najviše volim, to je ova situacija, kao na festivalu: dobar zid, pristojne veličine, sunce, more, piće, glazba i potpuna sloboda da radim što god poželim”, kaže Tom. “Kada radim za naručitelje, klijenti često žele davati input, malo okljaštriti kreativnost. Iako nikad ne radim nešto što ne volim, to je uvijek nekakav kompromis.” S druge strane, (ilegalni) graffiti donose sasvim drugačiji osjećaj. “Tamo me ograničava vrijeme. Moram brzo donijeti odluke, imam manje vremena za razmišljanje i planiranje, što rezultira drugačijom vibrom. Takav rad je kao dobar “workout” – pun adrenalina i brze, eksplozivne energije. Slikanje murala je više poput yoge – opuštam se, radim u miru, moguse odmaknuti i razmisliti o kompoziciji. No ponekad mi treba taj adrenalin kako bi izbacio lošu energiju, ali slikanje na zidu, s potpunom slobodom, to je pravi raj za mene. To bih mogao raditi svaki dan!”
Tom je dodao i kako te, ilegalne lokacije ne bira nasumično. “Jednostavno se radi o – osjećaju. Prolazim gradom, gledam sve širom otvorenim očima i pomislim: ‘Ovo bi ovdje super izgledalo!’ Napravim plan, a onda bam – krećem s poslom. Više nisam klinac od 14 godina koji bez razmišljanja ide na zid. Sada je to planirano, a takvo, energično, ubrzano stvaranje i posljedično radovi postali su mi katalizator negativne energije, nešto što radim samo ponekad, kao ‘breakout’ iz rutine.”
Muke po umjetniku i bratstvo po bojama
Nije sve uvijek med i mlijeko. Ponekad Tom s posla ode tužan jer osjeća da nešto nije u redu. “Imam fotografiju i cijelu noć razmišljam što nije dobro. To je čisto emocionalna stvar. Drugi ljudi vide sliku i kažu da je super, ali ja iznutra osjećam da nešto ili to – ‘nije to’. Ponekad je to boja, ponekad oblik, ponekad je nečega previše ili premalo. Kada je moguće, vratim se sutradan i riješim problem.” Nastavlja objašnjavati: “Nikad ne naslikam savršeno djelo. Uvijek na kraju nešto ne volim. Ali tada moram odlučiti isplati li se raditi korekcije ili je bolje krenuti na nešto novo i izbjeći greške iz prethodnog projekta. To je proces učenja. Moje raspoloženje je presudno; ako sam pod stresom, osjetim da linije nisu onakve kakve bi trebale biti. Tada mi treba pauza, kao ovdje na Braču – otišao sam plivati, popio dva piva i vratio se u mnogo boljem raspoloženju. Tek tada mogu slikati.”
Brač i festival Graffiti na gradele ostavili su poseban dojam na Toma. “Ono što ga čini jedinstvenim je ljetna, plažna vibra. Sve je kompaktno, sve je blizu – party, bar, plaža, zidovi. Na odmoru ste, opušteni, vrijeme stoji, a ljudi su izuzetno ljubazni. Nikad prije nisam doživio takvu atmosferu na festivalima.” Na kraju razgovora, Tom je priznao kako je kroz putovanja shvatio da ljudi ne povezuje boja kože, već stav i ono što rade u životu. “Osjećam puno više ljubavi prema tim ljudima nego prema 95 % Nijemaca. Da mogu, napravio bih državu sa svim tim ljudima, gdje bismo slikali, pili, plivali. Ne znam bi li imali dobar BDP, ali bilo bi to prekrasno mjesto”, rekao je kroz smijeh.
Ljetna, jadranska, bračka playlista
Ono što ga uvijek prati jest – glazba. Ona ima posebno mjesto u njegovom životu i stvaralaštvu. Zamolila sam ga da nam složi idealnu ljetnu playlistu, onu koja će zadržati atmosferu festivala na Braču, ali i zadržati ljeto dugo u našim ušima, dugo nakon povratka u domove, gradove, posao… Ovdje donosimo listu koja će vas bar na trenutak teleportirati u bolski chill i party mode:
Foto: Marko Lopac
