Što sam naučio tražeći novi posao

 

U prošlom smo broju pisali o promjenama u poslovnom svijetu koje bi mogle dovesti do poboljšanja radne učinkovitosti i zadovoljstva kako zaposlenika tako i poslodavaca. Međutim, da bismo uživali te promjene, trebamo biti dio one skupine koja se može pohvaliti stalnim poslom. Još ako smo dovoljno sretni jer radimo u struci, zadovoljstvo je to jednako dobitku na lutriji 

Ako ste pak dio nesretne statistike koja prema posljednjim podacima broji 153.671 registriranu nezaposlenu osobu, siguran sam da ste u jednom trenutku odlučili promijeniti situaciju na tržištu rada i time se našli u nezavidnoj potrazi za (savršenim) poslom i karijerom. Tko god je prošao kroz taj proces, zna da on sa sobom donosi određene frustracije, emotivne oscilacije i prekomjerno unutarnje analiziranje. No kad se, protiv svoje volje, dulji period zadržite u tom procesu, naviknete se na sve njegove draži, možete predvidjeti sljedeće korake, ali ono što je najvažnije od svega – naučite puno toga. Što o sebi, što o drugima, o poslodavcima, ali i sustavu. Kako sam već mjesecima zatočen u tom labirintu, postoji nekoliko ključnih stvari koje sam naučio tražeći novi posao.

 

1. Narnija uistinu postoji…

… i uvjeren sam da tamo završava većina mojih mailova. Ne postoji drugo objašnjenje za to što s druge strane čujem tek tišinu. Znate ono kako kažu da je izostanak odgovora također odgovor? Nije. Ignoriranje primljenih molbi smatram prilično neprofesionalnim, pogotovo zato što se od nas očekuje da skinemo sve sa sebe, da argumentiramo zašto smo upravo mi idealni kandidati, da se trgamo dušom i tijelom za radno mjesto i gotovo molimo na koljenima, a zauzvrat ne dobijemo ni jednostavno “Ne, hvala”. 

Zbilja ne očekujem poseban tretman, nemam ni razloga za to, no čini mi se da ne tražim previše kad želim da poslodavci pokažu zrno suosjećanja i shvate da je s druge strane stvarna osoba, ljudsko biće s emocijama, a ne tek bezosjećajni stroj kreiran isključivo za obavljanje unaprijed određenih zadataka. 

U svaku napisanu i posebno prilagođenu molbu uložio sam vrijeme i trud jer ne vjerujem u šablonizirane molbe, stoga je muk s druge strane samo pokazatelj koliko potencijalni budući poslodavci ne cijene ono što im pristigne u elektronički poštanski sandučić. Doduše, sad sam siguran da moji mailovi ne završavaju ni u spam folderu jer se on lako može provjeriti, no rijetko tko se usudi proviriti u ormar i ući u Narniju. 

2. Vrijeme je relativno

Tijekom ovog procesa naučio sam da živim u jednoj totalno drugoj dimenziji u kojoj vrijeme teče drukčije nego u ostatku svijeta. Ono što je meni tjedan dana, poslodavcima je to obično dva mjeseca. Osim što selekcijski postupci uglavnom traju dugo (osim u hitnim slučajevima), vrijeme u kojem možete očekivati povratnu informaciju (ako je uopće dobijete; vidjeti točku 1, op. a.) još je dulje.

Da se barem šalim.

Dogodilo mi se da sam odgovor na molbu dobio nakon dva mjeseca, kad sam već i zaboravio gdje sam se i za koju poziciju prijavio. Da se razumijemo, radilo se o objavljenom natječaju, a ne o otvorenoj molbi.

Dogodilo mi se i to da sam još u siječnju ušao u selekcijski postupak, prošao razgovor, riješio zadatke koje su mi poslali, a potom su netragom nestali. U Narniju, pretpostavljam. Po svemu sudeći, još sam uvijek u postupku.

3. Dobar sam kandidat, ali…

… u sljedeći krug ušli su kandidati koji svojim znanjem i vještinama više odgovaraju radnome mjestu. Presudile su nijanse. I zbilja, na prvu ne mogu kriviti nikog drugog osim sebe. Nisam spreman, nisam dorastao, još sam uvijek zelen. No uzimajući u obzir broj natječaja na koje sam se prijavio i broj ovakvih odgovora, dolazim do zaključka da je to tek generička fraza kojom me ne žele obeshrabriti. Lijep način da mi kažu “Ne, hvala”. Makar, moram priznati da bih vrlo rado volio znati koji su to presuđujući faktori bili kako bih znao poraditi na njima za buduće prijave i razgovore. 

Uvjeren sam da kao i svaki drugi dobar kandidat mogu podnijeti iskren odgovor jer ovakve tlapnje rade upravo suprotno od onoga što bi trebale. Umjesto da mi pruže priliku da osvijestim svoje slabosti na kojima ću raditi i na taj se način razvijati, ostavljaju me u stanju konstantnog preispitivanja i neizvjesnosti. 

4. Zahvalnost je odlika snažnih

Ako ništa drugo, potrga za poslom naučila me zahvalnosti, i to posebno prema odbijenicama. Imajući na umu točku 1 ovog teksta, svaka odbijenica koju primimo čini nam se kao dar s neba, stoga trebamo biti zahvalni i radosni što je netko s druge strane odvojio trenutak svog vremena kako bi nam napisao da smo dobri kandidati i da će svakako sačuvati naše podatke za neke eventualne buduće suradnje. Uistinu, svaki negativan odgovor postao je blagoslov jer kakav god da je – ipak je odgovor, a naš uložen trud nije bio sasvim uzaludan. 

No osim zahvalnosti, odbijenice su me učinile snažnijim i stabilnijim. Naučile su me da stvari ne dolaze uvijek sad i odmah te da moram prehodati kroz još puno mulja kako bih došao do pokošene zelene livade. Neminovno je da ćete se u početku susretati s negativnim odgovorima koji se isprva lakše podnose. Međutim, kad tijekom cijelog procesa opetovano nailazite na negacije, u jednom se trenutku zapitate što nije u redu s vama. Krenete se zatvarati u sebe, okrenete se introspekciji, preispitujete svaku svoju riječ, postupak, vještinu i znanje. Jesam li dovoljno kvalificiran? Imam li dovoljno iskustva? Trebam li promijeniti karijeru? A da odem na kruzer? Sve su to pitanja koja su mi se motala glavom kad sam uporno nailazio na zid i otpor. Jesam li uistinu dobar kandidat kako su mi napisali? 

Volio bih reći da sam saznao odgovor na svoja pitanja, no moje treće oko nažalost nije bilo otvoreno za suradnju. Stoga sam usavršio vještinu strpljenja, shvatio sam da život povremeno tako funkcionira. Prihvaćam sve što mi donosi i uspravno koračam dalje. Nisam odustao jer ne smijem.

5. “Izbrusio” sam prodajne vještine

Mnogi možda misle da traženje posla nema veze s trgovinom, razmjenom dobara i prodajom, no moje mi je iskustvo pokazalo da je to itekako istina. Tražeći savršenog poslodavca, zapravo pokušavamo prodati sebe i ne mogu se oteti dojmu koliko me to podsjeća na pazar. Pred sebe prostremo sve svoje vrline, vještine i sposobnosti, nutkamo se, cjenkamo i natječemo, a sve samo kako bismo bili bolji od onoga za susjednim štandom. Zaboga, evo vam i besplatan uzorak! 

Htjeli mi to priznati ili ne, svi smo trgovci i svi pokušavamo prodati svoju robu, svoj rad, intelektualne i motoričke sposobnosti kako bismo si osigurali kruh na stolu. No koja je cijena toga?

6. Naučio sam puno praznih floskula

Svaki dobar kandidat tijekom ovog dugotrajnog procesa shvati što poslodavci žele čuti. Tako sam kroz nebrojeno puno poslanih molbi, mnoge obavljene razgovore, treninge i edukacije naučio upotrebljavati floskule koje su melem za uši svakog poslodavca.

Naravno da sam timski igrač, to sam naučio dok smo kao mali krali susjedove zerdelije. Multitasking je nešto bez čega ne započinjem svoj dan jer kako inače skuhati kavu, napraviti doručak i obaviti jutarnju higijenu, a da izađem iz stana na vrijeme? Organizacija mi je drugo ime, što mogu potvrditi svi oni koji su vidjeli da su mi šalice za kavu poslagane po veličini i boji, gramofonske ploče po abecedi, a garderoba po boji i sezoni. Proaktivan sam jer navečer razmišljam što ću i kada jesti sutra, kojim ću putem hodati i hoće li mi trebati kišobran.

Iako su spomenute vještine ono što svaki poslodavac očekuje od svojih zaposlenika, ipak trebamo razmisliti o vlastitoj dodanoj vrijednosti. Što je to što nas razlikuje od drugih i kako obje strane mogu profitirati od toga?

7. Svako okruženje je dinamično

Gotovo da ne postoji oglas za posao koji me ne pokušava privući svojim mladim, ambicioznim timom, dinamičnim okruženjem i kreativnim poslom. Poslom koji se sastoji od analiziranja brojki, ispunjavanja Excel tablica, izrade izvještaja, ručka u podne, treće kave u 13 sati i odbrojavanja do kraja radnog dana. Jedina dinamika koja tu postoji jest utrka s vremenom i pitanje hoću li stići na toalet nakon ove treće kave. 

8. Za obavljen posao dobijem plaću

Stvarno. To mi nikad ne bi palo na pamet da u oglasu nije postajala posebna napomena kako upravo oni omogućuju redovnu isplatu plaće. Jer ono, mislio sam da ću raditi za kilu chia sjemenki i recept za puding (ali ako vam treba, imam i to). Vrlo vjerojatno ne želite raditi kod poslodavca koji plaću ističe kao poseban beneficij, kao da se to ne podrazumijeva i kao da već nije regulirano zakonom. Netko tko redovnu isplatu mora posebno naglašavati nije netko s kime želite divaniti. 

9. Spoznao sam vlastitu vrijednost

I to je možda najvažnija lekcija koju sam naučio tijekom ovog procesa. Traženje posla svojevrstan je test. Test sposobnosti, izdržljivosti, osobnosti i strpljenja. Kad prođete sito i rešeto, kad nebrojeno puta odgovorite na pitanje “Koja su vaša financijska očekivanja?”, kad se stotinu puta pokušate prodati, kad kroz introspekciju shvatite za što ste sve sposobni i koje su vaše vrline, spoznate da vrijedite puno više nego što mislite. Ili barem više nego što ste dosad mislili.

Jednom kad to osvijestite, ne možete se vratiti natrag i svakim pristajanjem na manje od onoga što zaslužujete, pljujete na sebe i na sve što ste dosad postigli. Taman i kad se nešto čini kao posljednja opcija, a unutarnji vam glas govori da ste bolji od toga, da zaslužujete više, poslušajte taj glas i za promjenu vi budite ti koji će reći “Ne, hvala”. Nije to stvar prkosa ili ponosa. Stvar je to samopoštovanja. A ako to nemamo, što nam ostaje? Tek put u Narniju.

Kako do posla?

Kako biste smanjili mogućnost da vaše prijave završe u međusvjetovima, postoje stvari na koje možete utjecati, a koje bi vas mogle dovesti do posla iz snova. 

Europass je passé

Iako je jedan od najlakših načina kreiranja životopisa, Europass je za današnje pojmove ipak previše uobičajen, generičan i – dosadan! U vrijeme kad je konkurencija prevelika, a tržište premalo, potrebno je izaći iz okvira te se istaknuti vlastitom inovativnošću i kreativnošću. Pokušajte pronaći alternativu, unesite boje i udahnite život svom životopisu, razmislite o video-formatu ili drugim načinima kojima biste mogli zaintrigirati budućeg poslodavca. 

Lakše je u paru

Svaki životopis dobiva smisao tek kad uz njega stoji i odgovarajuće motivacijsko pismo koje, poput vezivnog tkiva, spaja činjenice na papiru i vašu osobnost. Njime pokazujete koliko ste uistinu zainteresirani za neki posao, ali i koliko ste istražili poziciju za koju aplicirate. 

Personalizirajte molbu, ali smanjite ego

Već je svima jasno da ne postoji univerzalna molba. Potrebno ju je pisati svaki put iznova i uvijek je personalizirati, kako za poziciju tako i za osobu koja će je pročitati. Ako znate tko će pročitati vašu prijavu, adresirajte je točno za tu osobu i svakako navedite za koju se poziciju prijavljujete te prema njoj prilagodite sadržaj. 

Iako se tim dokumentom dodatno predstavljate, nemojte pričati isključivo o sebi. Pokušajte prebaciti fokus na organizaciju i definirati zašto ste odabrali baš njih te kako možete doprinijeti njihovu razvoju na obostranu korist. 

Ostanite u kontaktu s poslodavcem

Vani je to uobičajena praksa, no u Hrvatskoj tek mali broj kandidata kontaktira potencijalnog poslodavca nakon obavljenog intervjua i zahvali se na razgovoru. Premda se može činiti kao nepotrebno ulizivanje, poslodavci to itekako cijene, a time ćete se izdvojiti od ostalih i ostati im u dobrom sjećanju. 

Isto tako, u slučaju da ne primite povratnu informaciju u navedenom roku, sasvim je u redu pitati što se događa i u kojoj je fazi postupak. Tako ne samo da ne dozvoljavate da vas zaborave nego i pokazujete da vam je stalo do tog radnog mjesta.

Purizam je ponekad OK

Pogotovo kod prijava za posao, koje ne trpe pravopisne i gramatičke pogreške. Stoga je dobro da vašu prijavu pročita barem još jedan par očiju koji će vam objektivno reći na čemu biste mogli poraditi. Svoju prijavu pošaljite prijateljima, lektorima, prevoditeljima (ako se radi o prijavi na stranom jeziku), baki, djedu, studiju i režiji. Pokušajte se predstaviti u najboljem svjetlu. 

Tako vam Bog pomogao

Jednom kad vaša prijava otputuje binarnim kodovima, preostaju vam samo život na rubu i nada. Ali nemojte je izgubiti. Budite strpljivi i uporni. I sretno u potrazi! 

 

Što kažu poslodavci?

Iako sam se s nekim mailovima i prijavama davno pozdravio, kroz razgovor s poslodavcima dobio sam dublji uvid u proces obrade kandidata i pružanja povratnih informacija, što svakome od nas otvara prostor za učenje, napredak i prihvaćanje situacije onakvom kakva jest. 

Naime, u posljednje vrijeme bilježimo porast broja automatiziranih online sustava za prijavu kandidata koji djelatnicima u ljudskim potencijalima olakšavaju posao. “Jedini valjani način za prijavu je online”, kaže M.P., jedna od mojih sugovornica, “tako da se nama ne može dogoditi da prijava ode u spam. Životopise ne smijemo primati putem maila.

Sad kad smo eliminirali opciju da nam mailovi završavaju u spam folderu, ostaje nam još jedino teorija o Narniji u koju i dalje čvrsto vjerujem. Međutim, ono što je pridonijelo razvoju ovakvih sustava, svakako su GDPR* odredbe kojima se štite privatni podaci svakog kandidata dok je istovremeno njima postalo lakše upravljati.

“Kad nam se osoba prijavi otvorenom molbom, preko sustava dobije automatski odgovor u kojemu navodimo da ćemo osobu kontaktirati samo ako uđe u izbor za neki od otvorenih natječaja, što nam se čini u redu s obzirom na velik broj prijava koje dobivamo”, izjavila je A. S. te istaknula da se njezin tim svakoj osobi trudi pružiti povratnu informaciju, no ponekad im određene stvari promaknu. “Nikad to nije rezultat nepotpune ili loše napisane prijave, nedovoljnih kvalifikacija, nedostatka vremena i sličnog. To se događa samo zato što u svakom trenutku imamo otvoreno dvadesetak natječaja i jako veliki broj kandidata koji su se na te natječaje prijavili. Često nam se u tim slučajevima dogodi da nas i sami kandidati podsjete i pitaju što je s natječajem, a takvi kandidati, čak i ako će u tom trenutku dobiti odbijenicu, uvijek ostaju u dobrom sjećanju.”

Daljnja komunikacija ovisi o ishodu naše prijave, odnosno poslodavci njeguju poseban odnos s kandidatima koji se nađu u nekom od sljedećih koraka selekcijskog postupka. Tako će kandidati koji već na početku ne zadovoljavaju kriterije natječaja dobiti tek pismo zahvale, dok će oni koji su gotovo pred ciljem dobiti nešto detaljniji i osobniji odgovor. 

“Imam različitu vrstu komunikacije za one koji su dospjeli malo dalje u selekcijom postupku, odnosno pružam im detaljniju povratnu informaciju iz koje bi mogli nešto i naučiti. Također, svima sam na raspolaganju ako se žele ponovno susresti i saznati kako drugi puta mogu biti bolji. Mislim da je to jako vrijedno kandidatima jer običan “niste zadovoljili” ne govori ništa”, govori Sara koja bi svojim primjerom mogla pokrenuti dobru praksu u svijetu ljudskih potencijala.

Ipak, moguće je da ponekad zbilja nećete primiti povratnu informaciju iz nekoliko razloga. Koliko god da se sustavi automatiziraju, naše prijave i dalje obrađuju ljudi, stoga nisu isključeni (nenamjerni) propusti. Možda se na natječaj javilo više stotina ljudi pa vam je ovaj put tako “grah pao” i vašu su prijavu jednostavno previdjeli, a idući put će to biti netko drugi. Možda ste poslali previše generičku molbu kojom se ne ističete u moru drugih kandidata. Možda u ovom trenutku nemaju potrebu za dodatnom radnom snagom ili u organizaciji jednostavno ne postoji osoba koja je odgovorna za taj dio pa ne vide potrebu odgovoriti na vašu prijavu ili im jednostavno u ovom trenutku vrijeme i količina posla ne omogućuju da se bave zapošljavanjem novih djelatnika. 

Koji god razlog bio iza toga, važno je da shvatite kako niste jedini kojima se to događa i da se ne trebate boriti s vjetrenjačama. Potraga za poslom velikim je dijelom, isto tako, igra na sreću i samo zato što u ovom trenutku možda niste osvojili jackpot, ne znači da sutra nećete. To samo znači da vas iza ugla čeka nešto bolje.

*GDPR (engl. General Data Protection Regulation) – Opća uredba o zaštiti osobnih podataka (uredba Europske unije kojom se regulira zaštita podataka i privatnost osoba unutar Europske unije stupila je na snagu 25. svibnja 2018.)

 

OVAJ ČLANAK OBJAVLJEN JE U TISKANOM IZDANJU GRAZIJE BROJ 240

Fotografije: Guliver/Getty Images