Nedavno se pojavila vijest da se Spacey vraća glumi, iako je još nedavno punio medijske stupce optužbama za seksualne napade. Je li ovaj korak znak da će i druge holivudske zvijezde oslobođene optužbi moći povratiti svoj status i je li u pomaku novi trend – uncancel culture?

Nedavno se objavila vijest da bi se Kevin Spacey trebao vratiti glumi, i to u niskobudžetnom talijanskom filmu redatelja Franca Nera. Louis Nero, producent nadolazećeg indie filma “L’uomo Che Disegnò Dio” Franca Nerona, potvrdio je za Variety da će Spacey nastupiti u maloj ulozi policijskog detektiva. Ova će uloga obilježiti prvu filmsku osramoćenog glumca nakon višestrukih optužbi za seksualno zlostavljanje i nedolično ponašanje koje su protiv njega pokrenute krajem 2017. godine.

Spacey je nakon optužbi uklonjen s mjesta glavne uloge u Netflixovoj iznimno popularnoj i hvaljenoj “Kući od karata” zbog optužbi za seksualno zlostavljanje i nedolično ponašanje najmanje 20 mladića koji su bili uključeni u Old Vic, londonsko kazalište u kojem je Spacey bio umjetnički direktor. Osim toga, Spacey je 2018. optužen za seksualni napad na otoku Nantucket, Massachusetts. koji uključuje tinejdžera. Spacey se izjasnio da nije kriv, a optužba je kasnije povučena kad je navodna žrtva povukla svoju građansku tužbu.

Dužnosnici u Los Angelesu također su pregledali dva zahtjeva za seksualno zlostavljanje protiv Spaceya, no na kraju su utvrdili da jedan slučaj spada u zastaru, a drugi je odbačen kad je navodna žrtva umrla. Prošle je godine muškarac u New Yorku anonimno podigao tužbu protiv Spaceyja, tvrdeći da ga je Spacey seksualno zlostavljao 1980-ih kada je imao 14 godina. Ali, početkom ovoga mjeseca, savezni je sudac presudio da čovjek ne može anonimno nastaviti s tužbom.

Prepreka #MeToo pokreta – zastare

I što sada? Formalno slobodan čovjek i zakonski nevina osoba nastavlja svoj život i traži nove gigove. Simboličnost uloge sigurno ne može biti slučajnost: Kevin glumi detektiva koji pomaže slijepom umjetniku koji je pogrešno optužen za zlostavljanje djece. Ova zamišljena uloga sjela je kao “budali šamar” – smještajući ovog kontroverznog glumca u samo središte vlastite situacije, od pitanja zlostavljanja, laganja, osude, krivnje i nevinosti – sigurno će pobuditi velik interes publike, ali i suosjećanje. I tako će, gotovo sigurno, započeti glumčeva rehabilitacija, a možda i potaknuti trend “uncancelanja kulture”. Ako itko krene sada s “odvojimo glumca od njegovih uloga”, molim vas, nemojte.

Spacey je prihvaćanjem ove mini uloge zapravo pokrenuo novi fenomen – poznati (većinom) muškarci koji su morali reći “zbogom” showbusinessu zbog #MeToo kampanje čak i ako nije bilo dovoljno dokaza za kaznene osude, sada se vraćaju u središte pozornosti.

Krenuli smo prvo od toga da se svatko tko ima budžet za film aktivno kloni imena spomenutih u jednakosti s verbalnim i seksualnim uznemiravanjima i silovanjima, do toga da se cancel kultura pretvori u monstruma gdje se svakoga pokušava ostaviti bez posla tko je ikad nešto “krivo” napisao na društvenim mrežama. Ili se, u nedostatku pronalaska problematičnih tvitova, činjenice naprosto izmisle. A sada imamo i situaciju da se netko uistinu omražen, poput Kevina Spaceyja, Jamesa Franca, Romana Polanskog, Mela Gibsona, Eda Westwicka… da spomenemo samo neke koji su posljednjih godina bili povezani s ovakvim optužbama, možda mogu bez problema vratiti na velike i male ekrane.

Kad je dosta, zaista – dosta?

Iako mnogi misle da se to ne može, ja ću vam reći da se to može, da se poslužim riječima naše bivše predsjednice. Neki manje poznatiji slučajevi, poput onog komičara Aziza Ansarija optuženog za seksualno ponašanje u 2018. godini, zapravo su poslužili kao poligon za raspravu granica između direktnog i indirektnog nepristanka na seks. Naime, i sâm je Ansari priznao da odnos s mladom ženom nije preispitivao jer nije izričito rekla da ne želi seksualni odnos, no da je sada svjestan da su neki znakovi upućivali na to da odnos nije bio potpuno konsenzualan. Nakon toga je, osim javne isprike, nastavio svoju stand up karijeru, pa čak se i ponovno pokajao u jednom Netflix specijalu.

Spacey naravno, preuzima potpuno drukčiji pristup stanovitom “pokajanju”, koji to uopće nije, već je više brisanje identiteta koji je vezan za njega posljednjih godina. Uostalom, bilo što drugo bi sugeriralo da je kriv, a oslobođen je optužbi (koliko god da je presuda temeljena na zastarama ili neobičnim okolnostima, po zakonu je tako) – no zar je rješenje umjetnički sugerirati da je preko 25 osoba koje su ga optužile naprosto lagalo?

Tema cancel kulture i #MeToo inicijativa, kao i svih njihovih reperkusija, teško da može proći bez “ali”. Naprosto, postoji neka grozna razina licemjerja i ponižavanja kojom je natopljena kultura otkazivanja, no sve se vraća na to da se teme zlostavljanja i seksualnog napada moraju adekvatno zakonski regulirati kako osobe ni bi bile primorane koristiti se Twitterom jer im nije pružena nikakva policijska ili zakonska zaštita, ili jer im je društvo reklo da su krive i da bi na to sve trebale zaboraviti. Svakako da takvi mehanizmi sa sobom povlače trolove i naprosto nenormalno zle osobe koje će širiti laži, no to ne znači da su stvarna svjedočanstva manje važna niti da bismo smjeli pristati na odmahivanje glavom – zar bismo ikad trebali dozvoliti moralnim i etičkim analfabetima da upravljaju našim životima, pa i evo, našom lokalnom politikom?

Hoće li cancel kultura izbrisati #MeToo?

Ako glasovi nekoliko stotina osoba koje su godinama bile tiho jer im je svijet tako naložio, ponovno utihnu zbog povratka i rehabilitiranog identiteta Spaceyja, nismo s #MeToo pokretom napravili baš ništa. Ovaj jedan primjer uopće ne bi smio biti primjer “rehabilitiranog čovjeka”, već više onog licemjernog. Povratak moćnika koji iza sebe imaju preko 20 optužbi potjeranih pod tepih ne bi uopće bio trend, već stara, toliko puta ispričana priča, koju jednostavno više ne možemo prihvatiti.

Kulturu otkazivanja treba otkloniti kao alat za “preuzimanje stvari u svoje ruke”, no nju mogu zamijeniti samo sistemske promjene. Na što ćemo se vjerujem, nažalost, načekati. Dotad, ne smijemo pristajati na monstruizaciju kulture otkazivanja jer time stvaramo ovo – prevladavajuću atmosferu da se cancel kultura pretvorila u maliciozno uništavanje jedne osobe. To ima stravične posljedice – time dozvoljavamo da se ovakvi pojedinci provuku kroz ušice igle prolaska vremena, omotani u plašt “žrtve”, a sva dotadašnja borba ostavlja samo gorak okus u ustima. A ideja o boljem svijetu rasplinje se jednostavno kao kula od karata. 

Foto: Kris Coonor/ Getty Images Entertainment via Getty Images