U rubrici Scroll-break svaki tjedan izdvajamo pet stvari koje možete konzumirati umjesto beskonačnog bauljanja društvenim mrežama
Biramo eseje, kratke priče, video-eseje, podcaste, članke i slične formate u bespućima interneta koji će vam, za razliku od doomscrollanja, otvoriti neke nove teme, vrijedne promišljanja i dijeljenja s drugima.
Pogledajte sadržaje koje smo vam preporučili prošli tjedan, a u nastavku otkrijte pet stvari koje možete čitati, gledati ili slušati odmah.
Swindled
True crime žanr već posljednje desetljeće dominira streaming platformama, kako video tako i audio sadržajem. Swindled je zauzeo poziciju jednog od najbolje ocijenjenih true crime podcasta koji je potpuno uronjen u priču koju narira, pa je tako i sam voditelj podcasta anoniman muškarac pod nazivom A Concerned Citizen. Nezavisno producirana emisija donosi priče o korporativnim zločincima, serijskim pljačkašima i prevarantima koje voditelj prezentira kroz kombinaciju fikcije, arhivskih snimki i preciznog sound designa. Prema riječima samog kreatora, osnovna je ideja svake epizode, koliko god drukčije bile, da živimo u kulturi koja cijeni bogatstvo, i to ono brzo stečeno i beskrupulozno. Podcast slušajte ovdje.
Somebody Somewhere
Poneke serije bez puno pompe uspiju okupiti dediciranu publiku, ali unatoč visokim ocjenama publike i kritike, ostaju underdog u ponudi velikih streaming kataloga. Jedna je takva “Somebody Somewhere” koja je premijerno izašla na HBO Maxu 2022. godine i tijekom godina se pronašla na brojnim listama najboljih serija prve polovice 2020-ih, iako se nikad nije probila do one uistinu široke publike. Riječ je o priči o Sam, ženi u četrdesetima koja živi u ruralnom, konzervativnom američkom gradu i proživljava intenzivan period tugovanja nakon gubitka sestre. U kovitlacu tereta s kojima se nosi, stvara specifičan odnos s kolegom Joelom uz kojeg otkriva svoju ljubav prema pjevanju, a uskoro i osjećaj pripadanja. Priča o odabranoj obitelji, o ekspresiji nakon godina zatomljavanja, istovremeno je izrazito tužna, na trenutke istinski duhovita i zaslužuje da je gledamo, iznova i iznova. Serija je dostupna na HBO Maxu.
Persepolis
U Zagrebu se upravo održava Animafest, među najvažnijim festivalima animiranog filma u našem dijelu regije, koji uvijek donosi sjajan repertoar animiranih premijera, ali ono što najviše cijenimo jest što skreće pozornost na ovu vrstu filmske umjetnosti. Među našim je animiranim favoritima klasik “Persepolis” legendarne Marjane Satrapi, koja je preminula prošlog tjedna. Animirana drama temelji se na istoimenom romanu autorice, a nastala je u režiji same Satrapi i Vincenta Paronnauda. Prati Satrapino odrastanje u jeku Iranske revolucije, a film je bio nominiran za najbolji animirani film na Oscarima, čime je Satrapi postala prva žena nominirana u toj kategoriji ikad. U filmu pratimo djevojčicu čije odrastanje naprasno prekidaju državna nametanja i rat između Iraka i Irana, a potom i tranzicija iz sekularnog društva prema strogo religijski nastrojenom režimu. Satrapi kroz izrazito osobnu prizmu govori o odrastanju u ratu, nacionalizmu, represiji i odnosu političkog i osobnog, a provlači se i tema autonomije žena koje, unatoč represiji, zadržavaju svoju osobnost, intelekt, snagu i izdržljivost.
Why can’t I express my feelings in my mother tongue?
Jeste li ikad imali dojam da biste na stranom jeziku, za većinu na engleskom, mogli lakše izraziti što mislite i osjećate? O tom danas već univerzalno osjećaju piše autorica Pam na svojoj Substack platformi i otvara pitanje koliko jezik uvjetuje način na koji doživljavamo i izražavamo emocije. Kao Tajlanđanka koja živi u New Yorku, prvo opisuje pojavu u kojoj čak i u vlastitim dnevnicima, na terapiji i u razgovorima s bliskim osobama nerijetko spontano koristi engleski jer joj na tajlandskom nedostaju riječi ili joj zvuče nezgrapno za izraziti određenu misao ili emociju. Kako raslojava ove situacije, tako uočava i kulturološke poveznice i razlike između američke i tajlandske kulture koja direktno uvjetuje sam jezik i što na njemu uopće možemo izraziti. Esej pročitajte ovdje.
Umjetnički potpis Szilvesztra Maka
View this post on Instagram
Ovog je tjedna izašao novi editorijal Rihanne za magazin EE72 koji je fotografirao Szilveszter Mako, fotograf koji godinama stvara portfolio jedinstvene kombinacije nadrealnog, retrofuturističkog i pomalo lynchovskog fotografskog izričaja. U nekoliko su navrata kampanje postale viralne, kao što se upravo događa s Rihanninim editorijalom, a među dosad najistaknutijim fotografijama ističu se one Rame Duwaji, umjetnice i supruge aktualnog gradonačelnika Zohrana Mamdanija. Fotograf mađarskog porijekla kombinira različite umjetničke pokrete u svojim radovima koji uvijek spajaju elemente okultnog i začudnog, pokret, teksturu i boje koje variraju od snažnog kolorita do onog zagasitog. U intervjuu koji je dao za platformu Models komentira neka od svojih najjačih radova i čitavu priču iza njih. Pročitajte ga ovdje.
Foto: Dupe, Instagram
