Mentalno zdravlje polako izmiče okovima stigme, barem kad je riječ o generaciji Z i mlađim milenijalcima koji sve spremnije progovaraju o traumama, odnosima, predodžbama o tijelu, i tjeskobi. Privatni su se razgovori replicirali na društvenim mrežama i pop kulturi, što je istovremeno osnažujuće i rizično jer pridonosi stvaranju fenomena psychobabblea
Od gaslightinga, preko trauma bondinga pa sve do high-functioning anxietyja, ove smo termine, poput mnogih drugih, usvojili s viralnih sadržaja koji oblikuju novu generaciju psihološkog žargona.
Uz tisuće reelsa i carousel objava koje kompleksne teme iz psihologije svode na nekoliko slajdova, savjeti vezani uz mentalno zdravlje nikad kontradiktoriji. Dostupni su kroz profile koji skupljaju horde pratitelja pa i mnogobrojne therapy aplikacije.
Od gaslightinga do high-functioning tjeskobe
Došli smo do fenomena psychobabble, koji podrazumijeva pretjerano, spontano i nestručno korištenje pojmova, pojednostavljivanje psiholoških stanja i postupno kreiranje etiketa koje se više ni ne tretiraju kao stvaran zdravstveni problemi, nego kao prirodno stanje društva u kojem živimo.
Psychobabble je najočitiji na konkretnim primjerima. Primjerice, termin gaslighting danas se često koristi za opis osoba koje izražavaju neslaganje u rapravama, no u srži se može raditi o obliku psihološkog nasilja u kojem nasilnik manipulira istinom kako bi žrtva počela sumnjati u vlastita sjećanja i percepciju stvarnosti. Slično tome, “narcisom” se naziva svatko tko pokazuje crte egoističnosti ili ne ispunjava naše standarde komunikacije iako je riječ o kompleksnoj dijagnozi poremećaja ličnosti.
Opasnosti psychobabblea
Pojednostavljivanjem ovih stanja i stvaranjem etiketa koje potom lijepimo drugima pojednostavljujemo ljudsko iskustvo. No, jednako važno, stvara se dojam da su određena stanja, poput high-functioning tjeskobe, jednostavno simptom suvremene kulture, zbog čega smo potencijalno manje skloni potražiti stručnu pomoć i psihoterapiju. Sklonost pronalasku jednostavnijeg jezika za stručne izraze normalna je i olakšava povezivanje i izražavanje emocija, no istovremeno, kako upozorava psiholog Joe Nucci za Big Think, “stvara se dojam stručnosti, autoriteta i vjerodostojnosti”, što posljedično dovodi do rasta broja takozvanih “stručnjaka iz fotelje” koji redovito govore o mentalnom zdravlju i svjesno ili nesvjesno pogrešno koriste psihološki žargon, šire dezinformacije i čine štetu u procesu.
Za očekivati je da se polje psihoterapije prilagođava digitalnoj komunikaciji te da i sami stručnjaci sve aktivnije stvaraju sadržaj. Istovremeno, upravo smo zahvaljujući sve otvorenijem razgovoru i dijeljenju iskustva došli do trenutka kad je sve veći broj mladih sklon potražiti pomoć.
No kad nisu u pitanju stručnjaci, među praksama koje bi mogle poboljšati situaciju jesu jasna upozorenja da kreator sadržaja nije stručnjak, kao i regulacija na društvenim mrežama koje bi trebale istaknuti da sadržaj potencijalno sadrži obmanjujuće informacije. Istovremeno, odgovornost je i na nama da razvijamo kritički pristup svemu na internetu, pa tako i sadržajima o mentalnom zdravlju.
Foto: Dupe Photos
