Nema isprike ako u torbu ne spakirate bar tri knjige. Pa toliko se stigne pročitati u dva tjedna godišnjeg odmora. Za svaki slučaj predlažemo četiri naslova, kako ne bi jedan odbacili i na ljetovanje ponijeli samo dva.
“Pačinko”
Roman “Pačinko” poput bajke o siromašnoj ribarevoj kćeri i naočitom strancu započinje ovaj roman epskog opsega o korejskoj obitelji, koju će prilike prisiliti da se trajno naseli u Japanu. Na ribljoj tržnici u Busanu 1932. bogati mešetar Koh Hansu zagleda se u mladu i neiskvarenu Sunju, i među njima plane ljubav. Ali Sunja uskoro otkriva da je trudna, a Hansu oženjen i otac triju kćeri. Razočarana, prihvaća bračnu ponudu boležljivog pastora s kojim ubrzo otputuje u Osaku. Njezin odlazak iz rodne Koreje, koju više nikada neće vidjeti, pokrenut će lavinu događaja što će odjekivati desetljećima i utjecati na sudbinu sljedećih naraštaja.
“Pačinko” je nagrađivana povijesna, višegeneracijska saga o korejskoj dijaspori u Japanu – zainichi Korejcima, koja se proteže od japanske okupacije Koreje 1910. do kasnih osamdesetih godina prošlog stoljeća. U zanosan obiteljski narativ upletene su potresne sudbine brojnih likova, njihove ljubavi i gubici, ambicije i razočaranja, njihove pobjede i porazi. Min Jin Lee sigurnom nas rukom vodi, kako zagušljivim uličnim tržnicama i siromašnim korejskim getima, tako i blještavim pačinko-salonima, u kojima zveckaju fliperi i novac, i moćnim kriminalnim yakuza podzemljem, ispisujući raskošnu dramu o identitetskim i moralnim postavkama dvaju naroda na vjetrometini burnog dvadesetog stoljeća.
Autorica Min Jin Lee suvremena je američka autorica korejskoga podrijetla. Rođena je u Seulu 1968. godine, a u Ameriku je zajedno s obitelji emigrirala kad joj je bilo sedam godina. Diplomirala je pravo i niz godina radila kao korporativna odvjetnica. Roman “Pačinko” su kritike uglednih časopisa poput The Guardiana i The New York Timesa, Esquirea, Chicago Reviewa of Books i BBC-ja učinile bestsellerom diljem svijeta.
“Putujuće kazalište”
“Putujuće kazalište” impozantan je roman koji bi bio događaj i u nekoj velikoj europskoj književnosti. To je obimna i kompleksna obiteljska saga. Kroz prošlost autorove obitelji ispričana je i povijest dvadesetog stoljeća u Hrvatskoj i Europi. Tu obitelj nisu obilježili samo ratovi, nacionalna i ideološka mržnja. U pitanju je nekoliko potresnih ljubavnih priča od kojih svaka, neovisno o vremenu u kojemu se odvija, nosi vlastitu tragičnost i ljepotu.
Roman “Putujuće kazalište” obuhvaća sva tri rata koji su se u tom čudnom i krvavom stoljeću vodili na našim prostorima. Osim toga i mnoge druge prijelomne događaje koji su presudno utjecali na život njegovih junaka.
Autor Zoran Ferić poznato je ime na domaćoj, i regionalnoj, književnoj sceni. Osim što piše, radi i kao profesor hrvatskog jezika u XVIII. gimnaziji. Živi u Zagrebu i redovito održava radionice pisanja u Booksi i CeKaPe-u.
“Jagode i papar”
U svome djelu “Jagode i papar” Edit Glavurtić kroz osam priča skrivenom kamerom kao da uranja u dnevne boravke svojih likova projicirajući potom na stranice njihovu intimu, njihove strahove, tjeskobe, nježne poglede ili ljubomorne odlaske.
Čitatelji su odmah ubačeni u epicentar ljubavnih ili bračnih odnosa, koji se često nalaze u krizi ili su pred raspadom, prateći iz prizora u prizor kako autorica spretno odmata njihove razmirice, svađe, njihovu grižnju savjesti, strepnju, njihovo nepristajanje na kompromise. Priče kao da iz prikrajka svjedoče o najintimnijim trenucima nepoznatih, a tako bliskih ljudi, čije postupke autorica ne komentira niti opravdava, ona svoje junake voli i simpatizira, i upravo ih zato oblikuje bez imalo ironije, snažnom emocijom koja nikada ne zapada u patetiku. Budući da je riječ o fragmentima iz života, priče najčešće ostaju otvorenog kraja te čitatelju ostaje da po vlastitom nahođenju nasluti sudbinu žene ili muškarca.
Ime Edit Glavurtić je dobro poznato u umjetničkim i kulturnim krugovima društva. No, kao ime likovne umjetnice. Edit Glavurtić rođena je 1965. u Splitu, a u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu i Školu primijenjene umjetnosti, Odjel zidnih slikarskih tehnika kod prof. Francine Doleneca, živi od 1970. godine. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, Odsjek za slikarstvo, diplomirala je 1988. godine u klasi prof. Đure Sedera. Dvije godine bila je zaposlena u Zagreb filmu, na odjelu scenografije kao asistent scenografa, i oslikavala pozadine za crtanu seriju “Mali leteći medvjedići”. Od 1990. do 2003. godine živjela je u Beču, gdje se bavila likovnim radom i 1995. na “Schule für Angewandte Kunst” stekla titulu magistra umjetnosti. Od 2003. godine živi u Zagrebu kao samostalna likovna umjetnica. Ovo je njezina prva knjiga priča. “Mali leteći medvjedići” i “Jagode i papar”; nekako idu ruku pod ruku.
“Novi dio grada”
Andrija Škare je pripadnik starije mlađe generacije (ili mlađe srednje generacije, kako se uzme) književnika u Hrvatskoj. Svaka njegova knjiga je do sada izvrsno primljena i od kritike i publike, tako da ne iznenađuje i interes koji je pobudila ova, posvećena Novom Zagrebu. Kako nastaje kvart na ledini – sagrade se zgrade i nasele stanari, planski se urede parkovi, vrtići, škole i igrališta. “Novi dio grada” kroz niz priča, u kojima se kao glavni ili sporedni likovi pojavljuju lokalni štemeri i štreberi, nogometaši i poduzetnici, penzioneri i srednjoškolci, savršeno oslikava puls i ritam kvarta, od nabijanja lopte u beton do zadnjeg piva na klupici. Andrija Škare toplo i nepretenciozno ispisuje stenogram grada, koji prije svega čine njegovi stanovnici, njihove ljubavi, tajne želje i skriveni poroci.
Fotografije: VBZ, Fraktura, HENA COM, Ljevak, Eat Pray Love (naslovna)
